Ni parlamentarni Most nije ostao dužan Plenkoviću zbog fetve koju je podijelio stigmatičarima zbog neprolaska u tzv. Visokom domu odluke o RH u misiji EUMAM Ukraine te se oglasio na FB-u postom HDZ-ov fijasko na kraju godine: „Od početka smo tvrdili da je guranje odluke da Hrvatski sabor odlučuje o obuci ukrajinskih vojnika protivno hrvatskom Ustavu! HDZ nije briga za Ukrajinu, nego za bruxellesku karijeru Andreja Plenkovića i demonstraciju sile u Hrvatskom saboru (gdje ima većinu od 77 glasova, op. a.). Nisu uspjeli! Ovo je pokazatelj da korupcija, sila i nepotizam dolaze na naplatu!“ Štošta bi još važnije od ukrajinskih ratnih igara već trebalo doći na naplatu, Bijedna je Naša odavno punoljetna, ali jamačno politički i mentalno još jako, jako nezrela. Nedorasla vremenu i prostoru, gdje globalno ludilo uzima maha
Marijan Vogrinec
U Ukrajini do posljednjeg Ukrajinca krvlju i razaranjima ratuje SAD protiv Ruske Federacije i ne znâ se tko će, ako će i kada će pobijediti, a u RH do posljednjega egoističkog daha, na globalnu štetu i posljednjega tzv. običnog/maloga sugrađanina ratuju premijer Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović. I znâ se već od prvih naznaka najavljene tzv. tvrde kohabitacije dvojice najodgovornijih za stanje u zemlji i njezinu međunarodnu poziciju da nijedan neće pobijediti. Gubi i izgubit će Hrvatska. Ova si dvojica tvrdoglavo do besmisla, osvetnički i dozlaboga prljavom igrom zabijaju autogolove. Dojadili su već i bogu i ljudima što ni nakon, eto, bit će dvije i pol godine, te produžetka, pa ni u raspucavanju jedanaesteraca ni premijer niti predsjednik nisu sposobni zabiti – tzv. zlatni gol. Predsjednik Milanović jest u petak 16. prosinca 2022. pospremio gol više u Plenkovićevu eurounijsko-ukrajinsku mrežu time što je Hrvatski sabor odbio sudjelovanje RH/OSRH u dvogodišnjoj EU-misiji vojne pomoći Ukrajini obukom njezine vojske na tlu zemalja članica Unije – tzv. EUMAM Ukraine – pa je Plenković pobjesnio i hoće iskočiti iz vlastite kože, međutim, sada je premijer na redu pucati na Milanovićev gol tako da će jamačno rezultat opet biti neriješen.
Samo za dlaku – nedostajala su tek četiri glasa „za“ – nije uspjela HDZ-Plenkovićeva tajna kupoprodaja razlike od 77 sigurnih zastupničkih ruku za EUMAM Ukraine do neophodnih najmanje 101 (od ukupno 150) za saborski prolaz EU-misije dvotrećinskom potporom obuci zaraćene ukrajinske vojske. Nevjerojatnim naporima i polit-medijskim aktivizmom „kupljenih“ 20 glasova čak i tzv. ljevice (npr. Socijaldemokrata, IDS-a…) nije bilo dovoljno. Izlizao se HDZ-ov obrazac zadobivanja podrške ili je šef HDZ-ovog kluba zastupnika u tzv. Visokom domu Branko „crna torba“ Bačić totalno zakazao kao Plenkovićev glavni trgovac/pregovarač s oporbom, jer nije znao procijeniti odnos ponude i potražnje na polit-moralnoj burzi tzv. žetončića ostat će tajnom. Naime, bivši je premijer i Bačićev politički mecena Ivo Sanader – današnji uznik zbog kleptomanije koja je i cijeli HDZ, jedinu među cca 170 registriranih stranaka, stajala pravomoćne sudske kazne zbog pljačkanja vlastitog naroda – navodno instruirao nasljednicu na premijerskom/stranačkom tronu o obrascu HDZ-ova osvajanja/održanja na vlasti: „Jadranka, izbori se dobivaju trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola!“
„Nije u šoldima sve…“
A, je li, kako poje Dalićevi golobradi milijunaši: „nije u šoldima sve“!? Ima nešto u unosnim radnim mjestima za obiteljske uzdanice, bližu rodbinu, karijernim i inim benefitima, institucionalnom „sljepilu“ za neku privatnu imovinu, poticaje, porezne obaveze, poslovima s državom, stručnim i političkim napredovanjem preko reda, nagradama za „iznimne zasluge i postignuća“ i koječemu još što popunjava imovinsku karticu, nabildava tzv. ugled i čast… U principu, opet su „šoldi“ u kojima, navodno, nije „sve“ – točka na i. Itekako jesu, a moral, ljudski integritet i dostojanstvo su, ne samo u politici, svojevrstan glinamol od kojega se dade izvajati svašta. Ponajviše karakterna nakaznost. Onoga saborskog tipa da u ekstremnoj politikantskoj opciji javno pljuješ i spominješ najbližu rodbinu i premijeru Plenkoviću i zadnjem hadezeovskom kameleonu u saborskoj klupi, koji se u četiri godine mandata nijednom ne javi za riječ, a sutra si, kada ti „istomišljenici“ više ne ispunjavaju karijerne hirove, najglasniji mudžtehid u hiperprodukciji fetve i sotoniziranju svih i svakoga tko samo poprijeko pogleda „našeg dragog vođu“ premijera Andreja Plenkovića ili štogod loše pisne o njegovoj politici i HDZ-u. Da ti se zgadi, ali..
No, od prošlog petka, 16. prosinca 2022., napokon više nema dvojbe ni neizvjesnosti: Europska komisija može konačno zakvačiti mačku o rep Plenkovićevo obećanje o sudjelovanju OSRH u misiji EUMAM Ukraine, što je obećao „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“. Da se premijer, kao što je prethodno morao – kaže Ustav RH – dogovorio s Milanovićem o zajedničkom, jedinstvenom stajalištu o tome hoće li RH sudjelovati u EUMAM-u kao još neke države članice EU-a ili neće, kao što neke neće – legitimno je i jedno i drugo! – cijele ove saborske parade ne bi bilo, a Bijedna bi Naša na objema bruxelleskim adresama (EU i NATO) barem izgledala kao ozbiljnija država no što jest. Je li, s ozbiljnim predsjednikom i ozbiljnim premijerom. Makar naoko svjesnima kako njihovo egoističko raspucavanje jedanaesteraca radi postizanja tzv. zlatnoga gola nema smisla i kako se ta moda odavno više ne nosi ni u jednoj ozbiljnoj tzv. demokratskoj zemlji. Nigdje u svijetu. I što će sada Plenković reći tima u Uniji? Kako će sada izaći na oči Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen, Charlesu Michelu i Jensu Stoltenbergu kad im je obećao jedno, a najviše predstavničko-zakonodavno tijelo, državni parlament je odlučio drugo, sasvim suprotno? Upravo onako kako je obećao premijerov, je li, najljući oponent – predsjednik Republike – čije je protivljenje obuci zaraćene ukrajinske vojske na hrvatskom tlu zgrozilo do srži bruxelleske poslovođe tzv. proturuskog projekta Bijele kuće i Pentagona?
Bez obzira sada na to je li tzv. Visoki dom ustavno nadležan odlučiti o HDZ-ovu zahtjevu za „pravorijekom“ u sporu između dvojice lidera RH, čija su ovlaštenja i odgovornosti strogo definirana Ustavom RH i tu ne smije biti cile-mile, kako se komu sviđa, parlament je legitimno odbio obuku zaraćene ukrajinske vojske u Hrvatskoj i sudjelovanja hrvatskih vojnih stručnjaka u EUMAM-ovim stožerima u Poljskoj i Njemačkoj te time prestaje razložnost svake daljnje rasprave o tomu tko jest, a tko nije na tzv. pravoj strani povijesti. Jest da će u Moskvi likovati zbog negativne odluka Hrvatskog sabora o EUMAM-u, a „draga Ursula“ i „dragi Charles“ iz Plenkovićeve prepiske će nabrati čela zbog njegova liderskog upliva na službenu i unutarnju i vanjsku politiku RH, međutim, i jednima će i drugima to s EUMAM-om u RH biti važno kao lanjski snijeg. Jer, tko je jedna miš-državica s tržištem i brojem žitelja kao pola dulje ulice u nekoj od svjetskih metropola. Odnosno što je jedna vojska kojoj padaju MIG-ovi 21 s neba, helikopteri MI-8 također sovjetske proizvodnje iz sredine prošlog stoljeća nisu više no oldtimeri i muzejski primjerci, američki pak darovani moderniji se iz nepoznatih razloga ruše u more, ratna tehnika je neusporediva s dopremljenom zapadnom u Ukrajinu, oklopna sila je isto tako odslužila svoje u prošlom stoljeću, a PZO praktično ne postoji, etc., dakle što ta vojska može naučiti ukrajinsku koju na ukrajinskom ratištu in vivo uče američki, britanski, njemački i ini zapadni „savjetnici“ na stoput suvremenijoj i učinkovitijoj ratnoj tehnici?
Što bi kazao saborski zastupnik HSS-a Krešo Beljak, „to bi bilo kao da hrvatska vojska ide učiti ratovanju i uporabi vojne tehnike – da nekoga, je li, ne uvrijedim – u Srbiju…“ A jest pogodio, kako ono narod kaže, „kao prstom u…“, jer Srbija danas ima superiorniju vojnu tehniku od OSRH ne samo u zraku i PZO-u te nije neiskusna u ratovanju, pa… Ako ćemo pravo, s obzirom na sve što Ukrajina dobiva sa Zapada kao pomoć u oružju, inoj ratnoj tehnici, vojnim i obavještajnim „savjetnicima“ iz NATO-a, SAD-a i najmoćnijih europskih im tzv. partnera, odnosno što je bila baštinila u vojnim arsenalima nakon raspada Sovjetskog Saveza, ta je Ukrajina sa svojom vojskom danas kompetentnija obučavati hrvatsku no što je obratan slučaj. I ništa se Hrvatskoj neće dogoditi ni u Uniji niti šire u svijetu time što će ostati u taboru zemalja koje ne žele sudjelovati u EUMAM-u Ukraine. Priznale to javno ili ne, a uglavnom ne priznaju, iako itekako dobro znaju da u Ukrajini ratuje SAD protiv Rusije stradavanjem ukrajinskog naroda i ruskih vojnika, da time najviše štete trpe EU i Rusija i najviše koristi inkasira isključivo SAD. U milijardama zelembaća danas, a tek sutra… Uspije li ekonomski razložno Ursula Röschen/Ružica von der Leyen objasniti Eurounjanima, a Plenković „Hrvaticama i Hrvatima i svim drugim građankama i građanima RH“ (sic transit) zašto je dobro da četiri puta skuplje no Amerikanci plaćaju ukapljeni plin (LNG) iz SAD-a – jer su im politički uskratili ruski, deset puta jeftiniji i dostupniji – njihova će politika tzv. sankcija imati smisla. Odnosno, Plenković je dužan odgovor svojim sugrađanima i tvrtkama zašto je uvoz RH iz SAD-a u 2022. godini osam puta veći no prethodne i zašto više od 90 posto čini američki LNG, što tragično poskupljuje život ljudima i ubrzava inflatorni domino efekt.
Nacizam Stepana Bandere
A svi i u SAD-u i u Uniji kukavički šute o strahotama kojima je kijevski režim godinama uoči ruske tzv. specijalne operacije za denacifikaciju Ukrajine terorizirao rusku narodnu manjinu u toj zemlji. Ni Minsk 1 i 2 se, je li, „nisu dogodili“, zločin u Odesi spaljivanjem živih Rusa također, itsl., pa svi ti „empatični“ ignoranti i moralno pali crni anđeli tzv. demokracije neuko viču „Slava Ukrajini“, što je na dlaku isti nacizam kao „Sieg Heil“ u Trećem Reichu ili „Za dom spremni“ u tzv. NDH. Ako čelnici EU-a te većine zemalja članica ne znaju da pristajanjem na američke diktate tzv. sankcijama u krvavom ukrajinskom ratu SAD-a protiv Rusije nabijaju svojim građanima i ekonomijama enormne energetske, prehrambene, vojne i sigurnosne troškove što ih ne mogu podnijeti niti je to potrebno, a Uncle Sam inkasira također enormnu dobit na tuđoj nesreći, ti čelnici nisu ni politički niti moralno zreli obavljati svoje liderske dužnosti. Ako su pak toga svjesni i svjesno otimaju Europljanima teško zarađenu muku prisiljavajući ih kupovati – u principu nepotrebno i ekonomski blesavo – višestruko skuplje američke energente (npr. ukapljeni prirodni plin iz škriljevaca), oružje i inu robu umjesto znatno jeftinijih i pristupačnijih iz Rusije, onda je to veleizdajničko ponašanje i zloporaba izbornih ovlasti na tzv. pogrešnoj strani povijesti. Ukrajina s tim ne bi smjela imati baš nikakve veze ni ruska tzv. specijalna operacija denacifikacije režima, kojemu su „Slava Ukrajini“ i domaći nacist Stepan Bandera nacionalne vrijednosti par excellence. Unija i SAD se prave grbavima.
Á propos, njemačko-poljski povjesničar sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu i Banderin biograf Grzegorz Rossolinski-Liebe je kazao Deutsche Welleu: „Naravno da je Bandera želio ukrajinsku državu, ali nacističku, autoritarnu državu u kojoj bi on bio vođa“. Najpoznatiji ukrajinski nacist i prohitlerovski kolaboracionist (iako jedno vrijeme u nacističkom konc-logoru), Bandera je već i prije dolaska na vlast Volodimira Zelenskog promoviran u nacionalnog junaka No. One, po njemu su nazvane ulice, trgovi, javne ustanove, podižu mu se spomenici… Ultranacionalistička postrojba „Azov“ (banderisti) u Mariupolju – naknadno pripojena redovnoj ukrajinskoj vojsci; kao u RH pravaški/stranački HOS na ustaškom fonu tzv. NDH 1992. godine redovnom HV-u – pozivala se na, je li, lik i djelo Stepana Bandere. Njegovi su se pronacistički borci pokreta OUN, tvrdi povjesničar Rossolinski-Liebe, „pridružili ukrajinskoj policiji 1941. godine i pomagali Nijemcima u ubijanju Židova i Poljaka u zapadnoj Ukrajini, civila u Galiciji i Volinju, mada Bandera osobno nije sudjelovao u tomu. No, nema dokaza o tomu da je osuđivao etničko čišćenje ili ubojstva Židova i drugih manjina“.
16.12.2022., Zagreb – Vladajuća koalicija nije uspjela skupiti dvotrećinsku većinu i Sabor nije izglasovao odluku o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Pa kad prounijski hrvatski ignorant ekonomske propasti, energetsko-prehrambene i sigurnosne prisilne dijete svojih sugrađana, Andrej Plenković, bunca o tzv. pravoj strani povijesti i „strašnoj šteti“ za RH zbog saborskoga „no pasaran“ misiji EUMAM Ukraine, pa sad ne znâ s kakvom prokarijernom pričom izaći na oči gazdama svoje potencijalne bruxelleske berićetne budućnosti, morao bi se pogledati u to povijesno ogledalo i reći građanima zašto je pristao na EU-politiku zbog koje – ne Rusa i SAD-ovog rata u Ukrajini – moraju trpjeti prosjačku poziciju u kojoj ih izjeda inflacija galopom od 1,5-2 posto mjesečno. Dok bi on obučavao ukrajinsku vojsku, žmirio na kijevski banderizam, hvalio se uvođenjem „naše valute“ eura, eurozonama, škrgutao zubima na političku oporbu, mahao stisnutom šakom prema Moskvi, sarkastično pametovao Srbiji i držao figu u džepu tzv. europskom putu BiH i svaki se drugi dan ulizivao po hodnicima i kuloarima bruxelleskog staklenjaka zajedno s HDZ-ovim lobijem što ga je tamo ciljano instalirao (Dubravka Šuica, Karlo Ressler, injsl.)…, u vegetirajućoj mu je Bijednoj Našoj jedino nogometna vrsta ta svijetla točka koja je kadra na trenutak zasjeniti siromaštvo, bijedu i bezizlaznost još neiseljenih/neizumrlih nešto manje od 3,9 milijuna tzv. običnih/malih ljudi. Sve drugo je jad iz prosjačkog šešira pred vratima EU-a, čime Plenković i povlaštena kasta mašu kao manom s neba.
A čime će nakon ishoda saborskoga glasanja o EUMAM-u Ukraine, je li, mahati onih 20 HDZ-Plenkovićevih „žestokih“ političkih oponenata koji su dignuli ruke kako je on to želio, njima na dušu. Osobito SDP-ovi disidenti iz nedavno osnovanih Socijaldemokrata Davorka Vidovića i Domagoja Hajdukovića koji imaju više zastupnika no stranka kojoj su okrenuli leđa neće se oprati nikakvim deterdžentom ni 1 u 1, 2 u 1, 3 u 1 ili sličnim, jer je pepeo kojim su se posipali po svojih 18 glava ostavio gadan lužinato-prljav, kameleonski trag vrijedan moralnog prijezira. Predsjednik stranke Vidović je na FB-u pametovao o tomu „što znači ZA Socijaldemokrata za sudjelovanje RH u EUMAM-u“. Učinak jednak pišanju uz vjetar. Pa kaže: socijaldemokratsko ZA znači dosljednu političku, humanitarnu i vojnu potporu ukrajinskom narodu u borbi za slobodu i teritorijalni integritet; zajedničkoj politici EU-a u obrani zajedničkih vrijednosti; dosljednost u utemeljenju „naše politike na socijaldemokratskim vrijednostima slobode, solidarnosti, pravednosti i jednakosti“; prihvaćanje političke odgovornosti i jasno iskazivanje političkih stajališta te promicanje interesa RH u sklopu zajedničke politike EU-a.
Istodobno, to ZA ne znači „podršku bilo kojoj stranci ili bilo kojem pojedincu (zašto otvoreno ne reći, je li – HDZ-u i Plenkoviću? – op. a.) već političkoj odluci koju smatrano ispravnom. Mi nismo ničiji navijači niti sljedbenici“; prihvaćanje i mirenje s praksom nezakonitog postupanja pri odlučivanju u kojem se traži suradnja vlade i predsjednika RH; „da nismo zabrinuti zbog izostanka te suradnje“ i normalnog funkcioniranja države u važnim aspektima obrambene i vanjske politike“; „mirenje s pokušajem političke manipulacije i apriornim stigmatiziranjem bilo koga kao putinovcima, milanovićevcima, HDZ-ovim žetončićima, dijeljenjem javnosti i podjelama na pitanju koje nije bilo sporno većini građana, koji su osudili i osuđuju agresiju i daju potporu Ukrajini“. Nije šija, nego vrat. Protivno stajalištu dojučerašnjih drugova, Socijaldemokrati su napadno, je li, okrenuli leđa SDP-u i dijelu ine oporbe te podržali HDZ i Plenkovića na krijesti njihove i eurounijske rusofilije radi političke i ekonomske koristi SAD-a. To nema veze s interesima RH, Rusima i ukrajinskim ratom, već s notornim politikantstvom/glupošću za što, vidjet ćemo, slijedi honorar? Možda već i prije izbora 2024. godine?
Svoj, ne tuđi interes
Netom po ishodu saborskog glasanja za ili protiv odluke o sudjelovanju RH u misiji EUMAM Ukraine, premijer je Plenković istresao sav svoj gnjev: „Ovaj događaj je velika razdjelnica u političkom životu Hrvatske koja dijeli ozbiljne, odgovorne, one koji štite nacionalne interese, a tu ubrajam parlamentarnu većinu i tih 20 dodatnih zastupnika (oporbenih, uglavnom Socijaldemokrata, SDP-ovih disidenata, op. a.), od političkih patuljaka i kukavica koji nisu bili u stanju donijeti pravu odluku. Oni će svojim neglasanjem za ovu odluku živjeti sa stigmom. Potrudit ćemo se da ih ta stigma prati i da hrvatski građani i hrvatski narod dobro znaju kako su nas onemogućili biti na razini odgovornosti države za koju se mi (Plenković i HDZ!? – op. a.) svakim danom trudimo da bude odgovorna članica međunarodne zajednice (tj. pokorna Washingtona via EU i NATO!? – op. a.). Hrvatska već godinama nije u SFR Jugoslaviji, pa da bude nesvrstana, a nije ni neutralna. Hrvatska je članica EU-a i NATO-a i taj međunarodni položaj podrazumijeva ne samo prava nego i određene obaveze, a glasanje je bila prigoda da saborski zastupnici to potvrde. Dakle, ne samo da su polupali lončiće, nego su baš promašili cijelu loptu (plagijat „celog fudbala“, sic transit – op. a.), a ovaj promašaj u političkom smislu pratit će ih dugo. Vlada, parlamentarna većina i oporbeni zastupnici koji su glasali za odluku bili su na pravoj strani morala i solidarnosti, pa i povijesti, a oni koji su to propustili neka sami misle što su napravili“. S druge strane barikade sladostrašće i poruga.
„Hrvatska se svrstala u red zemalja koje gledaju svoj interes“, poklopio ga je Krešo Beljak (HSS). „Nikada nismo osporavali da je u ratu Rusija agresor i da je Ukrajina napadnuta. Hrvatski je interes prije svega mir. Velika je opasnost da se rat prelije na naše granice i mislim da bi se Hrvatska trebala držati daleko koliko može od tog sukoba. Nije potrebno uvlačiti se još više, već smo se dovoljno uvukli. I mislim da je odluka Hrvatskog sabora pobjeda Hrvatske. RH se ne nalazi na krajnjem zapadu Europe, nego u susjedstvu BiH koji ima duboko podijeljeno i neregulirano društvo. Ondje postoje snage koje jedva čekaju da dođe do nekakvog rata. U Srbiji postoje snage koje žele revidirati proces otprije 30 godina. Zar nam treba Putin u Srbiji ili u BiH, odnosno Republici Srpskoj? Zar nam trebaju neredi na Kosovu? Stranci malo razlikuju Hrvatsku od Kosova. Eksplodira li jedna bomba na Kosovu, to znači 10 posto slabiju turističku sezonu u Hrvatskoj.“
Ni parlamentarni Most nije ostao dužan Plenkoviću zbog fetve koju je podijelio stigmatičarima te se oglasio na FB-u postom HDZ-ov fijasko na kraju godine: „Od početka smo tvrdili da je guranje odluke da Hrvatski sabor odlučuje o obuci ukrajinskih vojnika protivno hrvatskom Ustavu! HDZ nije briga za Ukrajinu, nego za bruxellesku karijeru Andreja Plenkovića i demonstraciju sile u Hrvatskom saboru (gdje ima većinu od 77 glasova, op. a.). Nisu uspjeli! Ovo je pokazatelj da korupcija, sila i nepotizam dolaze na naplatu!“ Štošta bi još važnije od ukrajinskih ratnih igara već trebalo doći na naplatu, Bijedna je Naša odavno punoljetna, ali jamačno politički i mentalno još jako, jako nezrela. Nedorasla vremenu i prostoru, gdje globalno ludilo uzima maha. „Ti što su glasali protiv odluke o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj ne vole HDZ, podržavaju Rusiju“, grmio je Plenković kao da su njegovi oponenti upravo počinili smrtni grijeh. A nisu, daleko od toga. A zašto bi netko morao voljeti HDZ? Jedinu političku stranku među cca 170 registriranih u Bijednoj Našoj pravomoćno osuđenu za pljačkanje vlastitog naroda, čiji je bivši premijer Ivo Sanader u višegodišnjem zatvoru zbog kleptomanije i još pod sudskim tretmanom za još ne sankcionirana nedjelja.
„Ničiji vazali ni podanici…“
„Veliki kombinator je rekao: ‘Mi vas gledamo’“, komentirao je po povratku iz Čilea predsjednik RH Zoran Milanović ishod saborskoga glasanja o EUMAM-u Ukraine i Plenkovićev bijes. „Stvarno!? I mi vas gledamo! Naše oči i pogled su bistriji. Kakva je to Plenkovićeva poruka!? Tko nas gleda!? UDBA iz koje je potekao, HDZ!? HDZ to uopće ne zanima. To je osuđena organizacija za kriminal. Njih ne zanima Ukrajina, međunarodni odnosi, njih zanima samo – ‘u se, na se i poda se’. Znate tko nas gleda, gledaju nas Plenkovićevi gazde iz Bruxellesa, najnetalentiraniji naraštaj europskih političara u starijoj povijesti. Ljudi koji apsolutno nisu svjesni posljedica onoga što rade i onoga što se prije toga događalo. Ne gleda nas HDZ, to je ipak hrvatska narodna stranka u kojoj ima puno naivnih ljudi koji zapravo nemaju materijalne koristi, koji vole Hrvatsku, ne kuže kakvi mufljozi i gelipteri nas vode. Ali ovi koji nas gledaju, to su mufljozi iz Bruxellesa, to je klika. To je ono čemu dio HDZ-a pripada. Meni je važan hrvatski nacionalni interes i oportunistička procjena tog interesa. Ne želim da nas ti ljudi tretiraju kao slijepo-gluhe budale. Bez oportunizma, netko bi rekao i sebičnosti, bez prilagodljivosti okolnostima koje nastaju ritmom događaja i odluka na koje nemamo utjecaja, prijetimo sami sebi da ‘odletimo kao guske u maglu’.
Samo se nas tiču odluke koje donosimo. Do ove zemlje stalo je samo nama. Ni prema komu sa zlobom i pakošću, prema svima s dobrom voljom, ali prije svega i uvijek imajući pred očima hrvatski interes u okolnostima koje su nastale mimo naše volje i potpuno izvan naše kontrole. Lojalni partneri i saveznici – da! Međutim, ničiji vazali i ničiji podanici, to ne želi nitko među nama. To je moj izbor i takvu zemlju vidim.“ Plenkovićeva „proeuropska“ agenda i on ne vide svoju zemlju vazalnom i podaničkom, nego pokornom, bespogovornost i članski obavezom Uniji i NATO-u koji nisu ništa drugo do gruba transmisija volje aktualne američke administracije. Takva se podaničko-ovisnička politika nije u Zagrebu vodila ni prema Beogradu za 20 i kusur godina prve niti za 45 godina druge, SFR Jugoslavije. Milanović je stoga do srži u pravu kad opominje Plenkovića o tomu što i kako radi. „Zadatak je svakog državnika, prije svega, ne da umišlja da znâ što njegova zemlja može, koje su granice i za što je sve sposobna, nego da znâ granice njezinih mogućnosti i dokle može voditi svoje resurse, svoj narod, svoje građane. Dakle, ne umišljati što možeš, nego biti svjestan toga što ne možeš.
Prije mjesec dana, Josep Borrell, onaj koji histerizira okolo i prijeti, visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, odgovorio je Radmanu (ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman, op. a.) na jedno standardno i naivno pismo. Način na koji mu je Borrell odgovorio je skandalozan, bezobrazan, lažljiv, manipulativan, netočan. Tražite to pismo (mediji, op. a.) od Radmana, jer nije tajno. Ako vam ga on ne dâ, ja ću vam dati, pa analizirajte i vidite kako se centralna europska vlast obraća punopravnoj članici EU-a u povodu jednog pristojnog i legitimnog zahtjeva da se RH ne tretira kao ostale. Laže se, izmišljaju se rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, odluke Europskog vijeća… Laž, laž, laž… Tretiraju nas kao gluho-slijepe budale.“ Zašto Plenković to dopušta, samo zato što karijerno računa biti sutra jedan od tih iz klike, pa…?
