Jesi l' živa domovino moja?

Ja sam dobro i pozdrav ti šaljem.

Želim samo da budućnost tvoja

Ne kuje se ni ognjem, ni maljem!

 

Ovdje na te ne gledaju lijepo.

Vide ljude,  kopaju po smeću.

Zato  mladi bježe gdje je bolje

I po svijetu traže svoju sreću!

 

Ovaj suton što nadvi se nad te,

Prepun mržnje i duhova prošlih.

Tko bi opet borio se za te

Kad si puna događanja loših!

 

Imam straha za budućnost tvoju,

Jer uhljebi samo sebe vide.

Tako ipak „dezertir'o“ nisam

Da ne vidim kuda sve to ide!

 

Kao nekad, i sada te volim

I srce mi živi samo snom;

Da što prije satreš svakog gada

I da mladež  vratiš domu svom!

 

Vratit ću se kad u cijeloj zemlji

Prevladaju  napredak i znanje,

Nemoj sanjat da mladac  ću biti.

Oligarsi neće mijenjat stanje!

 

Nemoj sanjat neke davne snove,

Nek' duhovi rata nestanu zauvijek.

Previše te izrabljuju klike

Ne briga ih  kako živi čovjek.

 

I ne traži da se molim Bogu!

Ne dozvoli povratak ka starom!

Ako Bog je još jedina nada,

Svjetlost neće plamtjet svijetlim  žarom!
 

Probudi se! Nemoj da te često

Viđamo onako zabrinutu!

I da dnevno kolodvore puni

Jadna mladež na europskom putu!