Kažu da smo umni i/ili razumni, čak smo dobili naziv homo sapiens. Pitanje je da li bi kužili tko smo da nije bilo Charlesa Darwina i njegove teorije. Da smo nastali od majmuna u to imam sve manje sumnje. Ipak jesmo, a evolucija je učinila svoje.
Ferdinand Magellan dokazao je nama razumnim ljudima, umnim ljudima da živimo na okruglom planetu zvanom Zemlja. Do tad smo bili ravna ploča zvana Zemlja. Stupidno bi bilo da smo 1400 ili 1500 godina prije toga povjerovali Aristotelu, a taj razumni čovjek previše je bio razuman za svoje vrijeme.
Sad kad nam dolaze tisuće izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Irana i da ne nabrajam druge zemlje, pitam se, zar Iranci nisu naša braća, a mi njihovo odbjeglo pleme? Hoćemo li za tristo godina biti odbjeglo pleme u Njemačkoj?
Evolucija se događa i dogodila se, mene je najviše strah da se ne vratimo na ishodište i opet postanemo majmuni. Džungle nemamo ni u tragovima, zabetonirali smo se.
Namie, Prypjat. Kad ode čovjek vrati se priroda. Bio sam mali da se sjećam, te 1986, kada je grad, tada veličine našeg, evakuiran, kao i Namie, koji je ipak manji. Youtube daje priliku da se vidi kako se priroda obnovi i odmori od betona kada nema u blizini razumnog čovjeka.
Pitam se mnogo puta što da savjetujem u budućnosti kćerima kad porastu? Da li da idu odavde ili da ostanu?
Ja ću ostati, jer je ovo moj grad, jer da bježim ili odlazim iz njega bježao bih sam od sebe. Iskreno, nemam ni s čim pobjeći, jer mi je jedina imovina poklonjeni sobni bicikl, ali nikako da se pokrene.
Tu je famozni park u kojem sam prvi put se napio. Gracia i Dragstore, tu smo obožavali kupovati sokove. Veli Jože je bio naš Dom Perignon, a više ni ne pamtim naziv Cole, da li je bio s C ili K, po Vuku. Valinor u kojem sam se prvi put poljubio i zaljubio. Sentimenti su jaki i uspomene da bi ih mogao krpom obrisati i trajno negdje otići.
Egzistencija tjera ljude da odlaze, pa i ta bezvoljnost i apatija. Najveća sreća za čovjeka nije u iskorištavanju sadašnjosti, već u izgradnji budućnosti. Jedna pametna od druga Lava Trockog kojeg su razumni ljudi, nerazumno pogubili..
Slavonski Brod već dvadeset godina luta bez ideje. Sedamnaest tisuća, da dobro kažem sedamnaest tisuća ljudi je radilo samo u jednom poduzeću, a šta su nam donijele naše strategije i planovi. Dno smo postali, ali to nismo bili i ne smijemo biti radi naše djece. Domin TOB, Jasinje, Veterinarska čak se i ja sjećam tih hrenovki, boljih nije bilo i nema. Sigurno ima i dalje za nabrajati, ali nema smisla.
Malo nas je, ali nas ima. Brođani smo iako smo svi došli odnekud. Naš grad mora i može bolje.
Ferdinand Magellan dokazao je nama razumnim ljudima, umnim ljudima da živimo na okruglom planetu zvanom Zemlja. Do tad smo bili ravna ploča zvana Zemlja. Stupidno bi bilo da smo 1400 ili 1500 godina prije toga povjerovali Aristotelu, a taj razumni čovjek previše je bio razuman za svoje vrijeme.
Sad kad nam dolaze tisuće izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Irana i da ne nabrajam druge zemlje, pitam se, zar Iranci nisu naša braća, a mi njihovo odbjeglo pleme? Hoćemo li za tristo godina biti odbjeglo pleme u Njemačkoj?
Evolucija se događa i dogodila se, mene je najviše strah da se ne vratimo na ishodište i opet postanemo majmuni. Džungle nemamo ni u tragovima, zabetonirali smo se.
Namie, Prypjat. Kad ode čovjek vrati se priroda. Bio sam mali da se sjećam, te 1986, kada je grad, tada veličine našeg, evakuiran, kao i Namie, koji je ipak manji. Youtube daje priliku da se vidi kako se priroda obnovi i odmori od betona kada nema u blizini razumnog čovjeka.
Pitam se mnogo puta što da savjetujem u budućnosti kćerima kad porastu? Da li da idu odavde ili da ostanu?
Ja ću ostati, jer je ovo moj grad, jer da bježim ili odlazim iz njega bježao bih sam od sebe. Iskreno, nemam ni s čim pobjeći, jer mi je jedina imovina poklonjeni sobni bicikl, ali nikako da se pokrene.
Tu je famozni park u kojem sam prvi put se napio. Gracia i Dragstore, tu smo obožavali kupovati sokove. Veli Jože je bio naš Dom Perignon, a više ni ne pamtim naziv Cole, da li je bio s C ili K, po Vuku. Valinor u kojem sam se prvi put poljubio i zaljubio. Sentimenti su jaki i uspomene da bi ih mogao krpom obrisati i trajno negdje otići.
Egzistencija tjera ljude da odlaze, pa i ta bezvoljnost i apatija. Najveća sreća za čovjeka nije u iskorištavanju sadašnjosti, već u izgradnji budućnosti. Jedna pametna od druga Lava Trockog kojeg su razumni ljudi, nerazumno pogubili..
Slavonski Brod već dvadeset godina luta bez ideje. Sedamnaest tisuća, da dobro kažem sedamnaest tisuća ljudi je radilo samo u jednom poduzeću, a šta su nam donijele naše strategije i planovi. Dno smo postali, ali to nismo bili i ne smijemo biti radi naše djece. Domin TOB, Jasinje, Veterinarska čak se i ja sjećam tih hrenovki, boljih nije bilo i nema. Sigurno ima i dalje za nabrajati, ali nema smisla.
Malo nas je, ali nas ima. Brođani smo iako smo svi došli odnekud. Naš grad mora i može bolje.
