Jesu li studenti i mladi jedna od rijetkih skupina koja je profitirala ulaskom Hrvatske u Europsku uniju? To se pitanje nameće imamo li na umu da su prije dvije godine čak i euroskeptici navodili veće mogućnosti studiranja i mobilnosti mladih kao razloge u prilog ulaska Hrvatske u EU. Za većinu građana u posljednje dvije godine ništa se bitno nije promijenilo, životni standard i dalje je u slobodnom padu, a glavna životna preokupacija je borba za preživljavanje. Pokušali smo istražiti kakva je situacija sa studentima i mladima s obzirom da Europska unija izdvaja znatna sredstva usmjerena na poticanje mobilnosti, cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanje.
Ulazak Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. godine poklopio se s donošenjem novog sedmogodišnjeg proračuna Unije za razdoblje od 2014. do 2020. godine. U odnosu na prethodno razdoblje izdvojeno je 40 posto više sredstava, odnosno 14,7 milijarde eura za program Erasmus plus koji je objedinio sve dotadašnje programe namijenjene obrazovanju i osposobljavanju mladih. Treba istaknuti da su programi za cjeloživotno učenje i „Mladi na djelu“ građanima Hrvatske bili otvoreni još od 2009. godine, tako da se samim datumom ulaska Hrvatske u EU po tom pitanju stvari nisu bitnije izmijenile, ali su pojednostavljene neke administrativne procedure, ističu u Agenciji za mobilnost i programe Europske unije koja provodi i promovira programe EU u području znanosti, obrazovanja, osposobljavanja i mladih.
Osim toga, ukinute su vize za hrvatske studente koji više ne moraju plaćati školarine namijenjene onima koji dolaze iz država koje nisu članice EU te imaju bolju zdravstvenu skrb tijekom boravka u zemljama EU. Stoga je pitanje koliko su mladi u Hrvatskoj dosad iskoristili mogućnosti koje im nudi Unija?
Program pod nazivom „Mladi na djelu“ namijenjen je mladima, organizacijama i udrugama koje se bave mladima te financiranju njihovih edukativno-zabavnih projekata (FOTO: Lupiga.Com)
Broj studenata koji je te prve, 2009. godine, dio školske godine otišao provesti na nekom od sveučilišta EU u sklopu programa Erasmus bio je skromnih 235. Brojka je iz godine u godinu rasla pa je 2013. godine broj odlaznih studentskih mobilnosti iznosio 1.403, a njihov ukupan broj u ovih pet godina popeo se na 4.189, pokazuju podaci agencije.
Erasmus je najstariji, najpoznatiji i najvažniji program suradnje u području visokog obrazovanja namijenjen poticanju mobilnosti studenata i nastavnika koji je Europska komisija pokrenula još 1987. godine. Drugi važan program pod nazivom „Mladi na djelu“ namijenjen je mladima, organizacijama i udrugama koje se bave mladima te financiranju njihovih edukativno-zabavnih projekata. Od 2009. do 2013. godine u njima je sudjelovao 9.281 sudionik, a ova brojka odnosi se i na projekte u inozemstvu i u Hrvatskoj. U 2014. godini planirani broj odlazaka u okviru odobrenih projekata je 2.701, tako da bi to značilo da je dosad oko 12.000 mladih sudjelovalo u programu „Mladi na djelu“. No, prema procjenama upućenih u "stanje na terenu" taj se broj vjerojatno ne odnosi na ukupan broj mladih koji su imali priliku kroz projekte razmjene mladih, seminare ili treninge otputovati i steći nova iskustva i poznanstva jer je najmanje onih koji su na nekom projektu u inozemstvu bili samo jednom.
Većina onih koji se jednom uključe i uvide priliku koja im se pruža, prijavljuju se i na sljedeće projekte, tako da se jedna te ista osoba broji više puta u sklopu odlaznih mobilnosti. Među takvim rekorderima u mobilnosti je Bruno Jerkušić iz Vrgorca koji je tijekom studija povijesti i geografije otišao na svoj prvi projekt u inozemstvu i shvatio da je to odlična prilika za usavršavanje engleskog, stjecanje novih vještina i putovanja, koja si dotad nije mogao priuštiti. Želio je i sam nešto napraviti pa je s dvojicom prijatelja osnovao Hrvatsku udrugu mladih (HUM) u Vrgorcu. Ubrzo su dobili financijska sredstva za organizaciju prvog desetodnevnog seminara u svom rodnom gradu na koji je došlo tridesetak mladih iz cijele Europe. Od 2013. godine HUM je organizirao četiri projekta, a da bi se dobila sredstva potrebno je napisati kvalitetan projekt. Jerkušić ističe kako nije sve ni tako jednostavno jer rad udruge, priprema i organizacija nekog projekta zahtjevaju višemjesečni angažman i trud.
HUM je od 2013. godine organizirao četiri projekta - njihovi gosti u Vrgorcu (FOTO: Privatna arhiva)
"Veliki je broj novih udruga, ali neće uspjeti svi nešto napraviti. Potrebno je dosta praktičnog iskustva, poznavanje procedura i puno pokušaja i pogrešaka da bi se napisao kvalitetan projekt. U prosjeku samo desetak posto projekata bude odobreno", objašnjava Jerkušić. Osim vlastitih projekata, udruge su često partneri na projektima koje organiziraju udruge u drugim zemljama i na njih šalju mlade iz Hrvatske kao svoje članove. Brojne udruge preko Facebook profila oglašavaju potrebu za sudionicima na seminarima, treninzima i razmjenama mladih u inozemstvu, baš poput nekog last minute putničkog aranžmana. Iako su smještaj i hrana osigurani te se obično pokriva oko 70 posto troška putovanja, često je teško naći mlade koji bi spakirali kofere i otputovali negdje na tjedan, dva.
Treba napomenuti i da se kod nekih projekata naplaćuje participacija od sudionika zbog manjka sredstava ili kako bi se poboljšali uvjeti izvođenja projekta. Ona može iznositi 70 ili više eura, ali, kako ističu mnogi s kojima smo razgovarali, ni to nije glavni razlog što je mlade u Hrvatskoj još uvijek teško pokrenuti na mobilnost.
Slična iskustva ima i studentica biljnih znanosti Zoe Andrijanić iz Splita koja je dosad sudjelovala na jednom seminaru, dva treninga i tri razmjene mladih te je na taj način putovala nekoliko puta u Srbiju, dvaput u Španjolsku te u Poljsku, Litvu i Rumunjsku. Unatoč njezinim vrlo pozitivnim iskustvima, među svojim bi kolegama uglavnom nailazila na skepticizam i nepovjerenje kad bi ih pokušala zainteresirati da joj se pridruže.
"Obično bi odgovarali da jednostavno ne mogu ili bi se pitali zašto je to sve besplatno. Čim se nešto nudi besplatno, ljudi su prema tome nepovjerljivi, iako bih im dala sve informacije o projektu", govori naša sugovornica koja je višestruko iskoristila prilike i mogućnosti europskih obrazovnih programa. Smatra da studenti o njima u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno dobro informirani i potaknuti na sudjelovanje, a odgovornost za to, nalazi, leži i na institucijama zaduženim za njihovo promoviranje.
Zoe Andrijanić je boravila i na stručnom osposobljavanju u Max Planck institutu u Kölnu (FOTO:, Privatna arhiva)
Osim projekata u sklopu programa „Mladi na djelu“, prijavila se i na stručno osposobljavanje u sklopu Erasmusa te je provela cijelo ljeto na praksi u Max Planck institutu u Kölnu. Sva su je ova iskustva, kaže, obogatila i smatra da će joj u budućnosti olakšati potragu za poslom.
"Osim prakse u Njemačkoj, odradila sam seminare koji su bili vezani uz moju struku. Razbila sam strah od izlaganja i prezentiranja, usavršila komunikacijske vještine i moj engleski je sada daleko bolji. Sve to mogu upisati u životopis, a ozbiljnim poslodavcima takve su stvari važne jer pokazuju tvoju ambiciju i širinu", smatra ona. Navodi kako se ipak treba potruditi oko skupljanja opsežne dokumentacije prilikom prijave za stručno osposobljavanje, što ponekad može potrajati i više od mjesec dana.
Osim slabe mobilnosti, u Hrvatskoj slabi interes prosječnog mladog čovjeka i za klasično organiziranje kroz udruge, a one su glavna platforma za organiziranje projekata i dobivanje financijskih sredstava iz europskih programa. Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske, organizacije koja okuplja 69 udruga mladih i za mlade, jedan od razloga za takvu paradoksalnu situaciju vidi i u tome što je za funkcioniranje udruge potrebno osigurati financijsku bazu, a to mogu podnijeti samo profesionalci, pa se većina udruga profesionalizirala i time negdje po putu izgubila mlade.
"Paradoksalno je što za funkcioniranje udruge treba osigurati financijsku bazu, a to mogu podnijeti samo profesionalci" - Nikola Buković (FOTO: Privatna Arhiva)
Prema podacima Ureda za udruge Vlade RH u Hrvatskoj je u svibnju 2013. godine bilo registrirano 1.243 udruge na području okupljanja i zaštite djece i mladih, a udruga mladih oko 900. To su ujedno i zadnji podaci, a najnoviji bi trebali biti objavljeni krajem ove godine u novom registru u kojem će udruge biti razvrstane prema ciljnim skupinama i djelatnostima.
"Transparentnost i učinkovitost utrošenih sredstava važni su ciljevi, no držimo kako ih je istovremeno potrebno balansirati s osnovnim ciljem natječaja za udruge. To je uključivanje građana u odlučivanje i javno djelovanje. Također je pitanje što se događa s malim, lokalnim udrugama mladih, obično baziranim na entuzijazmu i volonterskom radu članova. Takve udruge rijetko uspijevaju odgovoriti na zahtjeve EU fondova bez sustavne i kvalitetne potpore, koja izostaje. Situaciju možda najbolje demonstrira primjer da mi kao organizacija iskusna u korištenju sredstava iz nacionalnih i međunarodnih izvora već neko vrijeme neuspješno pokušavamo osigurati sredstva za projekt kojim bismo provodili edukacije i poticali tematsko umrežavanje udruga mladih i za mlade usmjereno kvalitetnijem povlačenju sredstava iz EU fondova, s posebnim naglaskom na male, lokalne udruge. Takav izostanak kvalitetne potpore može voditi logičnom ishodu: slabom korištenju sredstava koje udrugama mladih i za mlade stoje na raspolaganju", odgovara Buković na naše pitanje jesu li udruge mladih uspješnije u povlačenju europskih sredstava u odnosu na razne fondove, od poljoprivrednih i ruralnih do kohezijskih i strukturnih.
Bez obzira na navedene poteškoće i slabosti sustava, koje će se vremenom smanjiti, veliku ulogu u uključenosti mladih u programe mobilnosti igra osobna inicijativa. Na to upućuju i rezultati opsežnog istraživanja o učinku programa Erasmus koji je tijekom 2013. godine provela Europska komisija u suradnji s neovisnim stručnjacima. Istraživanje kaže da mobilnost privlači ljude određenih osobina ličnosti i potiče osobni razvoj, što drugim riječima znači da oni koji imaju sklonost i želju za inozemnim obrazovnim iskustvima, sigurno će se potruditi oko svih administrativnih i inih barijera kako bi ostvarili svoje ciljeve. Nalazi studije govore da im se trud uglavnom isplati jer diplomirani studenti s međunarodnim iskustvom mnogo bolje prolaze na tržištu rada te imaju manje izglede da će iskusiti dugotrajnu nezaposlenost. Studija otkriva da 36 posto studenata koji odu na stručnu praksu dobije ponudu za posao u poduzeću gdje obavljaju stručnu praksu. Ovi studenti također imaju više poduzetničkog duha od svojih kolega koji su ostali kod kuće. Jedan od deset studenata koji su ostvarili Erasmus stručnu praksu osnovao je svoje poduzeće, a tri četvrtine njih to planira ili vjeruje da će učiniti. Osim što poboljšava izglede za napredak u karijeri, Erasmus studentima proširuje vidike i društvene mreže te su skloniji promjeni zemlje boravišta ili zaposlenja. Nekima je mobilnost prilika da upoznaju životnog partnera pa tako kod bivših Erasmus studenata postoji veća vjerojatnost da će imati transnacionalne veze.
lupiga
