Ne bih glasao ni glasovao za Mirelu Holy čak ni kada bih znao da je na drugoj strani neko veće zlo. Zato što sam dotepenac, premda skoro dvadeset i osam godina živim u Zagrebu. I zato što sam instinktivno u svakoj ovakvoj priči na strani dotepenaca, svejedno jesu li oni Srbi, Hercegovci, djeca vojnih lica, Židovi, migranti iz Sirije, Bangladeša i Afganistana, dalmatinski studenti, Konavljani i Dubrovčani, Kinezi i Crnci… Rodio sam se kao dotepenac, i nisam se drukčije osjećao ni tamo odakle sam došao. Jednostavno, takav je moj doživljaj svijeta. I vrlo sam pažljiv prema njemu.
Ali postoji i nešto važnije. Ne bih glasao za Mirelu Holy zato što vjerujem da u politici različitim stranama pozornice nisu dopuštene iste stvari. Tako kada se Davor Filipović, kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba, hvali da ne zna ćirilicu, onda mislim da je to u redu. To neznanje za njega je kvalifikacija. Kao što mu je kvalifikacija i kada Zagrepčanima odriče pravo na služenje manjinskim pismom. Možda će onima koji za njega budu glasali upravo to biti važan argument u opredjeljivanju. U svakom slučaju, nitko neće moći da kaže – ili govorom jezičkog čistunca – nitko neće moći reći da se Davor Filipović lažno predstavljao. Naravno, neću ni za njega glasati, premda se dotepao, premda se dotepel iz istoga grada kao ja. Ali svjetonazori nam se razlikuju. I znam ćirilicu.
Ali vratimo se Mireli Holy. Frustrirana onim što i mene frustrira, da se po Zagrebu, na klinici kod Markotićke, i drugdje, formiraju nove elite, koje se zatim preko reda cijepe, prozvala je dotepence. Kada je izbio skandal, objasnila je da ne misli na ljude koji su se doselili u Zagreb, nego da misli na Slavka Linića, koji se došao cijepiti u Zagreb. Linić je, inače, njezin stranački kolega – bez obzira na to što je poslije mijenjala stranke – s kojim je sjedila u istoj Vladi, kolege su, dakle, i po ministarskoj fotelji, te na kraju, kolege su i po šupkarti, koju su oboje zaslužili od predsjednika te Vlade Zorana Milanovića. I bez obzira na tolike elemente bliskosti, koji je vezuju s Linićem, ona mu u presudnom trenutku ne oprašta to jedino što ih razlikuje i razdvaja: to što je Linić odnekud došao. Mirela Holy, dakle, sva svoja uvjerenja, sve ono čime se predstavljala kao ljevičarka, ekologinja, borkinja za ovo i ono, svodi na to za što nema nikakvih intelektualnih, moralnih ili emocionalnih zasluga. Mi koji smo se rađali po nekim svojim vukojebinama, od Rijeke do Kabula, od Posušja do Homsa, i od Sarajeva do New Yorka, nismo imali nikakvih utjecaja na to gdje ćemo se roditi, pa smo nekako slobodni pretpostaviti da ni Mirela Holy nije birala gdje će se roditi. No, ipak, ona iz činjenica da se rodila tu gdje se rodila izvlači svoje najvažnije uvjerenje, zbog kojeg se, kako kaže, nikome nema namjeru ispričavati. I u pravu je. Zašto bi se ispričavala? Samo što Davor Filipović u životu možda još može naučiti ćirilicu. A što da Mirela Holy nauči?
Opasno je, katkad i skupo, javno zastupati stavove koji ljude diskvalificiraju po nečemu na što oni nemaju utjecaja. Po boji kože i očiju, po mjestu rođenja, po kvalifikacijama naslijeđenim od roditelja. Nije lako biti desničar na način na koji se u našim krajevima to biva. Jer uvijek tu postoji nešto što viri, smeta, štrči, i što od vas pravi budalu. Recimo, kada se Linić dotepe iz Rijeke u Zagreb, na cijepljenje kod svoga prijatelja, rođenog Zagrepčanina, Zvonimira Šostara, on čini isti, meni također odvratni socijalni i moralni prekršaj kao i rođeni Zagrepčanin Damir Boras, kada se dolazi cijepiti kod svog prijatelja… No, gospođi Holy to nije problematično, jer da jest, zar bi onda spominjala dotepence? Eto, to je taj problem s diskvalificirajućim stavovima. Uvijek postoji taj neki iritirajući izuzetak, koji je u ovom slučaju neusporedivo širi i veći od pravila. Jer mnogo je brojnija skupina novoformirane elite cijepljenih s prijavom mjesta boravka u Zagrebu, od skupine koja se u Zagreb dotepla cijepiti. A slobodno možemo pretpostaviti da je među onima s prijavom boravka u Zagrebu, ipak, i znatan broj rođenih Zagrepčana.
Joško Klisović kandidat je za gradonačelnika Zagreba. Rođeni je Zagrepčanin. Rođena Zagrepčanka Mirela Holy u Klisovićevom je izbornom timu, zadužena za “kreativne industrije i zeleni grad”. Klisović je socijaldemokrat, vrlo pristojan čovjek, umjereni ljevičar. Od onih je staloženih, a izričitih ljudi kojima se, meni se barem tako čini, ne može dogoditi da pri srljanju ulijevo završe krajnje desno. Uopće mi se ne čini da Klisović srlja. I još ga nisam čuo, što ne znači i da neću, kako izgovara stvari koje se među pristojnim ljudima izbjegavaju. Zato mi se nije svidjela njegova reakcija na afericu svoje ekspertice za kreativu i zelenilo. Kaže Klisović da nije riječ o “dotepencima”, nego da se radi o “padobrancima”. Veli da mu je suradnica upotrijebila krivi izraz. Kao da je problem u izrazu, a ne u onom što on izražava. Na isti način na koji je on reagirao, križajući markerom nepodobnu riječ, i ostavljajući sadržaj koji je tom riječju razasut po javnosti, reagirao bi baš svaki desničar. Ekstremni, radikalni desničar. I to je, zapravo, temeljna retorička gesta radikalne desnice: izgovoriti dotepenac, reći crnčuga, siknuti stranac, došljak, tuđin, naglasiti ausländer… Pa pomirljivo slegnuti ramenima da je to bio samo krivi izbor riječi.
Klisović bi trebao objasniti upravo ono što Mirela Holy, sasvim prirodno i očekivano, ne želi da objašnjava. Jer mu se upravo opasno približilo nešto, nekakav alien, sačinjen od riječi i stavova, što ne može podnijeti politička opcija koju na predstojećim zagrebačkim izborima pokušava zastupati. Desnica može podnijeti inkriminiranje dotepenaca, ljevica ne može. I tu uopće nije važno koliko Mirela Holy ozbiljno misli ni kolikog ona ima utjecaja na ono u čemu upravo sudjeluje. Pitanje je samopoštovanja sačuvati svoj glas, kao što je pitanje samopoštovanja i ne ići za glasovima koji ti ne pripadaju.
jergovic
