Sve raširenija uporaba digitalnih tehnologija naizgled je omogućila veću povezanost među ljudima, ali je istovremeno pogodovala nastajanju modernog Narcisa, autocentrične osobe ovisne o svom pametnom mobitelu i pogledima drugih.
Kako se riješiti tih iluzija?
Lik Narcisa dolazi nam iz antičke grčko-rimske mitologije. Mit kaže da je Narcis izrastao u mladića iznimne ljepote, ali i taštine. Jednoga dana nakon lova, ožednivši, zastao je na izvoru vode kako bi se napio. Vidjevši u bistroj vodi svoj odraz, trenutno se u njega zaljubio. Ostao je tako dane i noći promatrajući se i očajnički pokušavajući dohvatiti svoju sliku. Fizički je propadao i na kraju umro. Čak se i nakon smrti u vodama Stiksa nije mogao nadiviti svome licu...
Današnje digitalne tehnologije oblikuju narcisoidne muškarce i žene i tako pogoduju pojavi narcisoidnog društva.
Narcizam, pojava XIX. st.
Pojava modernog narcizma vezana je za ulazak zrcala u domove.
U XIX. st. zrcala su bila skupa rijetkost i namijenjena kraljevskim dvorovima i plemstvu. Polako, ali sigurno, zrcala su se nastanila i u građanskim kućama i stanovima, u kupaonicama, svlačionicama... i, kao posljedica, pojavljuju se koketnost, modna osviještenost, briga za izgled.
Kodakova kamera 1888. godine dovodi do demokratizacije fotografije, ona postaje dostupna svima. Građanske se obitelji fotografiraju i stvaraju albume pomoću kojih se hvalisaju svojom srećom.
Sve do pedesetih godina 20. stoljeća fotografijom se nastojalo uhvatiti dubinu pogleda onoga kojeg se fotografira. Umjetnost portretiranja omogućavala je doseći onu dubinsku, nedokučivu prirodu osobe. Trebalo je, dakle, ostati ozbiljan, pokazati određenu kontrolu nad sobom, ni u kom slučaju se smijati.
No, razvitkom filma i još više televizije, uvode se novi standardi fotografiranja. Smiješak postaje obavezan, a osjećaji se izražavaju na nametljiv, površan način, što je pojava smajlića dodatno naglasila.
Pametni telefon kao okidač zaljubljenosti u vlastiti ego
Veličanje vlastitog ega nije neka nova pojava. Svi veliki antički filozofi i općenito mudraci, kako Istoka tako i Zapada, spominju je kao katalizator vlastite "narcisifikacije".
Današnji Narcis je očaran vlastitim odrazima na ekranima. Odrazima kao što su njegovi "selfiji" ili fotografijama (opet sebe samoga) koje dobiva od drugih, svojim slikama s društvenih mreža ili opisima njegovih aktivnosti... Ti suvremeni alati dodatno pojačavaju zaokupljenost vlastitim izgledom kao i potrebu da se pod svaku cijene postigne opće odobravanje.
"Lajkovi" i komentari na društvenim mrežama ne koriste se za istraživanje i promoviranje istine, već služe subjektivnosti i površnosti. Ovo je era tzv. "post-istine".1
Društvene mreže nas potiču da svoje mišljenje razglasimo na sva zvona: da pokažemo ljutnju, da se izražavamo bez ustručavanja, bez konkretnog učešća i preuzimanja odgovornosti za posljedice naših izjava. One često djeluju kao način da si damo oduška. Osamljenima u svom mikrosvijetu uvjerenja, bitno nam je jedino ono što smo sami ili stvorili ili preuzeli.
U svom egocentrizmu čak se i samointervjuiramo. Ovakav pristup daje nam osjećaj neograničene moći. Dostupne su nam, naime, "sve" informacije, a svoje mišljenje možemo stvarati i objavljivati bez ograničenja.
Ispuniti prazninu i udaljiti se od nutarnjeg života
Upotreba pametnih telefona također učinakovito popunjava praznine, briše usamljenost ili dosadu. Nema više "praznog hoda" u čekaonicama, dizalima, zastojima u prometu... To se vrijeme sada ispunjava: novostima, porukama ili bilo čime što nas interesira, a dostupno je samo jednim klikom.
Za antičke filozofe osama je bila neophodna, katkada i spasonosna. Omogućavala je pronaći se, pokrenuti dijalog sa samim sobom, biti kreativan. Danas je, međutim, upravo suprotno. Zakoni tržišta i zapadnjačka kultura općenito nam nameću mišljenje da od osame treba bježati, jer je ona znak tuge i neuspjeha, a efikasno se možemo otrgnuti od nje upravo zahvaljujući ekranu.
Pretjerana upotreba modernih tehnologija, suprotno uobičajenom uvjerenju, zapravo dovodi do izoliranja od društva, dok s druge strane sprječava pristup vlastitoj nutrini (s kojom se lakše povezujemo u tišini, smirenosti i osami).
Još je Hannah Arendt, filozofkinja iz prošlog stoljeća, poticanje izoliranosti navela kao glavni način kontrole pojedinaca i njihove slobodne volje u totalitarnim društvima. Danas živimo u mekšem obliku totalitarizma koji ispunjava naše želje, popunjava trenutke dosade. Telefon i ekrani postali su invazivni, nameću se, ubacuju i nude u svakom neispunjenom trenutku. Mali uređaji goleme moći! Naravno, putem tih uređaja mogu se vidjeti lijepe fotografije, ali važnije je razvijati divljenje usmjeravanjem pogleda na svijet oko sebe, a ne isključivo na neki ekran.
Površne i bezvoljne osobe
James William, suosnivač Googlea, koji je u međuvremenu napustio tvrtku, spočitava društvenim mrežama sustavno poticanje načina razmišljanja i ponašanja koje dehumanizira.
Praktički zalijepljeni za ekran svog mobitela i predodžbu koju nam drugi šalju o nama, postajemo opsjednuti svojim sinkronim ja (trenutnim, prilagođenim prilici, površnim ja) i izbjegavamo vidjeti naše dijakronično ja (dubinsko ja, ono koje se izgrađuje i stvara tijekom vremena). Više brinemo o trenutnom stanju u kojem se nalazimo, nego o vlastitoj budućnosti.
Naša volja više uopće nije naša, stavili smo je na raspolaganje pametnom telefonu, raznoraznim algoritmima i elektroničkim uređajima. I, umjesto da nam služe kao korisni alati, ti su uređaji postali naši gospodari, posjeduju nas.
Naši ukusi, raspoloženja, katkada i naše odluke te naš nedostatak povezanosti sa samim sobom, što je sve povezano s korištenjem novih tehnologija, ostavljaju nas bez volje i bez vlastitih misli. Vrijeme koje pasivno provodimo pred sučeljima izgubljeno je u toj hipnotizirajućoj klopci.
Kao što kaže James William: "...zbog tog (izgubljenog vremena) svakodnevno plaćamo cijenu ciljevima koje nismo slijedili, stvarima koje nismo napravili, sebi samima kakvima smo mogli postati da smo svoje vrijeme i svoje interese usmjerili i koristili na drugačiji način." On također naglašava: "...moramo se oduprijeti, suprotstaviti i boriti protiv tih alata koji našim sugrađanima oduzimaju svaku volju."
Promašaj političkog pakta povlači za sobom u propast i pojam "zajedništva"
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je obećavao individualnu slobodu i socijalnu harmoniju nije uspio. Njegovi ponovljeni neuspjesi, sve vidljiviji posljednjih godina, izazvali su duboko razočarenje. Zaključak koji se najčešće izvlači je sljedeći: pojedinac se može osloniti samo na sebe i vlastitu percepciju stvari.
S obzirom na to da su sva subjektivna gledanja istog tipa, osjećaj izoliranosti postaje vrlo jak. Ova pojava, pojačana sveopćom zatvorenošću u vlastite virtualne mikrosvjetove mišljenja, generira društvo kolektivne izoliranosti. Tako se rađa pojedinac tiranin, osoba koja sve mjeri samostvorenim vrijedostima, ostatak svijeta ga malo zanima, uči malo i ništa. Sve ga to sve više udaljava od duhovnosti, kolektivnog djelovanja i filozofskog pristupa.
Kako stvoriti trajne promjene?
Za početak, smanjiti što je više moguće upotrebu pametnih telefona i društvenih mreža. Na taj način možemo spriječiti da nas previše obuzmu, zatirući našu volju i izazivajući oblik ovisnosti. Zatim, pokušati iznova otkriti očaravajuću ljepotu svijeta koji nas okružuje. Otkriti svoj nutarnji život. I, napokon, ponovo osjetiti draž zajedničkog djelovanja. Tocqueville je, primjerice, predlagao: "stvarati što više prilika za zajednički rad kako bi ljudi osjetili da ovise jedni o drugima".
Ranije spomenuti osjećaj samodostatnosti samo je iluzija. Postoji više načina pomoću kojih možemo ponovno ostvariti dublji kontakt sa samim sobom: baveći se umjetnošću, kontemplacijom, nesebičnim volonterskim radom, ili sl.
Dakle, jednostavne radnje koje mogu oživjeti prisutnost za sebe, kao i za druge te potaknuti konkretne veze uzajamne pomoći, daleko od crnih zrcala u kojima se danas utapa moderni Narcis.
__________________
1 Post-istina: koncept prema kojem se nalazimo u razdoblju (nazvanom era post-istine ili post-činjenična era) u kojem osobno mišljenje, osjećaji i uvjerenja imaju više utjecaja od objektivnih činjenica.
sott
