ponavljanje krikova usamljenih noćnih ptica u epizodama midsomera
u kojoj sam fazi duhovnog udaljavanja
kada mi je svejedno za
ishod sporova s ljudima s kojima
ne dijelim uvjerenja?
u kojoj sam sezoni moje serije
jer sam umoran od umornog pretvaranja?
bio sam showruner, a sad zamjenjivi
režiser nekih epizoda.
nema smisla otvarati kišobran
dok ne počne kišiti, rekla je alice hegan rice.
još manje smisla ima zatvoriti ga,
sve dok kiša ne misli prestati padati.
sakriti duboku istraumatiziranost,
pokazati posjekotine iz doba nepokoravanja,
tražiti osvetu u ime ožiljaka izubijane voljnosti,
predočiti buncanje kao lirsko dizajniranje?
nakon što sam uočio ponavljanje krikova
usamljenih noćnih ptica u epizodama
midsomera kao dodatak jezovitim noćima,
postali su mi nakazni i smiješni.
u zoni za ispadanje
od stare prijateljice iz zagreba
stigla mu je čudna pošiljka – knjiga
pjesama augusta šenoe.
neočekivani povod za lamentacije
i podsjećanje na čiste dane otpora
spram nazi nasilnika koji su bili protiv
protoka ideja i pacifizma.
odgovorit će joj da ga je rastužila,
jer nenamjerno mu je poslala istinu
da su dospjeli u zonu za ispadanje,
i da je putanja života nesipravljivo nakošena.
poruka koju nisam poslao
mjesecima prije njegove smrti
kanio sam mu se javiti i zahvaliti
kratkom porukom da mi je oduvijek
važan, kao svjetionik ispred stijena,
koje potapanjem prijete brodovima u noći.
ivica prtenjača, kaže legenda,
svoje uvažavanje i naklonost
prema igoru mandiću, izrazio je tako
što mu je poklonio svježu patku
koju su mu u zagreb poslali roditelji.
ti ćeš ju bolje spraviti i više uživati
u njoj nego ja, rekao je knezu igoru.
ne tvrdim da bi ivo štivičić osjetio
zadovoljstvo da sam poslao poruku,
ali zato ja ne bih osjećao potrebu
za jelom koje hrani moju odlučnost.
mi samo drhtimo
ovo vrijeme i mi sve manje
razmjenjujemo nježnosti;
zbližavanje se zaustavilo.
stiglo je vrijeme da vrijeme
postane nepristupačno. njegova
neljubaznost prisilit će nas na
obranu, na odnos u rukavicama.
mi nismo antilope čije njuške
svojim zubima stežu do smrti
gladni lavovi u savani; usprotivit
ćemo se ugrizima studeni.
mi nismo djeca pred ekranima,
koja odvraćaju pogled od
zubate okrutnosti koja ukočuje,
mi samo drhtimo znajući da je
vrijeme lav koji čini ono što mora.
