Superman, nabildani Isus, kauboji, Marilyn, Štrumpfovi, antijunak Rektum, samo su neki od likova i junaka jednog od najzanimljivijih domaćih umjetnika srednje generacije, kipara Ivana Fijolića (1976). Likovi iz pop kulture njegova su stalna preokupacija, a najpoznatiji rad, inspiriran pop ikonografijom, zasigurno mu je kip Brucea Leeja koji je, do uništenja, stajao u mostarskom parku. U zagrebačkoj Laubi u tijeku je Fijolićeva najveća samostalna izložba, na kojoj je predstavio novi ciklus od sedam skulptura pod nazivom 'Neo NOB'

 

Odakle inspiracija za ciklus posvećen temi NOB-a?

U posljednjih dvadesetak godina uspjeli smo uništiti oko 3000 spomenika prošlog političkog sistema, a neke od tih spomenika radili su naši najbolji umjetnici. Stvorila se ogromna rupa u pamćenju koja me uzdrmala. Nisam mogao ne reagirati.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata nastalo je mnogo zanimljivih spomenika. Neki su svojom formom bili predstavnici takozvanog socrealizma dok je druga struja naginjala apstraktnoj umjetnosti. Vi ste se na formalnoj razini odlučili referirati na socrealizam, naravno s puno ironije i humora?

Možda je humor ono što nas drži na sigurnoj distanci od surove stvarnosti, a ujedno nam omogućava da se njome aktivno bavimo. Govoreći iz pozicije kipara, ja sam nekada mogao, a i danas mogu, uživati u tim skulpturama socrealizma. Smatram da smo imali i još uvijek imamo vrhunske majstore svjetskog kalibra. Ono što je ostalo sačuvano svjedoči o toj kvaliteti.

Puno je poznatih osoba iz svijeta politike, pop kulture, filma, umjetnosti itd. koji su vam poslužili kao inspiracija. Primjerice, tu su Sylvester Stallone kao Rambo, Arnold Schwarzenegger, Tito, Jovanka Broz, Boško Buha… Imaju li ti likovi nešto zajedničko što vas je motiviralo da budu dio iste cjeline?

Zajednički im je širi kontekst. Boška Buhu sam prikazao kao uvećanu buhu, insekta. Za Ramba i Komandosa sam se odlučio jer su poznati u široj javnosti i time omogućavaju lakšu komunikaciju i prenošenje ideja. Neki od likova koje koristim su čista fikcija, neki su legende, ali i jedni i drugi su heroji.

Jedna od skulptura referira se na poznati kip Tita, djelo kipara Antuna Augustinčića. Vi ste na identičan način ponovili Augustinčićevu skulpturu, ali ste Titovo lice zamijenili portretom Jovanke Broz. U svojim radovima, osim sadržajem, poigravate se i formom realizma, realistične skulpture?

Realizam je lakše čitljiv od, primjerice, apstrakcije. Mjerljiv je i osnova je mog kiparskog izražavanja, zbog čega se, osim što se poigravam, i ozbiljno bavim realizmom.

Pretpostavljam da u vašem novom ciklusu nema nostalgije za socrealizmom?

Nema, jer je to dio nekog lošeg, propalog sistema, u političkom i ekonomskom smislu. To, naravno, ne podrazumijeva da je sistem u kojem sada živimo bolji ili da ide u najboljem smjeru. Ja sam nostalgičan za životom koji je imao sporiji ritam i koji je bio puno manje virtualan, prirodniji.

Što zapravo ironizirate? Socrealizam ili društvo koje je omogućilo da se spomenici unište? Ili i jedno i drugo?

Ova izložba je vapaj za globalnom slobodom svih svjetskih naroda.

Jeste li razmišljali da radite istu temu, ali na način da obnovite ili napravite vjernu repliku spomenika koji su uništeni?

Ne, nisam imao tu ambiciju. Jednostavno sam želio 'odsvirati' neke skladbe u novom aranžmanu, jer u protivnom bih trebao napraviti 3000 spomenika.

Osobno ste iskusili što znači imati uništen rad u javnom prostoru. S obzirom da vaša skulptura Brucea Leeja više nije izložena u mostarskom parku, što je sada s njom?

U procesu je restauracije. Polomili su je isti dan kada je postavljena. Ta se tema provlačila neko vrijeme po novinama, a i moje ime uz nju, što je bila sjajna reklama. Ne zamjeram ništa ljudima koji ne shvaćaju bit skulptura i umjetnosti, nego odgovornima na pozicijama.

Je li ova tema koja se referira na srušene partizanske spomenike s obilježjima realizma zapravo oblik protesta, općenito govoreći, protiv rušenja spomenika?

Nije. To je protest protiv neosjetljivih koji ne cijene ništa osim svojih sitnih interesa.

Je li prevrnuti Jugo 45 referenca na Kožarićev prevrnuti Renault koji je izložen u zagrebačkom MSU?

Ne znam zašto je Kožarić prevrnuo Renault. Ja sam, svakako, s velikim guštom citirao starijeg kolegu. Yugo je najslavniji ex-yu izvozni proizvod, ali i najneslavniji američki uvozni proizvod, s obzirom na slavnu američku autoindustriju.

Jedna od vaših skulptura je posveta skulpturi 'Bombaš' Emila Bohutinskog koja se nalazi na velikogoričkom trgu. Dijete je u istoj pozi, no umjesto bombe ima figu.

U ovom slučaju figa dječaka figurira kao malo finija varijanta ispruženog srednjeg prsta, kao simbol otpora prema ambicijama roditelja i općenito društva prema djeci koja su stupovi društva, s obzirom da na njima svijet ostaje. Od polomljenih individua nemamo se čemu nadati, prema tome, sloboda djeci za bolju budućnost. Evo vam figa!

Nakon Stallonea i Schwarzeneggera možemo li očekivati i vanzemaljce u kontekstu srušenih spomenika NOB-a? Je li to možda neki sljedeći rad?

Svakako. Kako ste pogodili?!

 

Preuzeto s portala www.tportal.hr