Riječki nadbiskup Mate Uzinić jasno je rekao ono što mnogi u Crkvi ne smiju ni šaptati. Katolička Crkva u Hrvatskoj suočena je s ozbiljnom unutarnjom prijetnjom, a riječ je o skupini svećenika koji su uvjereni kako su katolici jedini ispravni ljudi na svijetu. Uzinić je na stručnom skupu vjeroučitelja 23. svibnja u Rijeci poručio da kršćanstvo nije jedina ponuda u sekularnom i pluralnom svijetu te da nemamo pravo pretendirati da naša ponuda bude jedina. To je hrabar stav koji razotkriva opasan mentalitet unutar vlastitih redova.
Taj zatvoreni klerikalni krug već godinama pokušava nametnuti svoju rigidnu ideologiju kao jedinu ispravnu, a sve druge svjetonazore proglašava neprijateljskima. Njihova vizija Crkve nije ona koja gradi mostove, nego ona koja gradi zidove. Problem nije u vjeri nego u ljudima koji su se dočepali utjecaja i sada misle da im Bog daje za pravo ocjenjivati tko je vrijedan spasa, a tko nije. Uzinić to naziva pravim imenom – željom za gospodarenjem društvom umjesto sugraditeljstvom.
Kad nadbiskup kaže da se bolje društvo može graditi samo kroz toleranciju, dijalog i poštovanje različitosti, on zapravo poziva na rušenje tog uskogrudnog klerikalnog establišmenta. Njegove riječi nisu nikakva kapitulacija pred modernim svijetom, nego zdravo promišljanje o tome što Crkva danas treba biti. Oni koji ga napadaju zbog toga zapravo pokazuju da su dio tog problema. Živimo u vremenu kad se svaki pomak prema dijalogu tumači kao izdaja, a to je apsurdno i opasno.
Istina je da se iza leđa običnih vjernika već duže vrijeme kuje plan o stvaranju jedne homogene katoličke države unutar države. Ta skupina ne želi dijalog s onima koji drugačije misle, ne želi suradnju s nevjernicima, ne želi čuti ništa što ne dolazi iz njihove uske interpretacije vjere. Oni su uvjereni kako su baš oni odabrani da vode, a svi ostali trebaju šutjeti i slušati. Uzinić im je rekao da to nije put.
Škola je postala njihovo prvo bojište. Godinama se kroz vjeronauk i razne izvannastavne aktivnosti pokušava provući narativ da su katoličke vrijednosti jedine koje vrijede, a sve drugo je napast i zabluda. No prava istina je da djeca u školu ne dolaze radi indoktrinacije, bilo crkvene ili svjetovne. Djeca dolaze učiti, razvijati kritičko mišljenje i pripremati se za život u stvarnom svijetu, a ne da ih netko oblikuje po svojoj mjeri.
Problem postaje još veći kad se ispostavi da ista ta klerikalna struja sada diže ruke na građanski odgoj, nazivajući ga ideološkim projektom. No Uzinić je odlično procijenio da je upravo dijalog s građanskim odgojem prilika da Crkva nauči nešto novo. Umjesto zatvaranja u vlastiti svijet, nadbiskup poziva na otvorenost. To ne znači napuštanje vlastitog identiteta, nego njegovo produbljivanje kroz susret s drugačijima.
Oni koji sada prozivaju Uzinića da je izdao Crkvu zapravo su ljudi koji ne žele čuti istinu o sebi. Oni su se infiltrirali u Crkvu s jasnim ciljem da je pretvore u zatvoreni politički pokret. Svoje stavove ne temelje na Evanđelju koje govori o ljubavi prema bližnjemu, nego na strahu od drugačijeg i nepoznatog. Krist nije učio mržnji prema onima koji nisu njegovi sljedbenici, nego ljubavi čak i prema neprijateljima.
Građanski odgoj nije nikakva zavjera protiv Crkve, kako to neki pokušavaju predstaviti. Riječ je o predmetu koji uči djecu osnovama života u zajednici, poštovanju zakona, ljudskih prava i različitosti. Te stvari ne ugrožavaju ničiju vjeru. Naprotiv, čine društvo boljim i sigurnijim za sve, pa tako i za katolike. Strah od građanskog odgoja je zapravo strah od gubitka kontrole nad onima koji bi trebali slijepo slušati.
Uzinićeva poruka vjeroučiteljima da ne nameću vlastita stajališta izazvala je bijes među onima koji su navikli da se njihova riječ sluša bez pogovora. No upravo u tome je srž problema. Crkva ne smije biti stroj za proizvodnju poslušnika, nego zajednica slobodnih ljudi koji su sami odlučili vjerovati. Ako netko vjeru mora primiti na silu ili kroz manipulaciju, onda ta vjera nema nikakvu vrijednost. Nadbiskup to odlično razumije.
Jedini ispravan put koji Hrvatska mora hitno poduzeti nije zabrana građanskog odgoja, nego čišćenje škola od svih oblika indoktrinacije. To znači da iz škole moraju biti potjerani svi oni koji koriste nastavu za promicanje bilo kakvih ideoloških sadržaja, bez obzira dolazili oni iz klerikalnih krugova ili iz zapadnih ljevičarskih udruga. Djeca nisu nikakvo bojno polje ni za čije ideološke ratove.
Kad čujemo da netko brani građanski odgoj, to ne znači da taj isti čovjek podržava LGBT indoktrinaciju ili bilo kakve destruktivne ideologije. Uzinić nije rekao da podržava bilo kakvo nametanje moralnog relativizma. On je rekao da podržava dijalog. To je velika razlika koju njegovi kritičari namjerno ignoriraju. Oni znaju da im dijalog ne ide u prilog jer bi u dijalogu morali pokazati svoje argumente, a nemaju ih.
Prava opasnost za djecu nije građanski odgoj kao predmet, nego bilo kakvo ideološko profiliranje unutar škola. Ako je netko protiv toga da ljevičarske udruge kroz zdravstveni odgoj promiču svoje stavove o rodnoj ideologiji, mora biti jednako protiv toga da klerikalne struje kroz vjeronauk promiču stavove da su svi koji nisu katolici prokleti. Uzinić je dosljedan jer se bori protiv nametanja bilo kakvih stavova.
I za kraj, treba reći jasno i glasno da je nadbiskup Mate Uzinić ovim istupom pokazao više hrabrosti nego cijela Hrvatska biskupska konferencija zajedno. Dok drugi šute i gledaju kako radikalna frakcija preuzima kontrolu, on je rekao istinu. Ona skupina koja danas napada Uzinića sutra će napadati svakoga tko im se ne pokori. Zato svaki vjernik koji želi Crkvu kakvu je Krist utemeljio, a ne zatvorenu sektu, treba stati uz riječkog nadbiskupa.
Pročitajte i: Radić i Starčević udarili na kler koji je iskoristio Boga za porobljavanje naroda te o Fra Mario Knezović koji manipulira i širi nacionalnu mržnju.
