Na putu "u Njemačku"

 

Zapadna je Europa - bivša globalna kolonijalna sila s debelim kvarnim imperijalnim putrom na glavi - povijesno kriva za aktualno izbjegličko/migrantsko kretanje prema dobrostojećim i koliko-toliko uljuđenim zemljama Unije, s kojim sada ne zna što će. Kriva je i zato jer je - osobito tragično zadnjih dvadesetak godina na tlu Srednjeg i Bliskog istoka te sjeverne Afrike - ne samo držala političko-propagandni fenjer SAD-ovoj žandarskoj kontaminaciji svjetskog mira, stabilnosti i sigurnosti, nego u sklopu postblokovski obesmišljenog NATO-a i sudjelovala u razaranju i megakorporativnoj pljački najmanje sedam zemalja na potezu od Afganistana do Tunisa.

U tim je zemljamau svoj na svome obitavalo blizu 300 milijuna ljudi. Vandalska destrukcija same čovječnosti obavlja se pod suštinski licemjernom egidom "širenja demokracije, obrane zapadnih vrijednosti i našeg načina života" (sic transit) u što se (ne)izravno uplela i miš-država RH, kao mala od palube destruktivnih politika "partnera" iz Washingtona i Bruxellesa.

Iz tih su područja, plus životnim standardom - ne prirodnim resursima - najsiromašnijih zemalja subsaharske Afrike, gdje ljudski život u praksi vrijedi manje od puščanog metka, krenula četiri milijuna izbjeglica/migranata, koji s pinklecom na plećima i mnogočlanim obiteljima stavljaju živote na kocku, bježeći od rata, robovskog rada, gladi i smrti. To neljudsko stanje, a ne isključivo vjerski fundamentalizam - rodno je mjesto terorističke osvete Zapadu zbog izrabljivačkog "uredovanja" u tuđim zemljama.

Terorizam nije pao s neba, nije samonikla pojava, nego je uvjetovani refleks dugotrajne tlake i zla jačeg/moćnijeg nad slabijim/nezaštićenim. Gospodari rata i mira, politički manipulatori u tzv. slobodnom svijetu ciljano su patentirali terorizam ne bi li dobili uvjerljivu izlika za grube nasrtaje na samu suštinu demokracije te postupno suspendirali stečena ljudskih prava i sloboda na kontrolirani torzo. Pod licemjernom egidom "borbe protiv terorizma" i "zaštite sigurnosti građana", tajnovitom se državnom Big Brotheru daje pravo nadzirati privatnost i intimu građana, hibridno dirati u samu svijest ljudi.

Prema upravo objavljenim podacima UNHCR-a za 2017. godinu, u svijetu je više od 68,5 milijuna izbjeglica i migranata, interno raseljenih, tražitelja azila i inih, od kojih su više od polovice - djeca. Broj svih tih nesretnika - dramatično potrebitih svake vrsti pomoći humanog svijeta - tri je milijuna više nego godinu prije. Samo u izbjegličkim kampovima u Turskoj u neljudskim je uvjetima natiskano oko tri milijuna prognanih i izbjeglih iz okolnih ratovima i induciranim unutarnjim sukobima demoliranih država, Sredozemljem dramatično plove "ukleti holandezi" krcati nesretnicima iz Afrike, koje ne žele primiti ni Italija, ni Francuska.

Španjolska, otkako je dobila lijevo-liberalnu vladu, znatno je mekša prema tom problemu, ali to nije rješenje globalnog problema. To rješenje zasad nitko ne zna niti je na vidiku, a kriza eskalira, puzeći destabilizira Stari kontinent i prijeti destrukcijom temeljnih vrijednosti na kojima se zasniva EU: demokracija, zajedništvo, suradnja, otvoreno tržište i granice, slobodno kretanje ljudi...

Europa sada ne zna što će s tolikim ljudima na putu u bolji i sigurniji život, na koji uostalom imaju pravo. I po ljudskom i po tzv. božjem zakonu. Posljedice bezumnih politika prošlih desetljeća toliko su strašne da se ne daju sanirati nikakvim debatnim klubovima u Bruxellesu ili par exellence neonacističkim prebrojavanjem ljudi u bijegu od zla po rasi/vjeri, utvrđivanjem državnih međa žilet-žicom, gustim kordonima s dugim cijevima i oklopnjacima iza nje, jezivim trumpovskim razdvajanjem djece od roditelja i zatočenjem u čeličnim kavezima ili sofisticiranijim načinima rasne, vjerske i ine segregacije.

Nedjeljni mini summit 16 zemalja EU-a o izbjeglicama/migrantima, koji je u sjedištu Unije sazvao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, još je jednom pokazao karcinogeno stanje humanističkog zdravlja Stare dame: tzv. višegradska skupina (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka) bojkotirala je skup, a ostatak europske obitelji, vidljivo u rasulu i neslozi, slaže se samo u tome da se o zajedničkoj, konsolidiranoj politici Unije prema izbjeglicama/migrantima - ne slaže. Ideja o ujedinjenoj Europi bez granica dramatično se raspada.

Otac Europske unije, mirotvorni vizionar, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman okreće se u grobu. On je tzv. Schumanovim planom još 9. svibnja 1950. inicirao potpisivanje Pariškog ugovora (18. travnja 1951.), čime su Francuska, Italija, Belgija, Zapadna Njemačka, Luksemburg i Nizozemska osnovalellesue Europsku zajednicu za ugljen i čelik, koja je 25. ožujka 1957. prerasla u Europsku ekonomsku zajednicu, a 1. studenoga 1993. je stupio na snagu maastrichtški ugovor o Europskoj uniji.

Od prvotnih šest, Unija je narasla do 28 država, s nakanom daljnjeg proširenja, ali potres je izazvao nedavni otkaz članstva Velike Britanije (Brexit). No, izbjeglička i migrantska kriza, odnosno kriza izbjegličke/migrantske politike, od jeseni 2015., uz neke interne probleme otprije i eskalirajući strah od terorizma, dovodi u pitanje demokraciju, otvorenost, sigurnost i političku/socijalnu stabilnost EU-a, međusobne odnose i povjerenje država članica. A to je više nego zabrinjavajuće, jer se izravno tiče sudbine svih nas.

Vjeruje li se još u temeljne ideale mira i stabilnosti na Starom kontinentu, čiji bi Unija morala biti jamac, odnosno - tko više ne vjeruje u postulate ujedinjene Europe, mira i blagostanja za sve? Teško je reći, a nužno neobavezujuća stajališta mini summita lidera 16 zemalja u nedjelju u Bruxellesu ostavljaju mučan dojam. Humanost je pala na ispitu.

Odgovorni Europljani manipuliraju njome kao monetom za potkusurivanje, a milijuni ljudi su životno ugroženi. Najsramotnije je što prvi i najveći krivci za njihovu nesreću - bivši kolonijalni gazde, europski saveznici u NATO-u, skompani sa SAD-ovim nacifašističkim mainstreamom protumigrantske administracije, koja otima djecu roditeljima i zatvara u kaveze - sada bešćutno, nekršćanski i pokvareno okreću glave od njih. Papagajski farbaju tunele u biti istinitom tvrdnjom da se izbjeglički/migrantski problem mora rješavati tamo gdje nastaje.

Načelno, to nije sporno, ali itekako jest sve što manipulatori tuđom nesrećom poimaju pod rješenjem problema. Logore za unesrećene ljude na sjeveru Afrike (npr. u Libiji) i Bruzemljama pri granicama EU-a, kojima će Bruxelles cunuti neku ponižavajuću siću da ne puste izbjeglice/migrante kamo su naumili - "u Njemačku". U život dostojniji čovjeka, u bogatim, mirnim i sigurnim europskim zemljama. Treba ih i silom vraćati u područja iz kojih bježe ili držati u platnenim, žicom i stražarskim kulama ograđenim "prihvatilištima" podalje od ulaza u Uniju, hraniti i oblačiti koliko je neophodno...

Samo Turska za svoj tromilijunski hot spot inkasira iz EU-a tri milijarde eura na godinu, ali ljudi bježe iz tog logora, jer to nije rješenje njihovih egzistencijalnih problema niti su uvjeti privremenog (?) smještaja minimalno zadovoljavajući. Novcem svih poreznih obveznika u Uniji plaća se i Frontex, agencija za europsku obalnu i graničnu stražu, koja manje-više neuspješno pomaže zemljama EU-a i pridruženima schengenskom prostoru pri upravljanju granicama. A granice su i dalje kao sir ementaler.

Notorna je činjenica, ne samo empirijska, da povijest još nije zabilježila slučaj kako je zadrti troublemaker ikad igdje mogao postati dobročinitelj unesrećenima. Rješenje jest na mjestima gdje je nastao, a ono je vrlo jednostavno i - neostvarljivo: imperijalni, megakorporativni kapitalizam mora se smjesta iseliti iz zemalja iz kojih smrću, glađu, otimačinom i razaranjem istjeruje milijunske mase domicilnog stanovništva.

U tim se državama moraju vratiti mir, stabilnost i sigurnost, temeljno međunarodno pravo da same - na osnovi vlastitih želja i potreba, tradicija, običaja i "svog načina života", ne američko-natovskog poimanja "demokracije" i tzv. "zapadnih vrijednosti" - odlučuju o svojim vladarima, odnosima s međunarodnom zajednicom, gospodarenju prirodnim i inim resursima te sudbinom svog geostrateškog položaja.

To ne spominje nitko u EU niti u NATO-u i Bijeloj kući, a nemiješanje u unutarnje stvari suverenih država, članica UN-a i inih svjetskih organizacija zajednički je postulat međunarodne zajednice. Koji multikorporativni kapital posredstvom svojih političko-vojnih namještenika u državnim administracijama - grubo krši. Ismijava i međunarodno i temeljna ljudska prava.

"Hrvatska će u pregovorima zaštititi svoje nacionalne interese budu li pojedine države članice Unije vraćale migrante u zemlje u koje su ušli u EU", kazao je premijer Andrej Plenković u Bruxellesu. "To je jedno od ključnih pravnih pitanja u reviziji Dublinske uredbe (dokument Europskog parlamenta i Vijeća Europe br. 604/2013, primijenjen 1. siječnja 2014. radi uvođenju kriterija i mehanizama odgovornosti države članice za odobravanje azila, op. a.). Što se Hrvatske tiče, ona nije zemlja prvog ulaska u EU, nego najmanje drugog (prve su valjda Grčka, Bugarska i Italija? - op. a.), pa želimo preciznu, proporcionalnu sljedivost tih ulazaka kako bismo zaštitili svoje nacionalne interese". Jamačno postoji strah/opasnost da moćne zapadnoeuropske države počnu repatrirati izbjeglice/migrante u Sloveniju, a ova u RH. I što onda?

Premijer jamačno pametuje o nekim ravnotežama uoči sastanka Europskog vijeća u četvrtak, gdje će biti riječi o još strožoj kontroli kretanja izbjeglica/migranata. Realna je opasnost da stroži režim kretanja znači domino efekt: zabrane i treniranje strogoće u jednoj zemlji istog će trena izazvati istu reakciju u susjednoj na rutama kretanja tih nesretnih ljudi.

"Moramo naći pravi balans između europskih propisa i onog što bi eventualno moglo ostati na nacionalnoj razini kao moguće postroženje", drži premijer. Zemlje tzv. višegradske skupine - Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka - ne žele čuti ni o kakvim kvotama prihvata ni izbjeglica/migranata u tranzitu niti azilanata. "Nismo izazvali tu krizu i naši narodi ne žele snositi njezine posljedice", tvrde, zatvorene za tu vrst prijelaza granice. Italija i Malta noću vraćaju nesretne ljude u Libiju, ako prežive krajnje rizičan put preko Sredozemnog mora. Europski humanitarci dnevno vade iz mora tisuće nesretnika, a spasiteljske brodove više nitko ne želi.

Te i još neke zemlje uzele su na oštar zub kancelarku Angelu Merkel zbog liberalnog odnosa prema izbjeglicama/migrantima u Njemačkoj, Austrija se zatvara i prijeti da će deportirati velik broj tih ljudi. Taj problem trese demokršćansku vladajuću koaliciju CDU-CSU u Njemačkoj, pa Merkel balansira na sprječavanju sekundarnih kretanja, tj. nastavka putovanja prema odredištima "u Njemačkoj" nakon što izbjeglice/migranti u Grčkoj, Bugarskoj i Italiji uđu u EU. Zemlje EU-a na prvoj crti već se jako glasno bune da snose prevelik teret invazije sa Srednjeg i Bliskog istoka te Afrike, a nitko u Uniji niti im učinkovito pomaže, niti postoji zajednička politikao toj krizi niti se nazire rješenje. Nitko ne zna što će se dogoditi. Rastu nezadovoljstvo i strah.

Hrvatska također nema rješenje, a pritisak na granicu s BiH poput je prišta magme uoči vulkanske erupcije. Međunarodni prigovori hrvatskoj policiji - koja sada puca na djecu, teško ih ranjava, tjera pod kotače vlaka i navodno batina ilegalce, uzima im novac i mobitele, a s jeseni 2015. je nosila izbjegličku/migrantsku djecu na rukama i njegovala - nisu poruka o zemlji humanizma i demokracije.

"Za nas je puno važnije pitanje zaštite vanjskih granica EU-a", pametuje Plenković u stilu moja brigo prijeđi na druge, priklanjajući se bruxelleskom mainstreamu, koji se sjetio pisma pape Lava X. banu Petru Berislaviću o predziđu kršćanstva (Antemurale Christianitatis), jer je te 1519. godine zaprijetila srcu Europe pohod s istih prostora kao danas. "Za Hrvatsku je ključno pitanje istočnomediteranske rute. To za nas znači što snažniju i kvalitetniju kontrolu na granici između Turske i Grčke te Turske i Bugarske. Time bi se zaustavilo daljnje nezakonite migracije preko Makedonije, Albanije, BiH i RH prema zapadnoj Europi. Želimo iskoristiti sredstva iz europskih fondova koja su na raspolaganju za jačanje vanjske granice. Želimo podnijeti proporcionalno svoj dio odgovornosti s obzirom na veličinu zemlje i gospodarske mogućnosti kao što smo činili i do sada."

Prema riječima eurozastupnika Ivana Jakovčića u Točki na tjedan televizije N1 Hrvatska, RH je od 2006. godine izdao azilantima samo 424 dozvole, ali zemlja nije ni približno odgovarajuće regulirala izbjeglički/migrantski problem na svom tlu. "Ali", naglasio je, "mene nitko neće uvjeriti da treba dići zid kao Orban ili prebrojavati Rome kao fašisti ili moderni fašisti u Italiji tjerati brodove. Neregularne migrante ne možemo prihvatiti, ali one koji bježe od rata i razaranja možemo. Naročito da nam se ne bi dogodila situacija fa odvajamo djecu od roditelja kao što to radi ludi Trump (vratio je 522 od oko 2500 mališana roditeljima) u Americi. Barem malo više srca, kršćanske ljubavi prema gladnima. Biblijsko je to načelo. Nisam za to da zatvaramo vrata. RH ima dovoljno snage, puno je nevladinih udruga koje pomažu, pogotovo Isusovačka služba za izbjeglice. To su ljudi čiste savjesti; volio bih da smo zemlja čiste savjesti, jer Mađarska to sigurno nije.

I Jakovčić opetuje istu mantru: problem se rješava tamo gdje je nastao. "Nastao je", kaže, "jer je Zapad htio sukob u Libiji, maknuti Saddama Husseina u Iraku (da nema Rusa, već bi to učinio s Basharom al-Assadom u Siriji, op. a.). Ta ratna područja su samo dio problema. Veći dio je 'crna Afrika', gdje deseci milijuna ljudi razmišljaju kako doći do Europe ili Amerike. Tamo moramo rješavati probleme, jer ćemo desetljećima biti pod pritiskom. Kamo idu ti ljudi? Ne kod Donalda Trumpa, nego do Lampeduse. Pozivam sve koji su podržavali Trumpa, ako imaju djecu ili je nemaju, da pogledaju svoje prijatelje koji ih imaju i razmisle je li to ljudski potez - razdvajati djecu od roditelja? Je li u tom čovjeku ostalo imalo ljudskosti? Nisam mogao vjerovati kad sam vidio tu vijest. Isto kao u Italiji, gdje hoće prebrojavato Rome. Prebrojavali su Židove uNjemačkoj, sad Rome u Italiji; to je moderni fašizam, neofašizam. Migranti su većinom muslimani. Ako ne žele osnovno pravilo 'ljubi bližnjega svoga' primijeniti u ovom slučaju, bolje je da se ni ne prekriže niti pomole".

Bezobrazno arogantan Twitteraš iz Bijele kuće upravo je izdao naputak snagama represije na južnoj granici SAD-a - i inače rasistički izdrilanim prema tzv. obojenim građanima - da bez suda i sudaca, obzira i ikakve milosti silom protjeruju migrante natrag preko granice s Meksikom, jer da su to "osvajači koji pokušavaju provaliti u našu zemlju".

Kaže: "Ne možemo dopustiti svim tim ljudima da naprave invaziju na našu državu. Kad netko uđe u nju, moramo ga odmah, bez sudaca i sudskih slučajeva, vratiti otkud je došao". Ne zanima ga razlika između ilegalaca i azilanata. Inače, američki zakon propisuje da se imigranta ne može deportirati, ako je uhićen 160 kilometara unutar države i ako je u SAD-u manje od 14 dana. Tražitelji azila pak moraju biti ispitivani. Ljudska prava i zakoni jamačno Trumpu ništa ne znače, a OECD navodi da je lani bilo 330.000 zahtjeva za azil u SAD-u. To je 26 posto više nego godinu ranije, pa je Uncle Sam brojem zahtjeva pretekao Njemačku (198.000). Njemačka je bila vodeća među bogatim zemljama, a slijede Italija (127.000), Turska (124.000) i Francuska (91.000 zahtjeva). Četrdeset posto azilanata dolazi u SAD iz El Salvadora, Venezuele i Guatemale.

Veliku je humanističku istinu za Deutsche Welle neki dan napisao švicarski dopisnik nekoliko njemačkih medija Dietrich Karl Mäurer: "Nitko nije dobrovoljno izbjeglica. Ali mi možemo potpuno dobrovoljno pomoći tim ljudima". Osim u Mađarskoj, čiji je Viktor Orbán gotovo istodobno s ponovnim izborom na mjesto premijera izboksao zakon po kojem ide na duže vrijeme iza rešetaka i snosi druge teške posljedice svatko tko bilo kako pomogne i samo jednom izbjeglici/migrantu.

Hoće li netko antihumanističkih gena, najprije u tzv. višegradskoj skupini, potegnuti u Budimpeštu kopirati tu nečasnu orbanovštinu? Nije isključeno ni iz RH. Ima tih genijalaca i u samom državnom vrhu. "Prema podacima UN-a", tvrdi novinar Mäurer , "u svijetu je danas više izbjeglica, tražitelja azila i interno prognanih osoba, nego što ima stanovnika u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. Nikad do sada nije bilo toliko ljudi u bijegu". I nikad manje ljudskosti.

Bez obzira na tvorca - za neke prirodu i evoluciju u živom svijetu, za neke ovog ili onog boga kojem se mole, jer samo vjeruju da postoji - sve oko nas skrojeno je u različitostima i od različitosti. I ljudi. Ni dva otiska prsta dvaju jednojajčanih blizanaca nisu ista. I ne moraju biti. Zašto bi? Ne moramo svi biti samo bijeli, crni, žuti, crveni, nijansirani... Zašto bi? Ne moramo svi biti iste nacije, državljanstva, vjere, navika, običaja, vjere, svjetonazora, političke opcije... Zašto bi? Ne moramo svi biti ni iste naobrazbe i pameti. Zašto bi? Bez različitosti, svijet ne može funkcionirati. Špica HTV-ovog multinacionalnog endema Prizme ima simpatične mlade ljude, koji kažu: "Svi smo mi jednom od nekuda došli". Pokojni istaknuti sociolog i političar Stipe Šuvar znao je reći 1970-ih godina da nema jednog jedinog čovjeka u Hrvatskoj, koji je nacionalno čist - od stoljeća sedmog. To valjda vrijedi i za druge narode i rase. Za svu floru i faunu.

Histerično raspljivanje straha od različitosti, drugih i drukčijih (poznata hrastovska budalaština: "Muslimani su biološki jači od Europljana, imaju mnogo djece") nema smisla. Različitosti pobjeđuju, znače napredak i ne daju se spriječiti nikakvom -istošću. Demografski su trendovi takvi u Hrvatskoj - bravo Plenkoviću, ne od ove vlade ili od jučer prije nje - da slute kako će za 50 godina biti upola manje Hrvata i za stotinjak bi mogli izumrijeti.

Kakav bi bio smrtni grijeh da već opustjele krajeve Like, Slavonije, Banovine, Korduna, Dalmatinske zagore, otoka i brdsko-planinskih krajeva nasele azilanti, integrirani u društvo žive i rade za ovu zemlju!? Trideset pet tisuća stranaca ove godine dobilo je radne dozvole u RH, jer domaćih više nema dovoljno za popuniti radna mjesta u turizmu, ugostiteljstvu, građevinarstvu, poljoprivredi...

Angela Merkel oponira kritičarima podatkom da je svaki četvrti azilant u Njemačkoj već zaposlen i vrijedno privređuje toj zemlji. Nije sve crno kakvim neki žele prikazati. Seobe naroda povijesna su činjenica. Od predbiblijskih vremena. Uvijek ih je bilo i bit će. Nema šanse da neće. Po zakonu spojednih posuda: iz siromašnih u bogatije krajeve. Uvijek za vodom i hranom, radi održanja potomstva.