Iz čega si nastao zavisi od genetike – u šta ćeš se pretvoriti, od politike. Stanisław Jerzy Lec
Loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore. George Jean Nathan
Novinari pišu jer nemaju što reći, a imaju što reći, jer pišu. Karl Kraus
Žurnalizam samo prividno služi trenutku. On zapravo razara duhovnu osjetljivost potomstva. Karl Kraus
Umjesto vrhunskih, atraktivnih, javnih debata o sadašnjosti i budućnosti grada Slavonskog Boda, koje bi se, s povodom, održavale više puta godišnje, odmjeravanje snaga između predstavnika lokalne sedme sile, udružnih s ekspertima za pojedina područja funkcioniranja urbanosti, i prvog čovjeka slavonskobrodske gradske uprave, svelo se na protokolarni godišnji susret gradonačelnika i mjesnih novinara, s nepodnošljivo vulgarno-ljigavim obilježjima, na karikaturalnu demonstraciju manekenske demokracije, na parodiju i travestiju odnosno glupavu imitaciju ispravnog odnosa vlasti i novinara koji bi kao trebao biti na jasnoj, uočljivoj jukstapozicije - kao kritika te iste vlasti.
I ove 2022. godine „ dvadesetak novinara, odnosno, medijskih djelatnika, odazvalo se jutrošnjem tradicionalnom (novo)godišnjem sastanku sa slavonskobrodskim gradonačelnikom Mirkom Dusparom u vijećnici Gradske uprave.“, piše brodski vodeći news portal. Umjesto da su u ljutom, permanentnom sukobu oko niza razvojnih prijepora, ideja, rješenja, odluka i poteza gradonačelnika, brodski novinari i gradonačelnik su se javno mazili, zavlačeći si prste pod interesne majice i u gaćice. Umjesto da je došlo do sudara stavova oko niza socijalnih, komualnih i političkih poteza gradonačelnika i njegovih suradnika - osoba koje mu pomažu i zamjenjuju ga, jer bila je to jedinstvena prigoda, oni su svi zajedno blesavo smijali prilikom poziranja za zajedničke fotografije kao da je sve u najboljem redu, kao da se Brod, zahvaljujući i nodgovarajućim odlukama gradskih vlasti, rapidno ne prazni od mladih, najpotentnijih ljudi, a ostaju sinovi političkog prvaka, zvani Bane1 i Bane2. Novinari, svedeni na vjestonosce protokolarnih informacija, bili su nesvjesni svoje nepotrebnosti, beskorisnosti i groteskne uloge klimavih pajaca, tih jadnih obrazaca za ismjehivanje. Takva miroljubiva i aktivna koegzistencija, nesvrstanost, u vremenu podijeljenosti na blokove političkih uhljeba i parazita, i na radnike, prekarijat i očajne beskućnike, neprilična je, odvratna, smrdi na nezainteresiranost, očiti je bijeg u zavjetrinu, i ne služi za probitak građan(im)a.
Ali, novinarka Dusparinog kompradorskog portala, koji je, istaknimo, od grada obilato sufinanciran, a da nije raspisan javni poziv za sufinancirnje svih medija, kojemu je ekskluzivno dao poslovni prostor (stan) na korištenje, oslabljujući time kakvu takvu konkurenciju, bez stida i srama izvještava: „ Današnji susret gradonačelnika Mirka Duspare i novinara bio je prilika da obje strane daju vlastiti pregled protekle godine te predstave viziju buduće suradnje.“ Ma koja vizija, zaboga! Gradonačelnik je samo uvodno dao pregled svog činjenja, zahvalivši se prisutnima na, po njemu, odgovarajućem izvještavanju. Riječ je bila o djelomičnom, propagandnom, predumišljanom i prigodničarskom podsjećanju na tzv. uspjehe. Nazočni novinarski ćutolozi nisu reagirali, sretni što su kao „medijski djelatnici“ dobili povlaštene parkirne karte, zadovoljni što nisu nijednom i ničim izazvali, ne daj Bože, neki spor, neku prepirku, a poneki su se usudili pitati za radove cestara u pojedinim ulicama. Oni su progutali gradonačelnikove promičbene informacije kao cjepivo protiv pogibeljne upotrebe vlastitog mozga. A trebali su samo pitati o onome nije učinjeno odnosno podsjetiti što je učinjeno, pogrešno, površno i nepromišljeno.
Morali su na tom povijesnom susretu biti poput onog knjižničara iz anegdote:
Došao čovjek u knjižnicu i pita knjižničara:
Gdje se ovdje nalazi knjiga o lijepom, naprednom, primjernom i nezagađenom Brodu!?
A njemu knjižničar odgovara:
Bajke su s druge strane.
Pitanja su kao opipavnje bila. Bez pitanja nema odgovora o stvarnom stanju srca koje pumpa vruću krv perspektive u tkiva urbanog organizma. Pitanju su pozitivna provokacija koja potiče i obvezuje i onoga koji pita i onoga koji daje odgovore. Šute samo ili pristojni, odgojeni ljudi ili kukavice. Kod Duspare ne postoji strah od izvođenja novinarskih pitanja s bijele točke. Nema Brod jakih pucača penala. Duspara zna da brodski novinari igraju s dvije lijeve noge. On zna da brodski novinari ne usuđuju igrati oštro i efikasno.
Kasta raspršivača lokalnih vijesti ne predstavlja gradonačelniku Duspari nikakvu statusnu prijetnju, nit moguću opsanost za rušenje autoriteta. Oni ne zadiru u srž i smisao njegovog izršnog političkog funkcioniranja. Oni su imobilizirani vlastitim strahovima, bezvoljnošću, lijenošću, ograničenošću i navikama da se pokoravaju i šene za komadić mesa ispod gazdinog stola. Tako su dresirani. Dio su cirkusa. Lezi! Stani na dvije! Oni su sami uredili situaciju u kojoj što god da pitaju ili zahtijevaju vjeruju da rade sebi o glavi. Ne laj!
Mali simbolični, osvještujući šamar, ali ipak šamar, zanesenom gradonačelniku pred svima zalijepila je neuništiva novinarska veteranka Višnja Ružojčić, dopisnica Hrvatske televizije. Nakon gradonačelnikove neumjerene pohvale samom sebi, ona je rekla: Čini mi se, osobito kada su u pitanju televizije, da bi se suradnja mogla značajnije popraviti. Pojasnit ću to na primjeru „Adventa iz davnina". Neshvatljivo je da - nešto čime se kao grad hvalimo da je jedinstveno i posebno za ovu godinu - nitko nije prezentirao za televizije. Smatram da Grad propušta priliku projekte prezentirati na pravi način. Nisu dovoljne objave na službenoj internetskoj stranici Grada. Barem za televizijske medije, to bi trebalo biti odrađeno u vidu nekakve mjesečne konferencije za novinare, kako bismo mogli dobiti izjave, a da ne trošimo previše vremena na pisanje molbi za to. Nije uspjela obraniti, ali na svoj način založila se za dostojanstvo profesije i efikasnost protoka informacija koji se onemogućava birokratskim preprekama.
Stvarno, gradonačelnik ne daje intervjue, on ne saziva medijske konferencije, on ne izlazi svoje iz kule bjelokosne. On je pobijedo na izborima i može šerifovati kako hoće, a, čini se, s obzirom na biračko tijelo, i dokle hoće. On se javnosti namjenski obraća preko odabranih medija, preko svog internetsko-izborno-političkog megafona zvanog sbplus, i radijske parlaonice o stanju asfalta i kanalizacijskih otvora. On samo daje izjave.
Rečeni mediji su svojevrsni slotovi/uski otvori u koje građani ubacuju kovanice od pitanja određene veličine, kako bi se pokrenuo mehanizam odgovora. Tko nema odgovarajuće upite, neće dobiti odgovore, rješenja.
