Samoubojstvo ravnatelja srednje tehničke škole u Mariboru bio je epilog njegovog višednevnog medijskog nabijanja na stup srama. Ravnatelja i učiteljicu matematike za vrijeme spolnog čina u školi snimio je učenik. Nakon što je snimku od 20-ak sekundi objavio na društvenim mrežama, priča je brzo pronašla put do novinskih naslovnica. Od toga trenutka, njihovi životi su se promijenili. Dvoje običnih ljudi postali su vijest. Posljedice za njih i njihove obitelji su bile razorne. Na radiju, televiziji i u novinama obilato su pratili priču, ismijavajući dvoje ljubavnika. Vijest se uskoro proširila na ostatak Balkana i još dalje. Na početku su nijekali optužbe, tvrdeći da je riječ o lažiranom videu. No, na koncu nisu mogli pobjeći od javnog izvrgavanja ruglu. Sve je završilo kad je ravnatelj odlučio oduzeti si život.
Takav epilog bio je očekivan i zapravo samo pitanje vremena. Dosadan, strog stil koji je obilježio slovensko novinarstvo do devedesetih godina, odavno je zamijenjen novim, agresivnijim novinarstvom, u kojem novinari trče za vijestima bez previše etičkih i moralnih skrupula. Uzor je američko tabloidno novinarstvo, ali bez talenta, stila te, iznad svega, pravih čudovišta s kojim će se u Sloveniji baviti. Cilj je postizanje više klikova od konkurencije. Više čitatelja, gledatelja i više prodanih primjeraka novina. To je normalna logika za one koji svaki dan moraju pobijediti konkurenciju i preživjeti na malom i problematičnom slovenskom tržištu. Moraš dati publici što želi, pronaći skandal, pisati o njemu, istraživati najintrigantnije tajne protagonista političke, ekonomske i društvene scene, ali i samih građana.
Tragači za vijestima u ovoj novoj medijskoj sceni vrlo su često prekarni radnici, više-manje mladi ljudi, koji sanjaju o slavi i nagradama. Teško je raditi u novinarskoj profesiji u Sloveniji. Rezovi su postali sve češća praksa minulih godina, redakcije su sve manje, a posla je sve više za one koji su ostali. Plaće su neadekvatne radu, a socijalni prestiž same struke neizmjerno je niži nego u zapadnim zemljama. Posao, međutim, i dalje održava svoj šarm zbog moći koju diljem svijeta ima pero, mikrofon i posebno kamera.
Zapravo, ova i druge priče koje su završile kao udarne teme u medijima nisu zaslužile takav publicitet - u prošlosti bi bile popraćene s nekoliko redaka na zadnjim stranicama. Praksa se, međutim, promijenila.
U Sloveniji je tabloid postao najveći dnevni list, dok su najuspješniji radijski i televizijski programi oni koji nude tabloidno novinarstvo. Bilo je jasno da će ih ovakve priče privući kao muhe. Mediji su tako nastavili držati fokus na priči iz Maribora, a Slovenci su počeli željeti više. Bila je to jedna od medijski najpraćenijih i najklikanijih vijesti toga tjedna. Publika je željela znati svaki detalj. Mediji su objasnili kako će učiteljica matematike vjerojatno nijekati činjenice, jer joj se lice nije pojavilo na videu, premda je prstenje na snimci bilo slično onome koje je imala na fotografijama tijekom jednog školskog putovanja.
Da se ravnatelj nije ubio, priča bi bila u fokusu medija još tjedan dana i potom otišla u anale slovenskih seks skandala, odakle bi je izvukli tek kad bi se pojavila slična tema.
Čini se kako Slovenija danas preispituje incident. Jedni govore o greškama i potrebi za postizanjem veće samoregulacije u medijima. Kad se, međutim, prašina slegne, sve će se vratiti u normalu. Etablirani pisci, moralisti i eksperti sada propovijedaju iz svojih kula od bjelokosti o potrebi za očuvanjem etičke dimenzije profesije. Njihove riječi biti će zaboravljene čim se novi skandal pojavi na horizontu. Slovensko novinarstvo ovako izgleda već neko vrijeme. Ovih je dana samo došlo do njegovog najvažnijeg postignuća.
h-alter
