Na Međunarodni dan žena, Osmi – da ‘prostite – mart, novine u Hrvatskoj objavile su vrijednosno neutralnu vijest o nogometašu Dinama Iyayiju Believeu Atiemwenu i Ivi Bošnjak, anonimnoj dvadesetogodišnjakinji iz Osijeka. U vijesti je, uza sve redakcijske ograde, objavljeno svjedočenje djevojke koja tvrdi da da ju je Atiemwen u svome stanu fizički napao, udarao ju je, gušio i bacao po sobi, usput joj govoreći da je on igrač Dinama, a da ona nema pojma što joj može napraviti. Odmah zatim slijedi igračev odgovor u kojemu, naravno, sve opovrgava, kao i djelomično predstavljene okolnosti događaja, majstorski odvagnute, tako da čitateljeva vjera ne pretegne ni na jednu ni na drugu stranu. U ovakvim slučajevima, međutim, kada se stvara ravnoteža između dvije strane, čitatelju se zapravo sugerira da su istina i pravda na strani navodnoga napadača. Jer da nisu, novinar bi se do određene mjere solidarizirao sa žrtvom navodnog napada. Ne bi osuđivao navodnog napadača, ali bi čitatelju stavio do znanja da napad nije i nikako ne može biti u redu i da je Iyayi Believe Atiemwen u grdnom problemu dokaže li se da je učinio ono za što ga djevojka optužuje. Osim toga, što mislite bi li izvještaj o napadu bio vrijednosno neutralan – i to u svim novinama i na svim portalima, uz jedan izuzetak – da napadač nije nogometaš Dinama, nego da je, recimo, književnik, oporbeni političar ili aktivist iz neke od nevladinih organizacija?
Već je devetoga marta na portalima sugerirano kako nešto dodatno nije u redu s Ivom Bošnjak. “Atiemwen više nije na njenoj listi na Instagramu”, kočoperi se naslov, a ispod piše: ”Ipak, čini se kako je sama velika ljubiteljica nogometa pa tako između ostalih prati i NK Osijek, GNK Dinamo, Antu Rebića, Duška Tošića…” Dakle, više nije tema je li Atiemwen tukao i davio bespomoćnu djevojku, je li je bacao po sobi, nego je tema je li Iva Bošnjak “ljubiteljica nogometa”. Zavirimo li u anonimne komentare ispod tekstova, naići ćemo i na desetine obijesnih mužjačkih reakcija, u kojima će biti rečeno da je ona još i nešto drugo. Što to, lako ćete pretpostaviti. Općenito, što je u općoj percepciji žena koja se požalila da je napadnuta, ali nikome nije na um palo da to provjerava, nego su jednako povjerovali i njoj i njemu. A ustvari, povjerovali su njemu.
Iyayi Believe Atiemwen demantirao je sve što je rekla Iva Bošnjak, osim sitnice koja se njemu ili njegovom savjetniku, odvjetniku, osobi za odnose s javnošću i izvlačenje iz neugodnih situacija, učinila nevažnom, premda je, zapravo, presudna za naš stav prema događaju. Iva Bošnjak je, naime, posvjedočila na svom Instagramu, što je zatim preneseno naokolo, da je bila sama u Atiemwenovom stanu i čekala ga da se vrati s utakmice protiv Benfice. On je došao, i od tog se časa razilaze njihove interpretacije događaja.
Evo što je igrač izjavio, u dvojezičnoj autoriziranoj varijanti, na engleskom i hrvatskom: “Jako mi je žao što se ovo događa. Najoštrije demantiram sve navedeno u objavi dotične dame. Znam da je teško shvatiti kada netko ne želi imati ništa s tobom, ali to nije razlog za lažne optužbe na moj račun. Imam tri sestre i majku i znam se ophoditi prema ženama! One mi nikada ne bi oprostile da sam digao ruku na drugu ženu.” Ako djevojka nije bila u njegovom stanu, samo tada Atiemwenov pokušaj da demantira “sve navedeno” ima smisla. Međutim, ako je ona bila tu, a on je i policiji potvrdio da jest bila tu, tada ne može biti da je Iva Bošnjak “dotična dama” kojoj je teško shvatiti da on ne želi imati ništa s njom, budući da je nešto već imao s njom, pretpostavljamo zato što je to želio, jer se oni ni one s kojima ne želiš imati ništa ne puštaju u stan, a još manje ih se ostavlja u stanu kada odlaziš van. Kada je Iyayi Believe Atiemwen shvatio da ne želi imati ništa s djevojkom koju je ostavio u stanu ili kada je to ona trebala shvatiti da on s njom više ne želi imati ništa? Za vrijeme utakmice s Benficom ili poslije toga? Naime, još prije utakmice igrač je želio imati nešto s njom, jer da nije, ne bi je ostavljao u stanu. Tko još po kući ostavlja ljude s kojima ne želi imati ništa?
Atiemwen kaže da zna kako se ophodi sa ženama. I kao argument navodi nešto što se dobro uklapa u rasističke predrasude bjelačkih domorodaca prema čeljadi podrijetlom iz Afrike: ima tri sestre i majku, koje mu nikad ne bi oprostile da je digao ruku na drugu ženu. A da je kojim slučajem bez ijedne sestre i da mu je mama umrla onda bi joj zveknuo šamarčinu, ili što? Čak ni kada smo nogometaši, ne određuje nas to što misle i osjećaju oni oko nas, nego nas određuje što sami mislimo i osjećamo. Nemaju tri sestre nikakve veze s onom koja ti nije sestra, a ostavio si je u stanu kada si išao na utakmicu s Benficom.
Iyayi Believe Atiemwen vjerojatno ne zna kakve sve konotacije sintagma “dotična dama” može imati u hrvatskom jeziku. Kada bi znao što znače riječi koje je pod svojim imenom objavio na Instagramu, onda bi se sigurno razgnjevio da netko njegove tri sestre i majku uzvratno nazove – dotičnim damama. To se naprosto ne radi. Tako se ne govori o ženama, tako se ne govori o ljudima. A kada se, ipak, govori, tada oni pred kojima se govori, a Atiemwen je govorio pred svima nama koji se obavještavamo o svijetu oko nas i o događajima u Hrvartskoj, bivaju ozbiljno skloni verziji događaja koju je iznijela građanka Iva Bošnjak. Pogotovu što ne vjerujemo da bi netko tko se tako ponosi trima sestrama i majkom za sobom u stanu ostavljao “dotičnu damu”. Takvi u ženama iz svoga stana vide zaručnice, buduće supruge itd.
Neprihvatljiv je način na koji se hrvatska javnost ponijela prema anonimnoj dvadesetogodišnjakinji Ivi Bošnjak. Nije moguće da je ona učinila nešto tako grozno da bi zaslužila sve ovo. Ali puno je gore ono što joj je učinila hrvatska policija. Nakon što su je po njenom pozivu zatekli ispod Atiemwenovih prozora, bez osobnih stvari koje su ostale u njegovom stanu, te nakon što im je rekla što se dogodilo, policajci su uzvratili da oni tu ne mogu ništa, jer nije teže ozlijeđena, nego ako ima kakvih primjedbi na Dinamova igrača, neka ga privatno tuži. Otprilike to znači da joj je trebao otkinuti glavu ili odsjeći nos i sve prste na ruci, pa da policija postupa po službenoj dužnosti. Za hrvatsku policiju u ovom slučaju ne postoji ni Zakon o ravnopravnosti spolova ni Istanbulska konvencija, ili misle da nije riječ o rodno uvjetovanom nasilju, koje se goni po službenoj dužnosti. A možda se rodno uvjetovano nasilje ne odnosi na igrače Dinama? Ili se ne odnosi na one u kojima igrač Dinama vidi “dotične dame”? Ili su policajci u dvadesetogodišnjoj djevojci vidjeli međeda koji je fizički dominantan krhkome Atiemwenu, pa tu ne može biti rodno uvjetovanog nasilja? Što god bilo, dio je nasilničke tradicije koja je na sramotu cijele zajednice.
Koja je razlika između Iyayija Believea Atiemwena i Ive Bošnjak, osim što je on muškarac, a ona je žena. On košta dva i pol milijuna eura. Po toj se cijeni, naime, prodao, pa bismo ga, naravno u šali, mogli nazvati dotičnim gospodinom. Jer njegova cijena je jamačno gospodska. Atiemwen je za Dinamo i za Hrvatsku gospodarsko, nacionalno i državno blago. O tome vode računa oni koji o njemu u javnosti govore i pišu. Tko bi u njega dirnuo, dirnuo bi u najmanje dva i pol milijuna eura, te bi potkopavao hrvatski ugled u svijetu. Jer hrvatski ugled je, kao što su toliko puta ponovili najviši politički dužnosnici ove zemlje, sazdan na hrvatskim nogometnim uspjesima. A Iyayi Believe Atiemwen važan je čimbenik nekih budućih već najavljenih hrvatskih uspjeha. Pobijeđena je, naime, Benfica na Maksimiru, koji sat prije nego što će se naš igrač vratiti kući i tamo zateći Ivu Bošnjak.
Ona je, ipak, samo građanka. Ili kako bi to rekla Kolinda Grabar Kitarović, ona je državljanka. Ako su novac i gospodarski interes u pitanju, Iva Bošnjak pri usporedbi s Atiemwenom ne vrijedi ništa. Ako su u pitanju nacionalno dostojanstvo i državni interesi, opet je savršeno beznačajna. Ali ako postoje građanska i ljudska prava, tada su gospodarski, nacionalni i državni interesi – drugotni. Ili preciznije rečeno, da bi gospodarski, nacionalni i državni interesi mogli biti konstatirani, prethodno se moraju poštovati građanska i ljudska prava Ive Bošnjak, kao i svakog od dotičnih skoro četiri milijuna dama i gospode, davljenih i prebijanih, kao i onih koji dave i prebijaju.
jergovic
