Posljednjih mjeseci svjedočimo eksploziji projekata takozvanog financijskog opismenjivanja koji je jedino usporediv sa zamahom analfabetskih kurseva narodne vlasti nakon Drugog svjetskog rata. Ima, kako bi se reklo, za svakoga ponešto. A ako se nađete u financijskim problemima sami ste si krivi jer se niste “opismenili” na vrijeme.
Hrvatska narodna banka i Hrvatsko debatno društvo oglasili su prošli tjedan jednu optimističnu vijest iz svijeta financija u svakodnevnom životu društva. Birani učenički timovi iz domaćih srednjih škola na svojevrsnom dijaloškom natjecanju pokazali su da se mladi u Hrvatskoj ne bi smjeli oslanjati na “sustav” – tako je kazano – ako im je imalo na srcu briga za vlastitu financijsku sigurnost i budućnost, nego bi jednostavno o svemu tome morali povesti računa samostalno i pojedinačno. Osobno je stoga guverner HNB-a Boris Vujčić izrazio zadovoljstvo viđenom odgovornošću i zrelošću hrvatske srednjoškolske populacije, te akterima čestitao na izboru spasonosne opcije.
Uostalom, sam Vujčić najbolje zna do koje mjere rečeni sustav ne zaslužuje povjerenje, s obzirom na monetarnu politiku RH kroz posljednjih četvrt stoljeća. I hvala mu na potvrdi sumnji koje smo dugo i uporno isticali u pogledu fiksnog tečaja kune i monetarno-političkih uzroka budžetskog deficita. Ili pak nikad kritičkog odnosa prema Europskoj središnjoj banci, npr. sada dok zajedničkim naporom skreću pažnju s inflacije čiji opstojnost ne jamče samo korporativne politike cijena, nego i pozicije obje monetarne vlasti.
Ljudsko lice nesigurnosti
No baukom financijske nepismenosti se ne zastrašuje isključivo mlade, ako ćemo pravo, nego kompletno stanovništvo Hrvatske, skupa s njegovim socijalističkim mentalitetom i neposlovnošću. I što je globalno financijska sigurnost klimavija, to su češće akcije toga specifičnog opismenjavanja u režiji autoritativnih subjekata. Posljednjih mjeseci može se uočiti da je ta vrsta obrazovnog impulsa usporediva možda jedino s epskim zamahom analfabetskih kurseva narodne vlasti u SFR Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Primjerice, u Jutarnjem listu najavljen je edukacijski program “Know your money” u organizaciji Hanza Medije i mirovinskog fonda banke Raiffeisen, uz pobijanje opasnih “mitova”, poput onog da “ulaganje nije sigurno” – samo valja bolje poznavati svoj novac, i nema straha.
Korak dalje od te reklame, međutim, spotaknuli bismo se već na pokušaju da upoznamo svoje obavezne mirovinske doprinose od kojih nam se četvrtina izuzima radi tobožnje kapitalizacije u bankovnim fondovima. Do tog novca uopće ne možemo doći, iako se još od uvođenja tzv. drugog stupa mirovinskog osiguranja 2001. godine uporno tvrdi kako je posrijedi naša individualna “štednja”, ali koju ne možemo preuzeti kao cjelinu.
Da ne ulazimo iznova u brojne sporne pojedinosti tog modela, upozorit ćemo samo na novu RBA-ovu “financijsku početnicu”, interaktivnu e-čitanku za čiji je vizualni identitet i comic relief angažirana popularna ilustratorica Tisja Kljaković Brajić. Na sličan je način školarce u goreopisanoj kampanji HNB-a opuštao pučkomatematički ekspert Toni Milun, ne bi li naš novac, pa i onda kad nije baš toliko naš, poprimio malo prijateljskije lice ususret novom ulagačkom ciklusu.
Financijska joga
Na koncu, akcijskom timu pridružena je ekonomska psihologinja – prva takva u Hrvatskoj – koja će ukupnom pothvatu osigurati znanstvenu verifikaciju uravnoteženosti i racionalnosti. Tako financijska pismenost ima legitimaciju kakvom je, na primjer, raspolagala joga u društvenom kontekstu dijela Indije te njena tradicionalnog kastinskog poretka. Ili, nešto kraće – nema takvog konteksta, nego je svaki pojedinac upućen na izoliranu gradnju vlastitog duha i tijela, s tehnikama upravo minuciozno razrađenim, ali uvijek ograničenima tabuom onoga neizrečenog, a što se ne smije propitivati. I financijsko opismenjavanje i tradicijski pojmljena joga time ustvari ponajprije opravdavaju nametnute datosti u čiju je bogomdanost bolje ne sumnjati, ili zacijelo slijedi ukočenost vrata i blokada računa.
No okretniji među nama svladavaju financijsku abecedu i prije negoli im “sustav” izravno poruči da mu je bolje ne vjerovati, a najzanimljiviji bi u tom rangu odlikaša mogao biti ugledni ekonomski analitičar Vuk Vuković. Jedan od neupitnih šampiona te discipline u svojoj generaciji i par okolnih, proteklih se tjedana bavi spašavanjem nevinih stradalnika bankovno-kreditne klopke zvane švicarski franak, u duetu s Markom Rakarom. Njih dvojica nalik Batmanu i Robinu, samo im plaštevi fale, uzimaju za svoje ekspertno vođenje žrtava obzirnu provizijsku naknadu od 25 postotaka realizirane odštete, taman koliko i npr. Uber svojim vozačima naplaćuje korištenje aplikacije.
Ipak, prije samo osam godina Vuković je ispredao neku drugu priču, stavši uz očitovanje Hrvatske udruge banaka naspram profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Drage Jakovčevića i Ivana Lovrinovića. Njihovu kritiku valutne klauzule s frankom prozvao je opasnim idejama, a same njih dvojicu nestručnima te neznalicama, vehementno pozivajući na hitnu obranu države koja bi se zbog prihvaćanja takvog stava mogla zateći u bankrotu. Sve ostalo je poznato, banke su naposljetku formalno umnogome prokazane, sudski i moralno, ali još ima oštećenih koji neće lako do kompenzacije – možda zbog prezauzetosti, možda zbog letargije, možda zbog financijske nepismenosti.
