Slavonskobrodski KUL centar iliti nice lemonade za slavuje, kako sam prilično precizno definirao narcisoidni Kulturni centar mladih – Razvoj javno – civilnog partnerstva u kulturi u Slavonskom Brodu, i svoju završnu poruku objavio je slijedeći vlastiti trag škopljenja revolta mladih spram postojećih društvenih abnormalnosti, a pod nazivnikom sterilnog kulturnog poretka za koji se zalaže. Ovakav KUL centar ne želi prevladati psihologiju podvrgavanja građanskoj hijerarhizaciji, koja upravlja principima njegovog unutarnjeg bića. U skladu s vlastitim zakonima gibanja, KUL se do kraja razintimljuje s pobunom, jačajući osobni imunološki mehanizam više nego što pokušava postati poligon za angažirane vježbe protiv društvenih laži, gluposti i nasilja. KUL djeluje izvan socijalnog konteksta. Završna poruka objavljenja je opet samo na portalu sblus pod naslovom 'Udruge trebaju imati zajedničke, a ne pojedinačne ciljeve' . Autor je ponovo čika Promo, što vjerojatno znači da KUL plaća rečenom portalu za samodopadne objave, mažući tako debeloj guski vrat. Htio bih istaknuti da sam na djetinjasto, podkapacitirano i kontranapadno reagiranje Vlatka Balošića, jednog od vodećih radioničkih kulova, napisano kao odbijanje nice lemonade, morao odgovoriti tekstom Poruka za balošiće: Vaš KUL centar SB treba urgentno redefinirati, proglasiti i poligonom za raspravu o sadašnjosti i budućnosti kulture mladih. Uslijedili su, opet na sbplusu, romantični, vlažni uzdasi iz još jednog Kul postrojenja – Palube 7 (predlažem nominaciju za Oscara, najbolju montažu zvuka), pa sam reagirao tekstom Kino klub Paluba 7: Čuvari svetosti vatre filma ili vatrozid? Ispod tog teksta zaprijetio je odgovoriti još jedan kulov, voditelj Hrvoje Gažo, odnosno komentator proteus77. Citiram:

  • Poštovani i zainteresirani svi, odgovor kako na upite u ovom članku, tako i prijašnjem u kojem se propituje rad Kul centra i Palube 7 u njemu, je u pripremi; nažalost, prije nije moglo jer smo imali posla i pripremu sinoćnje projekcije friškog oskarovca Parazita i gostovanje Daniela Rafaelića u sklopu toga, o čemu se moglo čitati na Facebooku Palube 7, Kul centra, i u najavi u Posavskoj Hrvatskoj. Zasad toliko, jer će odgovor(i) biti vrlo opsežni, minuciozni i točni. Hvala svima na interesu! P.S. Pitanjce za sve: gdje se od jeseni 2007. do proljeća 2013. jedino moglo u Brodu gledati filmove na “velikom platnu”, besplatno i slobodno za sve?



  • Ah, pardoniram, zaboravih najbitnije. Hrvoje Gažo, tajnik KK Palube 7 ovdje. Zapravo odgovor još nisam počeo pisati, već razmišljati o njemu. Polemike (od grč. polemos- rat, bitka, sukob) su zapravo ponajmanje ping pong, iako i za jedno i drugo treba imati- loptice. A o ovome, samo ću reći da su EU projekti vrlo čudna stvar, a ugovori se moraju poštovati, tako da… Iskreno, nisam siguran da bih o nekim stvarima trebao govoriti/pisati do kraja projekta (završava 28.10., akle, do onog tamo četvrtka, 29. ovog mjeseca), ali riskirat ću, kad sam već prozvan, tj. Paluba…


Nismo dočekali tekst s njegovim opširnim, minucioznim i točnim odgovorima. Bio je to samo njegov gromoglasni, a la KUL, prdac u čabar. Nije neizravno prozvani Hrvoje htio riskirati. Vjerojatno ovaj čuvar svetosti vatre filma, kako reče, još uvijek razmišlja o odgovoru. U svakom slučaju, dimenzije njegovih loptica (za Slavonce: jaja), koje je ničim izazvan spomenuo, takve su da se postavlja pitanje ima li ih uopće. Vjerojatno ih ima, ali mu možda njegov nadređeni najkulov i mentor Jugoslav Gojković, predsjednik udruge Kamaelon & Mreža, u ime jedinstva i udružnog bratstva ne dopušta pokazati. Ignoriranje kritike generalno je njihov stil, čini se preuzet od gradonačelnika Slavonskog Brod dr. Mirka Duspare, poznatom po nevjerojatnom ignoriranju vijećnika GV-a. Oni se, postaje već poslovično, umiju tek samohvalisati (jedna riječ) i ne osvrću se na tamo neko lajanje, medijskih pasa dok njihova dobro podmazana i zaštićena karavana puna skupe opreme –  prolazi.

Vratimo se mi završnom samoočitovanju KUL united brothers and sisters. U stilu zajedno smo jači odnosno pod sinergijskom parafrazom kompromitiranog slogana - jedna udruga, jedna platforma i jedan predsjednik, predočena je vjerojatna opcija budućnosti krovne udruge amaterske brodske kulture. Veća kontrola unutra, veća snaga prema vani. Iza te, na prvi pogled, trivijalne verbalne koprene kojom se pokriva formalna izvještajna obveza podnošenja računa i stvarnim gazdama (spominje ih proteus77) i tzv. javnosti, nalazi se mentalitet simplifikacije koji se oslanja na procjene, a ne na sociološko istraživanje javno-kulturnog mnijenja, te paranoidna interpretacija snage kroz jedinstvo. KUL liči na grandomana koji udruživanje uvjetuje prihvaćanjem zakona oligarhije. Sve to kod slobodarskih likova izaziva spastički kolitis.

Posebnu iritaciju crijeva prouzročilo je KUL-ov uporni, drski, neshvatljivi i neprihvatljivi odabir samo jednog lokalnog medija za svoja farsična priopćenja. Svi ostali su preskočeni. Kakav je to moral? Kakva je to ciljana isključivost? Kakvu oni to poruku šalju? O čemu se radi? Samo o novcu ili diktatu gazda?

Skratit ću. Oni vjeruju da mladoj publici nude radioničke psihotonike/euforike, a ovi zaprvo dobivaju KUL sedative za smenjenje simptoma anksioznosti.

P.S. A sada, ipak otvorite sve linkove, boljeg razumijevanja radi.