Zašto Milanović Dežulovića višekratno naziva Ragnarom nije nam poznato. Da li je to samo zbog međusobne sličnosti i fenomena straha velikih očiju ili možda predsjednik Milanović ima i neke druge primisli?
Ustavom zajamčeno pravo na okupljanje i mirni prosvjed predsjednik RH Zoran Milanović proglašava „balvan revolucijom“.
Milanović je ponosan na čovjeka koji se 20 godina ruga Republici Hrvatskoj.
Kaže predsjednik RH da je Vruja bila stovarište narkomana prije nego je njegov donator Stipe Latković to „doveo u red“, pa bi ga možda trebao i odlikovati s obzirom kome sve dijeli odličja RH u ime svih nas.
„Nisu to građani, to je šačica ljudi koje je doveo. Došli su ljudi koji dijele vikinšku pravdu. To nema kod mene kredibiliteta. To je hajdučka pravda i balvan revolucija“, izgovoriti će nepovezanih misli i ne baš samouvjereno kao prije Zoran Milanović, predsjednik RH komentirajući okupljanja mirnih prosvjednika na Vruji, zadnjih mjesec dana najčešće spominjanoj jadranskoj uvali između Piska i Brela. Taj će mirni skup popularno nazvan „Festival bespravne gradnje i devastacije prirode“, Zoran Milanović proglasiti „šatorašenjem“ a za kolovođu prosvjeda imenovati će i optužiti kolumnistu i književnika Borisa Dežulovića, te ga usporediti sa mitskim vikinškim junakom Ragnarom.
Eto kako se Zoran Milanović, predsjednik europske Hrvatske obraća svojim građanima – „Nisu to građani, to je šačica ljudi“, te će njihovo nastojanje da se izbore protiv devastacije uvale Vruja na demokratski i Ustavom zagarantiran način s „pravom na mirno okupljanje i mirni prosvjed” predviđen člankom 42. Ustava, nazvati vikinškom odnosno hajdučkom pravdom i balvan revolucijom. Zoran Milanović, koji je stupajući na dužnost predsjednika obećao svojim podanicima da će biti prvi ustavobranitelj i zaštitnik Ustava i zakona, danas ta ista zajamčena ustavna prava na mirni prosvjed ignorira i ismijava proglašavajući ih balvan revolucijom i hajdučkom pravdom.
U strahu su velike oči, kaže naš narod, pa jedino tim „velikim očima“ možemo protumačiti kako se to Milanoviću od Dežulovića pričinja odnosno ukazuje Ragnar, mitski normanski junak koji mu „Festivalom“ poručuje da se Vruja mora vratiti u prijašnje stanje. Milanovićevo reagiranje na održani prosvjed je tipično za onoga tko zna da ima „putra na glavi“ i krivicu odgovornosti bilo svojim činjenjem ili pokroviteljstvom uzurpatora, jer ne bi inače još do prije nekoliko dana govorio kako ga napadaju „napušeni paraziti sa balature koji su zavidni na bogatstvu Stipe Latkovića“, financijera njegove uspješne predsjedničke kampanje koja ga je dovela na politički tron RH, ali isto tako i korisnika njegovih konzultantskih usluga u vrijeme dok je bio izvan politike.
Činjenici da se Milanoviću Dežulović ukazuje u liku Ragnara vjerojatno doprinosi i današnje priopćenje iz Županije Splitsko-dalmatinske kako je DORH „zbog sumnje u zakonitost izdanih akata kojima su se Latkoviću 2014. godine ozakonile tri izgrađene zgrade i bazen“ izuzeo sve te predmete. Žalosti nas spoznaja da je stupajući u zaštitu bespravnog graditelja Stipe Latkovića predsjednik RH Zoran Milanović zaboravio ili smetnuo s uma da bi prvenstveno trebao biti zaštitnik Ustava i zakona.
Pravnoj državi koja na Vruji pokazuje sve svoje slabosti, dvostruke kriterije i nedjelotvornost, Zoran Milanović će se i narugati, jer kako drugačije nego kao ironiziranje i izrugivanje shvatiti njegove riječi:
„Ako je to protupravno neka mu to sruše. Neka izbrišu tu cestu. Rušite to, ajde da vidimo utjecaj riječi predsjednika“.
Ne treba zaboraviti da je Zakon o legalizaciji donijet u vrijeme Vlade Zorana Milanovića i njegove saborske većine, što je za pohvalu, ali isto tako treba reći da je Stipe Latković legalizirao svoje bespravno sagrađene objekte na Vruji, sa izuzetkom obale koja se nalazi na pomorskom dobru, upravo u vrijeme te iste vlade 2014. godine.
Zašto Milanović Dežulovića višekratno naziva Ragnarom nije nam poznato. Da li je to samo zbog međusobne sličnosti i fenomena straha velikih očiju ili možda predsjednik Milanović ima i neke druge primisli?
Ragnar je naime bio znameniti vikinški pljačkaš koji je desetljećima haračio europskim gradovima u prvoj polovici 9. stoljeća, a 845. godine je osvojio i Paris ne razorivši ga u potpunosti jer se zadovoljio isplaćenom otkupninom. Ne vidi li možda u Dežuloviću Milanović vikinškog razbojnika Ragnara koji prijeti rušenjem protupravno izgrađenih objekata njegovog financijera Stipe Latkovića na Vruji?
Dvadesetak godina kasnije 865. godine, Ragnar vođa Vikinga će biti zarobljen u Engleskoj i pogubljen na izuzetno okrutan način – živa će ga baciti u jamu punu zmija otrovnica. No sa jamama bi Milanović, naravno u prenesenom smislu, trebao biti oprezan. Ovdje se kaže:
„Tko drugome jamu kopa, sam pada u nju!“
tacno
