Kada je slavni španjolski glumac Javier Bardem nedavno izašao pred novinare na filmskom festivalu u San Sebastianu, malo tko je očekivao da će čuti riječi koje su tada izgovorene. Zahvalio je na dodijeljenoj nagradi na festivalu, ali je naveo da nije slavljenički raspoložen jer se, prema njegovim riječima, u Gazi događa genocid.
Optužio je izraelsku vladu, koju je nazvao najradikalnijom u povijesti, da je prekršila sve norme međunarodnog prava i počinila zločine protiv čovječnosti. Također je optužio Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku da su svojom bezuvjetnom podrškom Netanyahuovoj vladi postale suučesnici u zločinu bez presedana. Najoštrije je osudio napade Hamasa od 7. listopada prošle godine, ali je istaknuo da oni ne mogu biti opravdanje za masovno i brutalno kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda.
Ova Bardemova ljutita tirada poprilično je uzburkala duhove u filmskom svijetu, kako zbog Bardemova međunarodnog statusa velike zvijezde, tako i zbog težine optužbi protiv Izraela, a neki komentatori i insajderi iz filmske industrije izrazili su mišljenje da je ovim ispadom španjolski glumac ozbiljno ugrozio svoju buduću karijeru preko bare. Jer kritiziranje Izraela i Židova u Hollywoodu se smatra tabuom koji malo tko ima hrabrosti prekršiti.
Jedna od njih bila je meksička glumica Melissa Barrera, koja je prošle godine otpuštena iz horor franšize "Vrisak" zbog niza propalestinskih tweetova koje su producenti ocijenili govorom mržnje. Slavna Susan Sarandon, dobitnica Oscara i jedna od najcjenjenijih američkih glumica, doživjela je da joj menadžerska agencija koja ju zastupa da otkaz kao klijentu zbog toga što je išla na propalestinski skup. Britanska glumica Vanessa Redgrave prošla je kroz sličnu situaciju kada je 1977. godine snimala dokumentarac o stradanju palestinskog naroda, zbog čega ju je godinama bojkotirala američka filmska industrija.
Čak se i legendarni Marlon Brando, vjerojatno najveći i najutjecajniji glumac u povijesti filma, našao na stupu srama sredinom 1990-ih kada je u emisiji Larry Kinga na CNN-u, izjavio da bi Židovi, koji posjeduju Hollywood morali biti više osjetljivi i da vode računa da se u filmovima ne prikazuje toliko nasilja jer su povijesno bili među najvećim žrtvama nasilja. Zatim je optužio židovske čelnike velikih studija da teže promicanju negativnih stereotipa za druge manjinske skupine kao što su Indijanci, crnci, Azijati i Latinoamerikanci, dok su prikazi Židova u filmovima uvijek pozitivni i dobronamjerni.
Koliko je moćan židovski lobi u Hollywoodu najbolje govori podatak da je 80 posto kapitala američke filmske industrije u rukama Židova. Nije tajna da su, osim "Disneyja", sve velike filmske studije osnovali Židovi. Carl Lemmy (Židov iz Njemačke) osnovao je "Universal Studio", Adolf Zukor (Židov iz Mađarske) osnovao je "Paramount", Warner Brothers (Židovi iz Poljske) osnovali su "Warner Studio", William Fox (Židov iz Mađarske) osnovao je "Fox Studio", a Samuel Goldwyn (Židov iz Poljske) je zajedno s Louisom B. Mayerom osnovao Em-G-Em.
Osim samih vlasnika, filmski biznis od početka je bio pun Židova koji su najčešće bili u ulogama iza kamere u vidu producenata, agenata, scenarista i redatelja, a uspon nacizma i veliki egzodus Židova iz Europa tijekom tridesetih godina je u Hollywood doveo velik broj već etabliranih umjetnika i istaknutih ličnosti poput Billyja Wildera, Fritza Langa, Otta Premingera, Hedy Lamarr, Petera Laurieja, Sama Spiegela i Vicki Baum, što je dodatno ojačalo židovski karakter Hollywooda.
Kada je Izrael osnovan 1948. godine, holivudski krugovi dali su veliki doprinos u novcu i propagandnoj potpori novoj židovskoj državi, Kirk Douglas (rođen kao Isur Danielovich) je već 1952. u Izraelu snimio film "Žongler" o iskustvima Židova koji su preživjeli holokaust i koji se bore za svoj novi život u Izraelu, a ostvarenje epskog spektakla o stvaranju Izraela "Egzodus" iz 1960. s Paulom Newmanom i Evom Marie Saint bila je prekretnica u strategiji legitimiranja nove države i svoje teritorijalne pretenzije na zemlju koja je do tada pripadala Arapima.
Tu dolazimo do onoga što se u Izraelu naziva hasbara, odnosno objašnjavanje, a sam termin skovao je istaknuti cionist Naum Sokolov kao vrstu agresivne i proaktivne javne diplomacije koja nastoji objasniti i opravdati ciljeve i postupke Izraela onima koji nisu -Židovi.
Osim stvaranja pozitivne slike Izraela kao jedine moderne i progresivne demokracije na Bliskom istoku, bilo je važno dehumanizirati i stigmatizirati Palestince kao teroriste i divljake.
Osnivači filmskog studija Kanon, Menachem Golan i Yoram Globus, dvojica izraelskih poslovnih ljudi i filmskih producenata s jakim vezama s Mossadom, odigrali su važnu ulogu u tom propagandnom poslu, a krajem 1970-ih i početkom 1980-ih snimili su čak 30 akcijskih filmova koji prikazuju sve-američke heroje poput Chucka Norrisa koji su tamanili krvoločne arapske teroriste.
No, ako je riječ o utjecaju Mossada u Hollywoodu, ime Arnona Milchana, hiperaktivnog producenta koji potpisuje preko 130 produkcija, među kojima su i neprikosnoveni klasici poput "Bilo jednom u Americi", "Zgodna žena", "Klub boraca", "Neizbježan je." Brazil" i "Povjerljivo iz LA".
Milchan je prije deset godina priznao da je u Hollywood došao po zadatku kao agent Mossada te da mu je zadatak, osim stjecanja utjecaja kroz filmsku produkciju, bio i nabava materijala za izraelski nuklearni program te regrutiranje znanstvenika iz američke obrambene industrije. Bio je dio tajnovitog Ureda za znanstvene odnose, poznatog kao Lekem, koji je službeno raspušten nakon uhićenja Jonathana Pollarda koji je kao američki obavještajni analitičar špijunirao za Izrael.
Milchan je također, prema vlastitom priznanju, utjecao na to da se u američkim filmovima o agentima Mossada govori samo u superlativima. Sve mitske akcije i operacije izraelske obavještajne službe, od hvatanja Adolfa Eichmanna preko likvidacije terorista Crnog rujna do infiltracije Eli Cohena u vrh sirijske vlasti, ekranizirane su u brojnim holivudskim produkcijama na način da se akcije izraelskih agenata mogu se tumačiti samo kao pravedne, plemenite i samopožrtvovne.
Takav tretman u američkim filmovima nema ni CIA, koju se često prikazuje kao korumpiranu, okrutnu i nemoralnu.
Nema sumnje da će dramatični događaji kojima svjedočimo ovih dana, poput ubojstava vođa Hezbollaha u Libanonu, jednoga dana biti tema nekog glamuroznog hollywoodskog akcijskog filma koji će imati za cilj okrenuti svjetsku javnost na stranu Izraela. Tek tada će hasbara imati ozbiljnu konkurenciju u necenzuriranim slikama pobijene palestinske djece i apokaliptično razrušenih gradova koje su društvene mreže raširile po cijelom svijetu i učinile da, kao što smo imali prilike da vidimo, mladi ljudi po diskotekama u Španiji, Irskoj i Poljskoj euforično slave padanje iranskih raketa po Tel Avivu.
