Doskočica o Plenkovićevoj majci kao »vojnoj lekarki« odjeknula je kao da je Milanović šorom zapivao: »Moja stara nije bila keva ko što bješe mater Andrejeva, iju-ju!« Predsjednik HDZ-a je ovaj ispad nazvao slučajem bez presedana, zaboravljajući da je začetnik takve retorike dr. Franjo Tuđman i da se njome služe Ćaćini politički sinovi


Dublje od svega što se moglo čuti na sad već legendarnim snimkama Milanovićeva jam-sessiona s Klemmom, Glavotom, Jukićem i ostalim trubačima iz šatoraškog orkestra – dublje, dakle, i od onog »big shita« u Bosni i one »šake jada« u Srbiji i onog već znanog refrena o »djedu ustaši« na obiteljskom stablu – hrvatskom se slušateljstvu u uši uvukla poskočica gazde tamburaškog orkestra SDP-a: »Moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva.«

Zazvučalo je to mnogima kao da je Zoran Milanović s upravo ispijenom bocom kruškovca na šokačkom šeširu šorom zapivao: »Moja stara nije bila keva ko što bješe mater Andrejeva, iju-ju!« Stoga su hrvatske medije preplavili komentari u kojima se ta Zoki-Tokijeva verbalna izlučevina proglašava em prljavom, em klasičnom šovinističkom, em »po malignosti najgorom izjavom« koju je dao ne samo Milanović, nego »i općenito neki od naših političara u zadnjih 25 godina«. I u kojima se Milanovićeva sreća zbog toga što mu majka nije bila »vojna lekarka« uspoređuje s onom srećom Franje Tuđmana što mu žena nije bila ni Židovka ni Srpkinja.

Oglasio se naposljetku i Andrej Plenković, šokiran što se Milanović u predizbornom kokolavanju s pripadnicima šatorskoga krila braniteljske populacije drznuo spomenuti njegovu majku.

„To je, koliko je meni poznato, slučaj bez presedana u hrvatskoj politici. Moja je majka, za vašu informaciju, inače ugledni internist, kardiolog, doktorica znanosti, liječnica koja je danas u mirovini i o čijim profesionalnim i ljudskim kvalitetama mogu govoriti njeni kolege i pacijenti. Radila je kao civilna osoba u bivšoj vojnoj bolnici, a kasnije je karijeru nastavila u KB Dubrava. Međutim, bez obzira što mislim da je to ispod razine, ja mu kao kršćanin to mogu oprostiti, ali neću zaboraviti. I nikada mi, ama baš nikada, neće niti pasti na pamet a kamoli da izgovorim nešto tako o bilo čijem članu obitelji, kada je riječ i inače u životu, a kamoli o političkoj utakmici«, kazao je najnoviji predsjednik HDZ-a na press-konferenciji u Zagrebu jučer ujutro.

Plenković, naravno, ima pravo da Milanoviću oprosti ili ne oprosti, da mu zaboravi ili ne zaboravi. Ali sve i kad bi mu se dogodilo da – usprkos tome što se zarekao da neće – ikada s uma smetne Milanovićevu hrvošovensku doskočicu na račun njegove majke, već će se naći netko da ga na nju kad-tad podsjeti. A nije isključeno ni to da će neki turbo-domoljub, čim se nađe u prigodi, nadograditi priču o »vojnoj lekarki« Vjekoslavi Raos-Plenković, pa u svojoj bolesnoj mašti tu vrsnu i požrtvovnu kardiologinju – za koju i pacijenti i kolege nisu štedjeli riječi hvale – proglasiti načelnicom Ratnog saniteta tzv. JNA ujesen 1991. godine.

Ne vjerujete u tu mogućnost? Bojim se da ne znate gdje živite. Ili da ste, poput Andreja Plenkovića, zaboravili da ova Milanovićeva difamacija njegove majke nije slučaj bez presedana u zemlji Hrvatskoj. I ja sam skoro s uma smetnuo, pa se jučer, slušajući Plenkovića, prisjetio one stupidne izmišljotine da su urednici Feral Tribunea »djeca oficira JNA«, kojom se često služio – a tko drugi nego ražalovani general i otac troje djece oficira JNA po imenu Franjo Tuđman.

Dobro, Tuđman ko Tuđman… Znao sam da je čovjek bolestan od vlastite prošlosti i da na nekome mora liječiti svoje oficirske i jugokomunističke frustracije, pa mi je bilo normalnije da ih – kao prava vojničina – liječi na nama civilima nego na, recimo, nejači generala Bobetka ili na, ne dao Bog, Mireku, Štefeku i Seki.

Ali bilo je u zemlji Hrvatskoj – i još ih itekako ima! – i većih bolesnika od Franje Tuđmana. Bilo je upućenih domoljuba koji su taj njegov refren o »djeci oficira JNA« nadograđivali »pouzdanim informacijama« da su zloglasni feralovci već u djetinjoj dobi od sedam-osam godina bili »Jude koje su stražarile u Staroj Gradiški«. A bilo je i uglednih akademika i serioznih znanstvenika koji su pokušavali biti veći tuđmani od dr. Franje, pa su u državotvornom tisku brabonjali kako su »nekima od feralovaca očevi bili veliki dužnosnici u Drugoj Jugi koji su krvavo zaslužili svoje velike plaće zatvarajući hrvatske nacionaliste, ili pak ubijajući ih«.

Spominjem ovo samo zato da se Andrej Plenković ne iznenadi ako neki fanatični sljedbenik prvoga predsjednika njegove stranke danas-sutra izvali neku sličnu idiotariju na račun roditelja petoga predsjednika HDZ-a. Pa neka – ako je shvatio da spominjanje »vojne lekarke« nije nikakav presedan – pokuša shvatiti da to Zoran Milanović nije izvalio ni iz zlobe ni iz gluposti, nego iz svojega čistog i nepatvorenog duha tuđmanizma. Duha kojim je predsjednik SDP-a neizlječivo obuzet, i to do te mjere da mu HDZ-ovci zavide što ispada veći Ćaćin sin negoli bilo tko od njih

Neka se aktualni predsjednik HDZ-a sjeti sarajevske i svjetske redateljice Jasmile Žbanić koja je prije dvije i pol godine tadašnjem hrvatskom premijeru poručila »Milanoviću, marš kući!« i time navukla bijes mnogih ovdašnjih desničara. I neka Andrej Plenković – ako kao uglađeni diplomat i čovjek konzervativnog svjetonazora ne može preko usta prevaliti Žbanićkine riječi – Milanovića onda pošalje gdje mu je mjesto na nešto finiji način.

Naprimjer – Milanoviću, marš u HDZ!

Ili – još nježnije – Milanoviću, dobrodošao kući!

 

novilist