Nabujala Dragonja u smrt je, s majčinih ramena, odnijela desetogodišnju djevojčicu. Strašna vijest objelodanjena je nakon dvodnevne potrage.
Majka i dvoje druge djece, koji su za ružna vremena pokušali pregaziti rijeku i ući na slovensku stranu Istre, okončana je još jednom izbjegličkom tragedijom – smrću djeteta. Mamu su uspjeli spasiti jedan mještanin, jedan slovenski policajac i pripadnik Policijske postaje Buje Mauricio Prelac. Ona je nakon što je zatražila azil smještena u prihvatilište u Zagrebu.
U potrazi za malom utopljenicom sudjelovalo je stotinjak spasitelja svih profila, od službe spašavanja, pa do ronilaca i policajaca s podvodnim i ”nadvodnim dronovima”.
Svaki puta kada bih na nekom od ekrana bio emitiran prilog o pretraživanju Dragonje koju su tih dana prema moru valjale snažne struje muteći joj dno i otežavajući pretraživanje, ja bih samo vidjela žilet žicu na slovenskoj strani, i pitala se koliko se nesretnih ljudi, djece otkad traje ova migrantska kriza kojoj ne vidimo kraja, osakatilo i ozlijedilo na njoj?
Slavimo Schengen. Propagiramo ujedinjenu Europu. Mogućnost zajedništva različitih naroda i kultura. Veselimo se kretanju i komunikaciji bez barijera na granicama i istovremeno te nam iste granice opasavaju strašnim žilet žicama. Neljudskim barijerama na kojima svoj krvavi trag ostavljaju mame poput ove s troje djece. Zašto?
Drhture na štandovima po ciči zimi neki unuci onih koji su suosjećali s Palachom koji se zapalio zbog ruskih tenkova na ulicama Praga i pjevušili ”Imagine”, dok im mostovci prodaju populističke priče kako im cijepljenje, testiranje i COVID potvrde ugrožavaju slobodu
Pa stoga što ljubitelji ovih bodlji i žileta, primjerenih samo i isključivo koncentracijskim logorima, ljudi koji uvijek iznova stvaraju u nama pakao mržnje i straha od onog drugačijeg pred očima dok to imperativno zahtijevaju i čine, imaju samo jedan cilj – onaj ekonomski. Priče o naciji, suverenosti, obrani granica, naše sigurnosti i kulture, priče su za malu djecu.
Jedino s čime se pobornici žilet žica identificiraju jest kapital. Meni je to sa svakom migrantskom smrti do boli gadljivo.
Ako te strašne ograde koje viđamo po Istri, Gorskome kotaru, na granici s Mađarskom – ti koncentracijski logori u koje stavljaju čitave države (i svoje i tuđe), nisu diktatura u nastajanju, diktatura koju uvode legalno izabrane i podržane hulje koje danas priječe ulazak gladnih nesretnika, a sutra moguće svih nas – onda ne znam što bi bila.
Davno davno, pred pola stoljeća i na ovim istim prostorima protestiralo se kontra Vijetnamskoga rata, solidariziralo s oslobodilačkim pokretima diljem svijeta, slavilo Jana Palacha… pjevušilo Lennonov ”Imagine”:
Imagine there’s no countries,
It isn’t hard to do,
Nothing to kill
or die for…
Današnju djecu i mlade na ulice izvlače ljudi koji se protive cijepljenju i testiranju (kojima je cilj obuzdati epidemiju), i uvjeravaju ih kako je to borba protiv diktature.
Drhture na štandovima po ciči zimi neki unuci onih koji su suosjećali s Palachom koji se zapalio zbog ruskih tenkova na ulicama Praga i pjevušili ”Imagine”, dok im mostovci prodaju populističke priče kako im cijepljenje, testiranje i COVID potvrde ugrožavaju slobodu.
Slikaju se uz tu djecu, ona ih prate i do Remetinca na planirano nemoguć dvoboj Nina Raspudića i Andreja Plenkovića koji je u to vrijeme u najavljenom posjetu Bosni i Hercegovini.
Žilet žica populista nije okovala samo granice, bojim se da je sve više ima i u glavama naših mladih. Profesori tipa spomenutoga dvojca stvorili su od njihovih mozgova prave, male koncentracijske logore… Najgore nas tek čeka
To je navodno trebala biti kontra opravdanome premijerovom pozivu da posjeti umiruće na COVID odjelu Klinike za infektivne bolesti ”Dr. Fran Mihaljević”, ne bi li se suočio s posljedicama masovnog protesta protiv vakcine i potvrda na Trgu bana Jelačića, ali i nekih drugih okupljanja od kojih se ne može amnestirati ni premijera i njegove.
Najmanji je problem što neinventivni političari, srljaju u populizam i gluposti bez presedana u novijoj povijesti, no jest problem kad tom glupošću (očito zaraznijom od pandemije COVID-19), sebeljubni kakvi jesu inficiraju mladost…
Čovjek bi od srednjoškolaca i studentarije očekivao da se solidariziraju s najslabijima, da protestiraju i traže uklanjanje žilet žica u koje su susjedi ”Europejci” preko noći ”okovali” Hrvatsku sa svih strana, da će ih dirnuti premlaćeni vršnjaci i djeca koja gube živote po prugama i u rijekama samo zato jer su njihovi roditelji poželjeli bolji život za njih i sebe. Život slobodan od tiranije, rata, bijede…
Ne, hrvatska mladost i djeca bez imalo empatije i želje da uđu u cipele migranata, one cipele koje nakon tisuća prohodanih kilometara načine krvave žuljeve dječici što se utapaju, spremno Ninu Raspudiću i Marinu Miletiću za ljubav i poziciju na rejting listi, dežuraju i protestiraju protiv iglice i komadića vate na štapiću.
Koje je to neobjašnjivo nazadovanje u samo pola stoljeća. Žilet žica populista nije okovala samo granice, bojim se da je sve više ima i u glavama naših mladih.
Profesori tipa spomenutoga dvojca stvorili su od njihovih mozgova prave, male koncentracijske logore.
Najgore nas tek čeka.
