Čitam danas vijest glede prodaje Hrvatske poštanske banke. Erste banka dala premalu ponudu, mađarska OTP odustala i to je to.
Od svih silnih investicija niti jedna na vidiku. I onda nam ministri i premijeri trabunjaju o oporavku, a ne bi uspjeli prodati dvije kabanice za vrijeme kiše usred Londona. Toliko su sposobni u svom radu da se sve bojim da će poslovnice HPB-a prodati za kladionice i ćevabdžinice.
Sredili su ekonomiju da sređenija ne može biti. Nemaju više što za srediti. Bratija je zamislila da će rasprodajom posljednje hrvatske i još uz to uspješne banke pokriti svoj hohštaplerski način života i sad su pali na teškom ziceru. Zapravo, budimo realni, ukoliko drugovi s Markova trga ne uspiju u ovo predblagdansko vrijeme prodati hrvatsku zlatnu koku bit će to najveći Linićev ''uspjeh'' jer će to dugoročno gledano biti dobro za ovu zemlju.
U vilajetu u kojem te banke prvo dotuku švicarcima da bi te uništile kreditima u eurima, HPB je i više nego poželjna udavača. Još uvijek uživa veliko povjerenje kod klijenata, Hrvati ionako žive na veresiju već četrdesetak godina, dobri smo potrošači, a i stvorilo se dosta nekretnina za nove hipoteke. Danas kad čovjek digne hipoteku da bi izgradio kuću prvo zove osobnog bankara da vidi hoće li se projekt i uređenje kuće svidjeti banci kao potencijalnom vlasniku buduće nekretnine. Sve radimo prema ukusu kreditora, živimo od njih i za njih.
I onda se dotepu mudrijaši koji nikad u životu ništa nisu sami stvorili i nemaju pojma kome će uvaliti uspješnu banku da umjesto njih zarađuje na našoj potrošačkoj ovisnosti. HPB je tek prvi od budućih neuspjeha jer ako se po jutru poznaje dan onda nas čeka - bezdan. Pa već je smiješna ta promenada s investitorima koji prolaze svako malo kroz Hrvatsku. Sve čekam da u posjet Banskim dvorima stignu djeca iz nekog vrtića iz Njemačke pa da ih najave kao ozbiljne investitore u tobogane diljem Lijepe naše.
Onaj posjet iz Katara gdje se zborilo o LNG terminalu i ozbiljnoj investiciji zvuči kao gadan vic na naš račun. Ta Arapi bi dovozili plin ukoliko mi nađemo kupce! Kupce, ej, sad poveznica na HPB, pa prečicom do zdrave pameti i ispada da se više isplati ulagati u jogurte i engleske doručke ako uleti Gabrić na političku scenu. Smiješno je to i ujedno bolno u kakvu farsu se pretvara ova zemlja. Svi se sprdamo s ovom Vladom, svima je svejedno što će biti s njima, čekamo stupidne izjave da bismo imali štofa za pisanje. A oni daju sve više povoda i ne prestaju. Zašto i bi? Dobro su namagarčili svoje birače na izborima, sada harače po Hrvatskoj, arlauču, prijete situacijom, Linić najavljuje nove poreze, Pusićka demantira, premijer pojma nema tko mu glavu nosi, a mi sve uredno plaćamo i čekamo da propadnemo, da se rasproda što se rasprodati dade, a onda u ruke priručnik za preživljavanje u doba teških recesija i čekanje da vidimo kakvu će nam sudbinu odrediti banke i novi kućevlasnici.
Gledam taj jad i pustoš koju ostavljaju iza sebe. Taj prijeteći kaos i smrad raspadanja i nameće mi se logično pitanje; ako nisu uspjeli prodati jednu uspješnu banku pa kako će onda prodati jednu Petrokemiju koja je u teškim problemima, a da ne govorimo o hotelskim kompanijama koje su nesređene po pitanju vlasništva i kod kojih rapidno propada infrastruktura? U čijem interesu rade oni? Za čije dobro ako je nama sve gore? Sve ide k vragu, a oni se cerekaju po domjencima i glumataju empatične političare.
Očekivali su puno i previše od ovog prvog privatizacijskog kruga. Sad neće imati iz čega napuniti proračun. Paralelno s njihovim facama gledam i onu bezličnu Karamarkovu iz koje lipta ironija, a znanja niotkud. Svi očekujemo treću opciju, a da ove dvije konačno nestanu sa scene. Više nikome nije do crvenih revolucija ili do desničarske strahovlade. Treba nam kruha i rada.
Nismo lijen narod, ali smo naivan narod jer radimo, a ne plaća nam se. Jer se odričemo da bi nam se oduzelo porezima, jer stvaramo da bi se to rasprodalo za potrebe političkog hedonizma. Situacija s HPB-om je zastrašujući povratak u realu; u ovoj zemlji više ne možeš prodati ni ono što vrijedi. Sad se ulaže i u propalu Grčku. U nas ne bi uložili ni iluzionisti. Čemu, kad smo postali zemljom lišenom svih iluzija. Imamo Vladu, a kao da je i nemamo. Imamo još uvijek svoju banku, a kao da je i nemamo. Imamo Hrvatsku, a kao...
Izvor: seebiz
