Hrvatska slavi! Hrvatska je definitivno izašla iz recesije s 1,2% rasta BDP-a u drugom kvartalu. Izašli smo i iz krize, barem tako već dva dana tvrde premijer Zoran Milanović i potpredsjednik Vlade Branko Grčić.
Kumice su odmah prodale dvadeset deka više sira, Štef je naručio jednog ''cujzeka'' više, a Grčić i Milanović su otvorili burekdžinicu da bi hrvatskom puku prodavali masne bureke o velikom gospodarskom oporavku. ''A je to'' skupina s Markova trga protrljala je ruke i uzbuđeno ustvrdila da je Hrvatska uskrsnula. Naravno, dan nakon što je začešljani Grčić ponosno čubio usne iza maestralno načubljenog premijera, stigla je opservacija stručnjaka i o pozitivi u RH mogu govoriti samo u kontekstu rezusa u krvi.
Ne moraš biti ekspert da bi skužio kako je ovaj ''oporavak'' zapravo magličasta koprena nad ekonomskom stvarnošću. Ne, Hrvatska se nije oporavila niti se ne oporavlja. Prvenstveno, da bi se oporavila trebalo bi pokrenuti ozbiljne reforme i uništiti mastodonta u javnom sektoru. Milanović i njegovi ministri u ove četiri godine nisu pronašli ni petlje ni znanja da to pokrenu. Hrvatski javni dug od njihove zadnje vlasti poduplao se s 40,7 na 85,1% BDP-a.
Drugovi, zapeli ste na rijeci, niste ju prešli. Hrvatska je ovaj minijaturni rezultat polučila zahvaljujući izvozu realnog sektora, jačanju dolara, i sitnom povlačenju novca iz EU-fondova. ''Mirko i Slavko'' iz Banskih dvora, pazite, metak! Da bi se oporavili iz ekonomske letargije potreban je rast od najmanje 3%, procjenjuju mnogi stručnjaci. Kako ga dobiti u poduzetnički neprijateljskom okruženju gdje lakše otvoriš eksponat u muzeju nego poduzeće? Cijena rada nam je astronomska, ministri i njihovi poslušnici glancaju stražnjice i uživaju na ekonomskoj inerciji jake Njemačke koja nas sve izvlači iz ambisa.
Hrvatska je tako, ni kriva ni dužna, protrljala Aladinovu lampu, no Sezam se nije otvorio, već nova crna rupa koja je jasan pokazatelj nemušte politike što nas pelješi već više od dva desetljeća. Drugovi crveni i plavi gospodare ovom isluženom jadnicom tako da se Hrvatska već godinama najsporije oporavlja u Europi. Onda kad su se Rumunjska, Finska i ine pokleknule ekonomije oporavljale mi smo tonuli poput olova kraj udice bez mamca. Trenutno jaka turistička sezona frizira statistiku.
Kukurikavci, na krilima američkog PR-a siju poluinformacije i poduzimaju niz predizbornih socijalno osjetljivih poteza ne bi li si popravili rejting u pet do dvanaest. Jesen stiže, a Milanović bi da nas oženi. Mogu mu povjerovati tek njegovi stranački drugovi kojima je i zadatak da vjeruju.
Jadno je u svemu tome što ni tzv. ljevičari ni tzv. desničari neće učiniti ništa po pitanju ekonomskog oporavka. Svima njima je Hrvatska na jeziku prva, no dotle drže figu u džepu i otvorene bankovne račune. Znamo to mi, znaju to oni, zna to i sve pustiji Remetinec. Jedino još djeca odgovaraju za svoje postupke. Idući tjedan kad počne škola. A iz ove škole koju imamo više od dva desetljeća nikako da naučimo. Hvala, ali ne hvala za ovakav oporavak. Ako vi glumatate dobroćudne Loleka i Boleka, ne znači da smo mi Šiljo koji će vam sve povjerovati.
Bilanca Milanovićeve vlade nije zadovoljavajuća, a znaju to i birači. ''Nagradit'' će njihov ''trud'' uskoro. Tri godine nerada ipak se ne mogu uljepšati kozmetičkim promjenama u posljednjih nekoliko mjeseci mandata.
