Državno spašavanje Agrokora pretvorilo se u spašavanje premijera, koji panično nastoji da dođe do vjerovničke nagodbe i da proglasi uspjeh vladine spasilačke intervencije, da bi se zaustavile vijesti o višestrukim interesnim konfliktima, pogodovanjima i eventualnim kaznenim djelima
Nervozni Andrej Plenković ništa suštinski nije riješio time što je iznudio ostavku potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić. To je, uostalom, njegov stil upravljanja državom i HDZ-om: on ništa ne rješava i ne donosi jasne odluke koje bi pokazale da zna što hoće te da ima čvrstu zamisao o tome kojim smjerom valja ići, nego neprestano improvizira i privremeno krpi rupe što se otvaraju na trupu njegovog uzbibanog broda.
Iznuđena ostavka potpredsjednice Dalić, poslije koje je sve ostalo isto, što ne znači da se i ubuduće neće ništa promijeniti, bila je nešto poput startnog pucnja za pravi obračun među interesnim grupacijama u Agrokoru, a to onda neizbježno znači i političku pomutnju u kojoj Plenković može, i vjerojatno do daljnjega i hoće preživjeti na premijerskom položaju, ali mu to preživljavanje neće biti nimalo ugodno i jednostavno: izranjavan je aferama i korupcijskim zastranjenjima u procesu spašavanja onemoćalog Todorićevog koncerna i izmrcvaren unutarstranačkim otporima i nepovjerenjima zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Plenković pritom ne ovisi samo o sebi i o svojim potezima, premda mu ne bi bilo zgoreg da bude puno odlučniji i aktivniji, jer je najjaču kartu bacio na nagodbu Agrokorovih vjerovnika, a u toj su igri još mogući svakojaki obrati, iznenađenja i pravosudni repovi: nakon jednogodišnje tvrdoglave nezainteresiranosti za argumentirane primjedbe, očite deformacije i sumnjive rabote u rečenom procesu, premijer nije ni zaslužio ništa drugo osim neizvjesne političke budućnosti i stjeranosti u ćorsokak.
Dan poslije izlaska ovog broja Novosti, održat će se Izvještajni sabor HDZ-a u Zagrebu i vjerojatno je da će na tom skupu biti manifestirano unutarstranačko jedinstvo i podrška predsjedniku Plenkoviću, no ne treba zaboraviti da je Tomislav Karamarko drugi put zaredom glatko izabran za predsjednika HDZ-a u travnju 2016. godine, samo dva mjeseca prije nego što je morao podnijeti ostavku i nestati iz političkog života. Izborom Darka Horvata za ministra gospodarstva i Tomislava Tolušića, ministra poljoprivrede, za ekonomskog potpredsjednika Vlade Plenković je još jednom manifestirao svoju unutarstranačku nesigurnost i pokušaj da rečenim kadrovskim rješenjima stabilizira stanje u stranci, to jest da donekle primiri radikalnije i konzervativnije krilo predvođeno Milijanom Brkićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a. Situacija u vlastitim redovima centralna je preokupacija Andreja Plenkovića i to je razlog koji jako limitira mogućnost bilo kakvih njegovih ozbiljnijih iskoraka, naročito reformskih zahvata te čvršćeg i dugoročnijeg pozicioniranja HDZ-a kao relativno umjerene partije desnog centra.
Što se tiče Agrokora, državno spašavanje te kompanije pretvorilo se, eto, u spašavanje premijera Plenkovića, koji panično nastoji da dođe do vjerovničke nagodbe i da proglasi uspjeh vladine spasilačke intervencije, e da bi se zaustavile vijesti o višestrukim interesnim konfliktima, pogodovanjima i eventualnim kaznenim djelima ključnih političkih i savjetničkih aktera u spomenutoj intervenciji. Čini se, međutim, da premijeru tek sad postaje jasno da će se do nagodbe teško stići silom i bezobzirnošću, jer su se Agram, Adris i Franck pokazali žilavim protivnicima, i jer Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud ipak odbijaju statirati u jednoj netransparentnoj operaciji koju su proveli isti oni ljudi što su kreirali namjerno manjkav zakonski okvir. Prema našim informacijama, nije isključen ni zaokret u pogledu modela vjerovničke nagodbe, odnosno formiranje stalnog odbora vjerovnika i osmišljanje novog modela, koji bi zahvatio još širi krug hrvatskih poduzeća, a oslabio sadašnju poziciju ruske Sberbanke. Premijer razmatra takvu mogućnost, no ona najvjerojatnije podrazumijeva produženje trajanja Lex Agrokora za još tri mjeseca ili pola godine. Ne znamo što o tome misle Horvat i Tolušić, dvojac koji bi se trebao baviti tom temom.
Ante Ramljak, prvi izvanredni povjerenik u Agrokoru, pravno-financijskim manevrom poznatim kao roll-up kredit osigurao je dobar posao američkom strvinarskom fondu Knighthead i za nekoliko sličnih financijskih tvrtki, dok se njegov nasljednik, Fabris Peruško, očito pobrinuo i brine da i Sberbanka ne bude jako nezadovoljna konačnim rezultatom prinudne uprave. Peruško je, međutim, uslijed operacije koja nadmašuje njegove kapacitete počeo gubiti živce. U samo nekoliko dana izjavio je da će nagodbu donijeti privremeno vjerovničko vijeće, premda je to u suprotnosti s nalogom Visokog trgovačkog suda i zdravim razumom, pa je čak i premijer Plenković u ponedjeljak morao ublažavati kategoričnost te povjerenikove objave, zatim je otvoreno napao tvrtku Franck zbog pravnog opstruiranja pogodbe, optuživši je da je funkcionirala kao Todorićeva banka a ne dobavljač kave i da je pravedno da zbog toga snosi posljedice, e da bi ga, na kraju, i domaći dobavljači predvođeni Maricom Vidaković optužili da pogoduje Sberbanci te da vodi tajne pregovore i s drugim vjerovnicima (Agram i Adris), pregovore koji dovode u pitanje načelne uvjete nagodbe usuglašene prije mjesec i pol. Peruško, usto, ignorira naloge suda da ispravno i zakonito definira vjerovničke skupine te da dostavi podatke o dosad isplaćenim tražbinama i o kriterijima tih isplata.
U ovom času sasvim je neizvjesno hoće li Peruško uspjeti postići vjerovničku nagodbu do 10. srpnja, pa makar ta nagodba bila manjkava, nasilna i podložna naknadnim utemeljenim sudskim tužbama, ali ne može se reći da dotični u tom pogledu odiše samopouzdanjem i mirom. On će, u svakom slučaju, poduzeti ono što odluči politički vrh, kao što je i dosad provodio politiku nagodbe koju su zacrtali Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi odvjetničko-konzultantski jataci, premda bi se, rekosmo, moglo zbiti da Plenković u posljednji čas promijeni smjer. A dok Peruško čeka odluku Banskih dvora, nitko se ne bavi time što će biti s Agrokorom kad se postigne vjerovnički sporazum, kakav god bio taj sporazum: nitko ne govori o konkretnom planu restrukturiranja koncerna, a upravo to će biti ključno za dugoročnije očuvanje radnih mjesta, čime se voli hvaliti politički vrh.
Predsjednica Republike nikako ne bi htjela da se, godinu i pol prije predsjedničkih izbora, za nju zalijepi bilo što kompromitantno povezano s Agrokorom i učinit će sve da se maksimalno distancira od uključenosti Vlade i njezinih čelnih ljudi u svakovrsne muljaže proizišle iz Lex Agrokora i izvanredne uprave; s druge strane, nasušno joj treba čvrsta i jasna podrška HDZ-a u drugoj predsjedničkoj kampanji. Posvećena je, dakle, tome da pronađe način za političko profitiranje ili barem za izbjegavanje štete u HDZ-ovom nošenju s krizom u Agrokoru, pa se sastaje sa šefom Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem i s premijerom Plenkovićem, pa zahtijeva sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti zbog Agrokora, pa najavljuje sazivanje posebne sjednice Vlade… Predsjednicu Grabar Kitarović naprosto ne zanima ništa mimo osvajanja idućih pet godina na Pantovčaku: predsjedničin politički i javni angažman ne služi ničemu izuzev njezinoj žarkoj želji da zadrži sadašnji položaj. I tako cijeli prvi mandat.
Premda se pozicije i modeli izloženosti prema Agrokoru ove trojice ljudi – odnosno Francka, Agrama i Adrisa – uvelike razlikuju, ujedinio ih je Dalić-Ramljakov koncept priznavanja sumanutih jamstava, koja su zdrave Agrokorove tvrtke morale davati krovnom holdingu, i stvaranja tzv. zrcalnih tvrtki u kojima bi bila izbrisana dotadašnja vlasnička struktura u korist nove vlasničke strukture Agrokora. Vlada je podcijenila upornost, utjecaj i financijske resurse ovih triju firmi u vođenju legitimne pravne bitke za povrat što veće količine svog novca plasiranog Agrokoru – a radi se o velikom novcu – ali čini se da političkom vrhu polako dolazi do pameti kakve bi sve komplikacije moglo izazvati daljnje podcjenjivanje Grgića, Vlahovića i Artukovića. Od toga da su prije samo nekoliko dana bili proglašavani državnim neprijateljima zbog osporavanja aktualnog modela pogodbe, Adris i Agram, pa donekle i Franck, postali su vrlo važni partneri u pregovorima o brzom postizanju nagodbe, jer se odjednom ispostavilo da oni, u najmanju ruku, mogu itekako usporiti i otežati taj proces. Pitanje je samo u kojoj su mjeri Vlahović, Grgić i Artuković spremni na kompromis.
Nedavno izabrani glavni državni odvjetnik naložio je provođenje tzv. izvidnih radnji u vezi s aferom Hotmail, a taj posao dodijelio je Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala: dosad je u javnost procurilo da tužitelji, uz asistenciju policije, prikupljaju službenu dokumentaciju povezanu s tim slučajem, ali zasad je teško procijeniti jesu li, kad je riječ o dokumentaciji, zahvatili preširoko zato što su ozbiljno shvatili zadatak ili zato da bi se priča rastegnula, odnosno da bi Dražen Jelenić kupio vrijeme i vidio kako se politički razvija afera u čijem su središtu Ramljak, Dalić i Plenković, da bi procijenio do koje je razine u tom slučaju pametno ići. Kako god bilo i što god će biti, Jelenić ne pokazuje nikakav odmak od prakse svojih prethodnika kad je riječ o odnosu prema javnosti: hvatajući se za dubiozna zakonska rješenja o tajnosti izvidnih i istražnih radnji, glavni državni odvjetnik ne osjeća potrebu da stane pred novinare i da odgovara na pitanja o tome što se poduzima u slučaju koji je društveno veoma relevantan i u kojem su potencijalni osumnjičenici potpredsjednica i predsjednik Vlade. O tome se, naravno, može javno govoriti bez iznošenja pojedinosti koje bi mogle ugroziti istragu, ali lakše je šutjeti pod okriljem izmistificirane konspirativnosti istražiteljskih poslova.
portalnovosti
Nervozni Andrej Plenković ništa suštinski nije riješio time što je iznudio ostavku potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić. To je, uostalom, njegov stil upravljanja državom i HDZ-om: on ništa ne rješava i ne donosi jasne odluke koje bi pokazale da zna što hoće te da ima čvrstu zamisao o tome kojim smjerom valja ići, nego neprestano improvizira i privremeno krpi rupe što se otvaraju na trupu njegovog uzbibanog broda.
Plenković može, i vjerojatno do daljnjega i hoće preživjeti na premijerskom položaju, ali mu to preživljavanje neće biti nimalo ugodno: izranjavan je aferama i korupcijskim zastranjenjima u procesu spašavanja onemoćalog Todorićevog koncerna
Iznuđena ostavka potpredsjednice Dalić, poslije koje je sve ostalo isto, što ne znači da se i ubuduće neće ništa promijeniti, bila je nešto poput startnog pucnja za pravi obračun među interesnim grupacijama u Agrokoru, a to onda neizbježno znači i političku pomutnju u kojoj Plenković može, i vjerojatno do daljnjega i hoće preživjeti na premijerskom položaju, ali mu to preživljavanje neće biti nimalo ugodno i jednostavno: izranjavan je aferama i korupcijskim zastranjenjima u procesu spašavanja onemoćalog Todorićevog koncerna i izmrcvaren unutarstranačkim otporima i nepovjerenjima zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Plenković pritom ne ovisi samo o sebi i o svojim potezima, premda mu ne bi bilo zgoreg da bude puno odlučniji i aktivniji, jer je najjaču kartu bacio na nagodbu Agrokorovih vjerovnika, a u toj su igri još mogući svakojaki obrati, iznenađenja i pravosudni repovi: nakon jednogodišnje tvrdoglave nezainteresiranosti za argumentirane primjedbe, očite deformacije i sumnjive rabote u rečenom procesu, premijer nije ni zaslužio ništa drugo osim neizvjesne političke budućnosti i stjeranosti u ćorsokak.
Andrej Plenković
Dan poslije izlaska ovog broja Novosti, održat će se Izvještajni sabor HDZ-a u Zagrebu i vjerojatno je da će na tom skupu biti manifestirano unutarstranačko jedinstvo i podrška predsjedniku Plenkoviću, no ne treba zaboraviti da je Tomislav Karamarko drugi put zaredom glatko izabran za predsjednika HDZ-a u travnju 2016. godine, samo dva mjeseca prije nego što je morao podnijeti ostavku i nestati iz političkog života. Izborom Darka Horvata za ministra gospodarstva i Tomislava Tolušića, ministra poljoprivrede, za ekonomskog potpredsjednika Vlade Plenković je još jednom manifestirao svoju unutarstranačku nesigurnost i pokušaj da rečenim kadrovskim rješenjima stabilizira stanje u stranci, to jest da donekle primiri radikalnije i konzervativnije krilo predvođeno Milijanom Brkićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a. Situacija u vlastitim redovima centralna je preokupacija Andreja Plenkovića i to je razlog koji jako limitira mogućnost bilo kakvih njegovih ozbiljnijih iskoraka, naročito reformskih zahvata te čvršćeg i dugoročnijeg pozicioniranja HDZ-a kao relativno umjerene partije desnog centra.
Agram, Adris i Franck pokazali su se žilavim protivnicima, dok Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud ipak odbijaju statirati u jednoj netransparentnoj operaciji koju su proveli isti oni što su kreirali namjerno manjkav zakonski okvir
Što se tiče Agrokora, državno spašavanje te kompanije pretvorilo se, eto, u spašavanje premijera Plenkovića, koji panično nastoji da dođe do vjerovničke nagodbe i da proglasi uspjeh vladine spasilačke intervencije, e da bi se zaustavile vijesti o višestrukim interesnim konfliktima, pogodovanjima i eventualnim kaznenim djelima ključnih političkih i savjetničkih aktera u spomenutoj intervenciji. Čini se, međutim, da premijeru tek sad postaje jasno da će se do nagodbe teško stići silom i bezobzirnošću, jer su se Agram, Adris i Franck pokazali žilavim protivnicima, i jer Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud ipak odbijaju statirati u jednoj netransparentnoj operaciji koju su proveli isti oni ljudi što su kreirali namjerno manjkav zakonski okvir. Prema našim informacijama, nije isključen ni zaokret u pogledu modela vjerovničke nagodbe, odnosno formiranje stalnog odbora vjerovnika i osmišljanje novog modela, koji bi zahvatio još širi krug hrvatskih poduzeća, a oslabio sadašnju poziciju ruske Sberbanke. Premijer razmatra takvu mogućnost, no ona najvjerojatnije podrazumijeva produženje trajanja Lex Agrokora za još tri mjeseca ili pola godine. Ne znamo što o tome misle Horvat i Tolušić, dvojac koji bi se trebao baviti tom temom.
Fabris Peruško
Ante Ramljak, prvi izvanredni povjerenik u Agrokoru, pravno-financijskim manevrom poznatim kao roll-up kredit osigurao je dobar posao američkom strvinarskom fondu Knighthead i za nekoliko sličnih financijskih tvrtki, dok se njegov nasljednik, Fabris Peruško, očito pobrinuo i brine da i Sberbanka ne bude jako nezadovoljna konačnim rezultatom prinudne uprave. Peruško je, međutim, uslijed operacije koja nadmašuje njegove kapacitete počeo gubiti živce. U samo nekoliko dana izjavio je da će nagodbu donijeti privremeno vjerovničko vijeće, premda je to u suprotnosti s nalogom Visokog trgovačkog suda i zdravim razumom, pa je čak i premijer Plenković u ponedjeljak morao ublažavati kategoričnost te povjerenikove objave, zatim je otvoreno napao tvrtku Franck zbog pravnog opstruiranja pogodbe, optuživši je da je funkcionirala kao Todorićeva banka a ne dobavljač kave i da je pravedno da zbog toga snosi posljedice, e da bi ga, na kraju, i domaći dobavljači predvođeni Maricom Vidaković optužili da pogoduje Sberbanci te da vodi tajne pregovore i s drugim vjerovnicima (Agram i Adris), pregovore koji dovode u pitanje načelne uvjete nagodbe usuglašene prije mjesec i pol. Peruško, usto, ignorira naloge suda da ispravno i zakonito definira vjerovničke skupine te da dostavi podatke o dosad isplaćenim tražbinama i o kriterijima tih isplata.
U ovom času sasvim je neizvjesno hoće li Peruško uspjeti postići vjerovničku nagodbu do 10. srpnja, pa makar ta nagodba bila manjkava, nasilna i podložna naknadnim utemeljenim sudskim tužbama, ali ne može se reći da dotični u tom pogledu odiše samopouzdanjem i mirom. On će, u svakom slučaju, poduzeti ono što odluči politički vrh, kao što je i dosad provodio politiku nagodbe koju su zacrtali Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi odvjetničko-konzultantski jataci, premda bi se, rekosmo, moglo zbiti da Plenković u posljednji čas promijeni smjer. A dok Peruško čeka odluku Banskih dvora, nitko se ne bavi time što će biti s Agrokorom kad se postigne vjerovnički sporazum, kakav god bio taj sporazum: nitko ne govori o konkretnom planu restrukturiranja koncerna, a upravo to će biti ključno za dugoročnije očuvanje radnih mjesta, čime se voli hvaliti politički vrh.
Kolinda Grabar Kitarović
Predsjednica Republike nikako ne bi htjela da se, godinu i pol prije predsjedničkih izbora, za nju zalijepi bilo što kompromitantno povezano s Agrokorom i učinit će sve da se maksimalno distancira od uključenosti Vlade i njezinih čelnih ljudi u svakovrsne muljaže proizišle iz Lex Agrokora i izvanredne uprave; s druge strane, nasušno joj treba čvrsta i jasna podrška HDZ-a u drugoj predsjedničkoj kampanji. Posvećena je, dakle, tome da pronađe način za političko profitiranje ili barem za izbjegavanje štete u HDZ-ovom nošenju s krizom u Agrokoru, pa se sastaje sa šefom Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem i s premijerom Plenkovićem, pa zahtijeva sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti zbog Agrokora, pa najavljuje sazivanje posebne sjednice Vlade… Predsjednicu Grabar Kitarović naprosto ne zanima ništa mimo osvajanja idućih pet godina na Pantovčaku: predsjedničin politički i javni angažman ne služi ničemu izuzev njezinoj žarkoj želji da zadrži sadašnji položaj. I tako cijeli prvi mandat.
Ivan Artuković, Dubravko Grgić, Ante Vlahović
Premda se pozicije i modeli izloženosti prema Agrokoru ove trojice ljudi – odnosno Francka, Agrama i Adrisa – uvelike razlikuju, ujedinio ih je Dalić-Ramljakov koncept priznavanja sumanutih jamstava, koja su zdrave Agrokorove tvrtke morale davati krovnom holdingu, i stvaranja tzv. zrcalnih tvrtki u kojima bi bila izbrisana dotadašnja vlasnička struktura u korist nove vlasničke strukture Agrokora. Vlada je podcijenila upornost, utjecaj i financijske resurse ovih triju firmi u vođenju legitimne pravne bitke za povrat što veće količine svog novca plasiranog Agrokoru – a radi se o velikom novcu – ali čini se da političkom vrhu polako dolazi do pameti kakve bi sve komplikacije moglo izazvati daljnje podcjenjivanje Grgića, Vlahovića i Artukovića. Od toga da su prije samo nekoliko dana bili proglašavani državnim neprijateljima zbog osporavanja aktualnog modela pogodbe, Adris i Agram, pa donekle i Franck, postali su vrlo važni partneri u pregovorima o brzom postizanju nagodbe, jer se odjednom ispostavilo da oni, u najmanju ruku, mogu itekako usporiti i otežati taj proces. Pitanje je samo u kojoj su mjeri Vlahović, Grgić i Artuković spremni na kompromis.
Dražen Jelenić
Nedavno izabrani glavni državni odvjetnik naložio je provođenje tzv. izvidnih radnji u vezi s aferom Hotmail, a taj posao dodijelio je Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala: dosad je u javnost procurilo da tužitelji, uz asistenciju policije, prikupljaju službenu dokumentaciju povezanu s tim slučajem, ali zasad je teško procijeniti jesu li, kad je riječ o dokumentaciji, zahvatili preširoko zato što su ozbiljno shvatili zadatak ili zato da bi se priča rastegnula, odnosno da bi Dražen Jelenić kupio vrijeme i vidio kako se politički razvija afera u čijem su središtu Ramljak, Dalić i Plenković, da bi procijenio do koje je razine u tom slučaju pametno ići. Kako god bilo i što god će biti, Jelenić ne pokazuje nikakav odmak od prakse svojih prethodnika kad je riječ o odnosu prema javnosti: hvatajući se za dubiozna zakonska rješenja o tajnosti izvidnih i istražnih radnji, glavni državni odvjetnik ne osjeća potrebu da stane pred novinare i da odgovara na pitanja o tome što se poduzima u slučaju koji je društveno veoma relevantan i u kojem su potencijalni osumnjičenici potpredsjednica i predsjednik Vlade. O tome se, naravno, može javno govoriti bez iznošenja pojedinosti koje bi mogle ugroziti istragu, ali lakše je šutjeti pod okriljem izmistificirane konspirativnosti istražiteljskih poslova.
portalnovosti
