Nema nikakve sumnje kako su tjedan za nama obilježile optužbe Zdravka Mamića o navodnoj korumpiranosti osječkih sudaca i predsjednika hrvatskoga Vrhovnog suda Đure Sesse, mada je bjegunac u susjednu nam državu, čije državljanstvo ima, još jesenas, točnije 8. listopada, ono što je iznio na konferenciji za novinare poslao i USKOK-u u Zagreb.
Dakle više od pet mjeseci traje provjera službi o navodima Mamića i zasad ne znamo rezultat.
Ogorčen presudom očito je odlučio, unatoč mogućnosti da zbog toga bude dodatno kažnjen, progovoriti o tome kome je od sudaca navodno dao novac ne bi li urgirali da mu se pogoduje na suđenjima, koga je vodio na izlete u Dubai i Liverpool, a kome darovao skupe satove i vina…
Javnost je logično šokirana i mogućnošću da na sudačkim pozicijama sjede ljudi takve grabežne razine.
Riječ je, zbilja, o teškim, vrlo ozbiljnim optužbama na račun čitavog niza sudaca koje se ne daju olako pravdati nadaleko poznatom eksplozivnošću Zdravka Mamića, tim više što i on i njegovi odvjetnici znaju da nije samo uvjetovanje i primanje mita kazneno djelo, već i davanje.
Ako se pokaže išta od iznesenoga istinitim pressica bi mogla Mamića koštati koje godine zatvora više. U stvari, kad bolje razmislim, dodatna kazna čeka ga i ako ne govori istinu – u tom slučaju za grubo klevetanje i narušavanje časti i ugleda sudaca.
No nije samo javnost, u šoku je i naš premijer.
Andrej Plenković novinarima je nakon Mamićeva istupa u ”rezervnoj domovini” poručio ”da ako je bilo što od onoga što je trenutno u eteru istina – to je užas”. Zgrožen je time i kao premijer, i kao pravnik. To je nedopustivo, veli nam jer su to primjeri koji ruše povjerenje u hrvatsko pravosuđe.
Odlično je rekao. Sve stoji. Jedino nam nije jasno kako svojevremeno druženje tadašnje predsjednice Republike Hrvatske sa spomenutim Zdravkom Mamićem, što ga je uostalom i sama priznala u razgovoru za jednu nacionalnu televiziju ”organizirao mi je nekoliko večera i donirao novac za predsjedničku kampanju” nije rušilo, primjerice, povjerenje u politički sustav.
Novinari su i tada naveliko pisali o druženju predsjednice s čovjekom pod prismotrom tajnih službi. Čak se i odlazak šefa SOA-e Dragana Lozančića povezivao upravo s time da čelnica države nije na vrijeme bila upozorena da se Zdravka Mamića sluša i prati zbog izvlačenja silnih milijuna iz Dinama, pa nikad nitko iz vrha HDZ-a nije kritizirao ponašanje predsjednice iz njihovih redova.
Naravno, Lozančić je formalno morao otići zbog povrede Zakona o sigurnosnome sustavu.
O Kolindi Grabar Kitarović Zdravko Mamić nikada nije govorio loše, a ona se od njega i njihova prijateljstva distancirala tek nakon njegova bijega u Bosnu i Hercegovinu.
Vjerujem da je mnogo onih poput mene koji su se ovih dana uporno pitali što ljudima na funkcijama, bile one političke ili pravosudne, gospodi sasvim pristojno plaćenoj za naše prilike, treba ”kompromitiranje” u ložama stadiona, na večerama uz probrana vina, na izletima po shopping mekama svijeta…
Vrijede li doživotne sramote ti darovani satovi po cijeni automobila, koji, pobogu, pokazuju identično vrijeme kao i plastični švicarski Swatch od nekoliko stotina kuna?
Naravno da nijedan statusni simbol od sata do automobila, od večera do izleta u inozemstvo, koji si ne možeš od svojih primanja priuštiti o tebi ne govori ništa drugo nego da si skorojević. Neiživljeni snob spreman prodati čast i ugled za to da prvo budeš viđen na večeri ili u loži s nogometašima i nogometnim menadžerima, a potom pod svaku cijenu oponašaš – automobilima, kućama, jahtama i putovanjima – i njihov životni stil…
E to ne ide. Barem ne na pošten način!
Strašno je kad se za tim i takvim životnim stilom povedu oni koji su, primjerice, položili zakletvu da će časno i odgovorno obavljati sudačku dužnost ili oni s Hipokratovom zakletvom koji učas ”stavljanje života u službu humanosti”, zamijene ”stavljanjem u službu sumnjivom kapitalu”.
Nema sumnje da Zdravko Mamić i njemu slični nepogrešivo njuše upravo takve. Neiživljene snobove i skorojeviće od kojih bi, bez obzira na to jesu li političari, suci ili novinari u jednom trenutku mogli imati koristi. Uvlače ih u pripremljenu zamku računajući s njihovom lakomošću za stvarima i stilom života koje si ne mogu priuštiti.
No iz primjera predsjednice – a moguće ako se Mamićeve optužbe pokažu istinitima i dijela hrvatskih sudaca – besplatne se stvari često pokažu najskupljima…
Strašno je samo što je i nas i suce o grabežljivoj razini najodgovornijih iznova morao moralno podučiti negativac i bjegunac pred zakonom.
autograf
Dakle više od pet mjeseci traje provjera službi o navodima Mamića i zasad ne znamo rezultat.
Ogorčen presudom očito je odlučio, unatoč mogućnosti da zbog toga bude dodatno kažnjen, progovoriti o tome kome je od sudaca navodno dao novac ne bi li urgirali da mu se pogoduje na suđenjima, koga je vodio na izlete u Dubai i Liverpool, a kome darovao skupe satove i vina…
Javnost je logično šokirana i mogućnošću da na sudačkim pozicijama sjede ljudi takve grabežne razine.
Riječ je, zbilja, o teškim, vrlo ozbiljnim optužbama na račun čitavog niza sudaca koje se ne daju olako pravdati nadaleko poznatom eksplozivnošću Zdravka Mamića, tim više što i on i njegovi odvjetnici znaju da nije samo uvjetovanje i primanje mita kazneno djelo, već i davanje.
Ako se pokaže išta od iznesenoga istinitim pressica bi mogla Mamića koštati koje godine zatvora više. U stvari, kad bolje razmislim, dodatna kazna čeka ga i ako ne govori istinu – u tom slučaju za grubo klevetanje i narušavanje časti i ugleda sudaca.
Javnost je logično šokirana i mogućnošću da na sudačkim pozicijama sjede ljudi takve grabežne razine. Riječ je, zbilja, o teškim, vrlo ozbiljnim optužbama na račun čitavog niza sudaca koje se ne daju olako pravdati nadaleko poznatom eksplozivnošću Zdravka Mamića, tim više što i on i njegovi odvjetnici znaju da nije samo uvjetovanje i primanje mita kazneno djelo, već i davanje
No nije samo javnost, u šoku je i naš premijer.
Andrej Plenković novinarima je nakon Mamićeva istupa u ”rezervnoj domovini” poručio ”da ako je bilo što od onoga što je trenutno u eteru istina – to je užas”. Zgrožen je time i kao premijer, i kao pravnik. To je nedopustivo, veli nam jer su to primjeri koji ruše povjerenje u hrvatsko pravosuđe.
Odlično je rekao. Sve stoji. Jedino nam nije jasno kako svojevremeno druženje tadašnje predsjednice Republike Hrvatske sa spomenutim Zdravkom Mamićem, što ga je uostalom i sama priznala u razgovoru za jednu nacionalnu televiziju ”organizirao mi je nekoliko večera i donirao novac za predsjedničku kampanju” nije rušilo, primjerice, povjerenje u politički sustav.
Novinari su i tada naveliko pisali o druženju predsjednice s čovjekom pod prismotrom tajnih službi. Čak se i odlazak šefa SOA-e Dragana Lozančića povezivao upravo s time da čelnica države nije na vrijeme bila upozorena da se Zdravka Mamića sluša i prati zbog izvlačenja silnih milijuna iz Dinama, pa nikad nitko iz vrha HDZ-a nije kritizirao ponašanje predsjednice iz njihovih redova.
Naravno, Lozančić je formalno morao otići zbog povrede Zakona o sigurnosnome sustavu.
O Kolindi Grabar Kitarović Zdravko Mamić nikada nije govorio loše, a ona se od njega i njihova prijateljstva distancirala tek nakon njegova bijega u Bosnu i Hercegovinu.
Vjerujem da je mnogo onih poput mene koji su se ovih dana uporno pitali što ljudima na funkcijama, bile one političke ili pravosudne, gospodi sasvim pristojno plaćenoj za naše prilike, treba ”kompromitiranje” u ložama stadiona, na večerama uz probrana vina, na izletima po shopping mekama svijeta…
Vrijede li doživotne sramote ti darovani satovi po cijeni automobila, koji, pobogu, pokazuju identično vrijeme kao i plastični švicarski Swatch od nekoliko stotina kuna?
Naravno da nijedan statusni simbol od sata do automobila, od večera do izleta u inozemstvo, koji si ne možeš od svojih primanja priuštiti o tebi ne govori ništa drugo nego da si skorojević. Neiživljeni snob spreman prodati čast i ugled za to da prvo budeš viđen na večeri ili u loži s nogometašima i nogometnim menadžerima, a potom pod svaku cijenu oponašaš – automobilima, kućama, jahtama i putovanjima – i njihov životni stil…
No iz primjera predsjednice – a moguće ako se Mamićeve optužbe pokažu istinitima i dijela hrvatskih sudaca – besplatne se stvari često pokažu najskupljima… Strašno je samo što je i nas i suce o grabežljivoj razini najodgovornijih iznova morao podučiti negativac i bjegunac pred zakonom
E to ne ide. Barem ne na pošten način!
Strašno je kad se za tim i takvim životnim stilom povedu oni koji su, primjerice, položili zakletvu da će časno i odgovorno obavljati sudačku dužnost ili oni s Hipokratovom zakletvom koji učas ”stavljanje života u službu humanosti”, zamijene ”stavljanjem u službu sumnjivom kapitalu”.
Nema sumnje da Zdravko Mamić i njemu slični nepogrešivo njuše upravo takve. Neiživljene snobove i skorojeviće od kojih bi, bez obzira na to jesu li političari, suci ili novinari u jednom trenutku mogli imati koristi. Uvlače ih u pripremljenu zamku računajući s njihovom lakomošću za stvarima i stilom života koje si ne mogu priuštiti.
No iz primjera predsjednice – a moguće ako se Mamićeve optužbe pokažu istinitima i dijela hrvatskih sudaca – besplatne se stvari često pokažu najskupljima…
Strašno je samo što je i nas i suce o grabežljivoj razini najodgovornijih iznova morao moralno podučiti negativac i bjegunac pred zakonom.
autograf
