Malomišćanski političari iz Mosta na prepad su osvojili medijski prostor i u njega unijeli dalmatinske lokalne govore, kulturu komunikacije karakterističnu za male sredine, koja se rasteže od lirsko-epskog pripovijedanja Bože Petrova do vulgarnih kozerija Stipe Petrine. U drugi su plan tako pale trnjanska mudrovanja i galimatijasi Zorana Milanovića, poštapalice s Pešče Tomislava Karamarka ili Zagrebom pokajkavljeni hercegovački nazal Milana Bandića. Tu ubrzanu govornu decentralizaciju ne prati, unatoč velikim očekivanjima, politička decentralizacija, a kako dani prolaze sve je jasnije kako mostaši nemaju pojma što bi sa samima sobom, a kamo li što bi s ovom državom
Njihovo otezanje s donošenjem odluke s kime će u vladu, a sve ne bi li izbjegli potpuni raspad, razbit će im se na kraju o glavu. Novinar 24 sata Ivan Panždić otkrio je kako je Most doslovno preko noći promijenio program s kojim je bio izišao na izbore. Razotkrio je kako su odjednom iz tog programa ispale mnoge bitne stavke o tome što bi se u Hrvatskoj moralo hitno mijenjati. Smanjenje broja zastupnika u Saboru odjednom više nije dio programa Mosta, nije ni uvođenje poreza na nekretnine, nije niti referendum o glasačkom pravu dijaspore. Povećanje izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet na šest posto odjednom se kod mostaša pretvorilo u ukidanje drugog stupa i njegovo prelijevanje u prvi stup te spajanje s trećim, koji tada valjda postaje drugi.
Nisu mostaši prvi koji su se dosjetili kako bi bilo baš fino oteti novac koji se s godinama skupio na našim osobnim računima u drugom stupu – računima koji glase na ime i prezime osiguranika i prebaciti ih državi, to jest sebi, pa da oni njime raspolažu kako im padne na pamet. Iako se od naših mirovinskih doprinosa u drugi stup odvaja tek pet posto, to je zapravo jedino s čime možemo ozbiljnije računati, kad je riječ o sredstvima koja moramo izdvajati za penziju. Drugim stupom upravljaju mirovinski fondovi, s godinama se tamo skupila fina lovica i nije nimalo čudno što se političari pokušavaju dokopati tog novca. Svakih dva do tri mjeseca netko iz SDP-a ili HDZ-a oglasi se s identičnom 'idejom', ali to se od njih i očekuje. Od Mosta se to nije očekivalo, a pogotovo se nije očekivalo da će varati svoje birače i nakon izbora program ekspresno mijenjati na gore.
Svašta smo već vidjeli na domaćoj političkoj sceni, ali promjenu programa, s kojima su osvojene stotine tisuća glasova, samo par dana nakon izbora, e to još nismo vidjeli. Zbog toga mi više ni ne znamo koji je uopće program liste Most, koja ucjenjuje SDP i HDZ za sastavljanje nove vlade, i imaju li ikakav program osim talačke krize u koju su nas uveli. Ako ga danas imaju, tko nam garantira da će ga takvog ili drukčijeg imati i sutra, prekosutra ili za godinu dana? Možda tako izbjegavaju da im bilo tko bilo kad u budućnosti može reći da su iznevjerili obećanja i svoj program? Kako ćemo to uopće znati kad se njihov tzv. program neprestano mijenja kako vjetar puše, reforme reformiraju brzinom zimske bure na Masleničkom mostu? Naravno da je onda normalno da tzv. pregovori o vladi traju vječno. Samo što Hrvatska za to više nema vremena.
Na Boži Petrovu, u posljednjim copy-paste javnim nastupima, vidi se da sadistički uživa u talačkoj krizi u kojoj nas sve skupa drži, odjednom je od lokalnog baje postao nacionalni baja, prebrzo ga je opila moć i čini se kako on doista vjeruje u svoje tvrdnje kako je pobijedio na izborima. Ispočetka ga je bilo strah, dosta se suzdržavao, ali sad naveliko lupeta pa je izvalio i da se zalaže za 'lustraciju pretvorbe'. Nakon svega što smo doznali i što nam zabranjuju znati o unutarnjoj strukturi Mosta, nedemokratskom načinu donošenja odluka, jasno je kako je Petrov jedva čekao da brzopleti Drago Prgomet napravi prvu pogrešku pa da ga se riješi i zauzme poziciju Voljenog vođe. Do dana današnjega mi nismo doznali na temelju kojeg propisa i procedure je Prgomet izbačen iz Mosta, a nismo jer ne postoje ni propisi ni procedura. U Mostu vlada plemenski zakon, a oni bi nam krojili novi demokratski poredak. Oni nisu alternativa SDP-u i HDZ-u, oni su gori od njih.
Kad im se postavi bilo koje suvislo pitanje i propituje njihovo konkretno političko djelovanje, njihov sustav vrijednosti, cmizdre da to nije pošteno i da ih novinari trebaju pustiti na miru jer oni eto imaju više poslanje od tamo nekih prizemnih pitanja tipa tko, što, gdje, kad, kako i zašto. Medije, koji su ih nakon izbornog uspjeha uzdigli u nove političke zvijezde, danas mostaši javno preziru i optužuju za zavjeru protiv njih, genijalaca, mesija iz Mosta jer postavljaju pitanja. Jer, tko je vidio propitivati dogmu spasitelja, darovanih hrvatskom puku s kaptolskog neba?
Dok čekamo da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donese presudu i povjeri testni premijerski mandat Zoranu Milanoviću ili Tomislavu Karamarku, dok se SDP i HDZ nadigravaju tvrdnjama kako i jedni i drugi imaju najviše potpisa novoizabranih zastupnika, a da pri tome nitko od njih nema dovoljno, nitko pa ni umišljeni izborni pobjednik Božo Petrov nema pojma koliko potpisa ima Božo Petrov.
Koliko god se on trudio izbjeći traženje odgovora na to pitanje, koje je u ovom času pitanje svih pitanja, mi ćemo ga uskoro dobiti, htio to ili ne htio Božo Petrov i svi oni koji se iza njega kriju i koje on predstavlja, on na to, srećom i zahvaljujući demokratski procedurama, više neće moći utjecati. Dobro je što će ova talačka kriza uskoro završiti, šteta je što su se Petrov i Most svojim diletantskim ponašanjem, u manje od 20 dana, iz spasonosnog rješenja prometnuli u veliki izborni promašaj.
tportal
Njihovo otezanje s donošenjem odluke s kime će u vladu, a sve ne bi li izbjegli potpuni raspad, razbit će im se na kraju o glavu. Novinar 24 sata Ivan Panždić otkrio je kako je Most doslovno preko noći promijenio program s kojim je bio izišao na izbore. Razotkrio je kako su odjednom iz tog programa ispale mnoge bitne stavke o tome što bi se u Hrvatskoj moralo hitno mijenjati. Smanjenje broja zastupnika u Saboru odjednom više nije dio programa Mosta, nije ni uvođenje poreza na nekretnine, nije niti referendum o glasačkom pravu dijaspore. Povećanje izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet na šest posto odjednom se kod mostaša pretvorilo u ukidanje drugog stupa i njegovo prelijevanje u prvi stup te spajanje s trećim, koji tada valjda postaje drugi.
Nisu mostaši prvi koji su se dosjetili kako bi bilo baš fino oteti novac koji se s godinama skupio na našim osobnim računima u drugom stupu – računima koji glase na ime i prezime osiguranika i prebaciti ih državi, to jest sebi, pa da oni njime raspolažu kako im padne na pamet. Iako se od naših mirovinskih doprinosa u drugi stup odvaja tek pet posto, to je zapravo jedino s čime možemo ozbiljnije računati, kad je riječ o sredstvima koja moramo izdvajati za penziju. Drugim stupom upravljaju mirovinski fondovi, s godinama se tamo skupila fina lovica i nije nimalo čudno što se političari pokušavaju dokopati tog novca. Svakih dva do tri mjeseca netko iz SDP-a ili HDZ-a oglasi se s identičnom 'idejom', ali to se od njih i očekuje. Od Mosta se to nije očekivalo, a pogotovo se nije očekivalo da će varati svoje birače i nakon izbora program ekspresno mijenjati na gore.
Svašta smo već vidjeli na domaćoj političkoj sceni, ali promjenu programa, s kojima su osvojene stotine tisuća glasova, samo par dana nakon izbora, e to još nismo vidjeli. Zbog toga mi više ni ne znamo koji je uopće program liste Most, koja ucjenjuje SDP i HDZ za sastavljanje nove vlade, i imaju li ikakav program osim talačke krize u koju su nas uveli. Ako ga danas imaju, tko nam garantira da će ga takvog ili drukčijeg imati i sutra, prekosutra ili za godinu dana? Možda tako izbjegavaju da im bilo tko bilo kad u budućnosti može reći da su iznevjerili obećanja i svoj program? Kako ćemo to uopće znati kad se njihov tzv. program neprestano mijenja kako vjetar puše, reforme reformiraju brzinom zimske bure na Masleničkom mostu? Naravno da je onda normalno da tzv. pregovori o vladi traju vječno. Samo što Hrvatska za to više nema vremena.
Na Boži Petrovu, u posljednjim copy-paste javnim nastupima, vidi se da sadistički uživa u talačkoj krizi u kojoj nas sve skupa drži, odjednom je od lokalnog baje postao nacionalni baja, prebrzo ga je opila moć i čini se kako on doista vjeruje u svoje tvrdnje kako je pobijedio na izborima. Ispočetka ga je bilo strah, dosta se suzdržavao, ali sad naveliko lupeta pa je izvalio i da se zalaže za 'lustraciju pretvorbe'. Nakon svega što smo doznali i što nam zabranjuju znati o unutarnjoj strukturi Mosta, nedemokratskom načinu donošenja odluka, jasno je kako je Petrov jedva čekao da brzopleti Drago Prgomet napravi prvu pogrešku pa da ga se riješi i zauzme poziciju Voljenog vođe. Do dana današnjega mi nismo doznali na temelju kojeg propisa i procedure je Prgomet izbačen iz Mosta, a nismo jer ne postoje ni propisi ni procedura. U Mostu vlada plemenski zakon, a oni bi nam krojili novi demokratski poredak. Oni nisu alternativa SDP-u i HDZ-u, oni su gori od njih.
Kad im se postavi bilo koje suvislo pitanje i propituje njihovo konkretno političko djelovanje, njihov sustav vrijednosti, cmizdre da to nije pošteno i da ih novinari trebaju pustiti na miru jer oni eto imaju više poslanje od tamo nekih prizemnih pitanja tipa tko, što, gdje, kad, kako i zašto. Medije, koji su ih nakon izbornog uspjeha uzdigli u nove političke zvijezde, danas mostaši javno preziru i optužuju za zavjeru protiv njih, genijalaca, mesija iz Mosta jer postavljaju pitanja. Jer, tko je vidio propitivati dogmu spasitelja, darovanih hrvatskom puku s kaptolskog neba?
Dok čekamo da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donese presudu i povjeri testni premijerski mandat Zoranu Milanoviću ili Tomislavu Karamarku, dok se SDP i HDZ nadigravaju tvrdnjama kako i jedni i drugi imaju najviše potpisa novoizabranih zastupnika, a da pri tome nitko od njih nema dovoljno, nitko pa ni umišljeni izborni pobjednik Božo Petrov nema pojma koliko potpisa ima Božo Petrov.
Koliko god se on trudio izbjeći traženje odgovora na to pitanje, koje je u ovom času pitanje svih pitanja, mi ćemo ga uskoro dobiti, htio to ili ne htio Božo Petrov i svi oni koji se iza njega kriju i koje on predstavlja, on na to, srećom i zahvaljujući demokratski procedurama, više neće moći utjecati. Dobro je što će ova talačka kriza uskoro završiti, šteta je što su se Petrov i Most svojim diletantskim ponašanjem, u manje od 20 dana, iz spasonosnog rješenja prometnuli u veliki izborni promašaj.
tportal
