Josipovićevo razmišljanje o Novostima i neprofitnim medijima nastavak je one iste kulture na kojoj smo odgajani zadnjih 20 godina, u kojoj većina onoga što je vrijedno, od dobrih novina, nezavisnih kina, nekomercijalnih javnih prostora, do ideja zajedničkih dobara i antifašizma - biva gurnuto na margine društva.
Kolovoz neće ostati obilježen radnicima u štrajku i radnicima u okupaciji; neće to biti čak ni prebrojavanje gostiju i njihove potrošnje u svakom bircu lijepe naše. Najviše ćemo ovaj mjesec pamtiti po predsjedniku Ivi Josipoviću koji se uselio u svaki radio, tiskovinu, portal i sve nam nacionalne televizije, da bi nam se tamo obratio u neuobičajenoj zainteresiranosti, čak i žestini koju nismo navikli vidjeti od našeg blagog i pravednog predsjednika. Razlog pojavljivanja: obračun s jednim, "posve marginalnim novinama" i njihovim izdavačem.
Kulminiralo je to u subotnjem Dnevniku, a koga drugog nego HTV-a, na kojem su poglavari uvijek mogli dobiti svojih - i više nego pet minuta - da razjasne što im leži na duši i razračunaju se s protivnicima. Sve to u izjavnoj formi i s isključivo servisnim pitanjima. O biznisu i parama u igri, kao i predsjednikovoj "dobronamjenroj sumnji" u rad predstavnika srpske nacionalne manjine, već je dovoljno rečeno. Ostaje pozabaviti se njegovim odnosom prema medijima i specifičnije, prema jednim "beznačajnim novinama".
Predsjednik ne samo što "Novosti" vrijedno čita, nego s njima polemizira, reklamira ih u središnjem Dnevniku - valjda u nadi da će prestati biti "marginalne", a nisu mu strani ni savjeti oko uređivačke politike.
U situaciji u kojima kiosci ne služe za kupovinu novina već cigareta i bonova, predjednikovo blaćenje ono malo dobrog što na tom kiosku još uvijek postoji, jednostavno izaziva posvemašnju iritaciju - ravnu onoj koju predsjednik ima kad otvori Novosti i tamo naiđe na sebe i svoje teorijsko-komercijalne avanture. U pozi nezainteresiranog cinizma, Josipović nas je tako beskrajno puno puta obavijestio o statusu i značaju toga tjednika - one su toliko beznačajne da su jedva zaslužile da ih on spomene. Od samog spomena Novosti u ustima predsjednika, ta beznačajnost će eto dobiti velevažan prostor. Koji joj naravno ni po čemu ne pripada. Nevjerojatno je kako se Novosti - obzirom na tu marginalnu poziciju - često nekako nađu na meti visoke politike. Čudi i Josipovićeva hinjena nezainteresiranost - obzirom da je o radu publikacije Srpskog narodnog vijeća davao mišljenje i 2010. godine uz dobronamjerni savjet izdavaču SNV-u, da razmisli o uređivačkoj politici novina, a sve zbog jedne naslovnice - Obadva su pala. Ispada da predsjednik taj tjednik ne samo vrijedno čita, nego s njima polemizira, reklamira ga u središnjem Dnevniku- valjda u nadi da će prestati biti "marginalan", a nisu mu strani ni savjeti oko uređivačke politike.
Za mjesečnike u Hrvatskoj nema više nikakve nade, tjednici se gase u gotovo tjednom ritmu, a dnevne novine su se obezglavile padom svojih naklada i prejakim suncem Zrća kao i potpunom nezainteresiranošću hrvatskih građana za ono što u njima piše. Josipoviću nije ni to sve dosta, pa se pita zašto uopće žive i izlaze ovi koji još uvijek postoje. Najviše ga smeta opstanak Novosti iz budžeta RH, pa se on pravi da ne razumije razliku između financiranja komercijalnih i neprofitnih medija. On se isto tako pravi da ne zna da je izdavanje Novosti isključiva odluka SNV-a koje je isti novac moglo odlučiti uložiti u folklor ili manifestacije za koji bi isključivi interes imala samo manjinska zajednica. Ali eto, oni su odlučili uložiti u novine. Novine, čiji se ni novinari ni čitatelji ne biraju po nacionalnom ključu.
Tako se dogodilo - kako bi zaključio jedna kolega - da najbolji politički tjednik u Hrvatskoj izdaju "Srbi", i to državnim sredstvima namijenjenim za unapređenje položaja srpske manjine u Hrvatskoj. U depresivnoj slici hrvatskog medijskog prostora, Novosti zapravo predstavljaju jedan od rijetkih svijetlih primjera: nema u njima ljetnih avantura i jednodnevnih ekskluziva. Otvaraju se teme bitne za društvo u cjelini, a suradnici tjednika Novosti su često pripadnici kreme hrvatskog novinarstva koji se tamo našli, između ostalog i uslijed komercijalno-političkih pristisaka te gubitka svojih matičnih redakcija. Žonglirajući uvijek između zahtjeva i mišljenja SNV-a i njegovih članova te predsjednikovih uputa s jedne strane i usmjerenja redakcije na proizvodnju dobrih novina s druge, Novostisu uspjele u onome što rijetkima uspijeva - proizvoditi manjinske novine čija publika daleko prelazi manjinske okvire.
Te "marginalne" novine imaju nakladu od 8 000 primjeraka, o čemu se Josipović vrlo lako mogao informirati. Usporedbe radi, Forum - koji je izlazio u izdanju puno moćnije Styrie, je u zadnjih mjesec-dva, prema dostupnim podacima, imao nakladu od 7 000 primjeraka. Dakle, osim što Josipović o nakladi Novosti jednostavno laže, o svemu ostalom medijskom se pravi da nema nikakvog pojma, a stalo mu do kvalitete zasigurno nije.
Jer Josipović nije svoja znanja upregnuo na proširenje i dijeljenje znanja, nego na restriktivnu verziju autorskih prava, uspon udruge - ZAMP-a, koje će svojim akcijama širiti zazor, čak i među svojim štićenicima, autorima i glazbenicima. Udruga je to koja je, zbog potpuno bizarne situacije pretpostavljenog kršenja autorskih prava, na sudu gonila i neprofitne organizacije poput Attacka.
Josipovićevo razmišljanje o Novostima i neprofitnim medijima nastavak je one iste kulture na kojoj smo odgajani zadnjih 20 godina - u kojoj većina onoga što je vrijedno - od dobrih novina, nezavisnih kina, nekomercijalnih javnih prostora, do ideja zajedničkih dobara i antifašizma - biva gurnuto na margine društva. Sreća je jedino u tome - što ova margina koju čine Novosti - ali i mnogi drugi - još uvijek sebe i svoju zadaću, dovoljno ozbiljno shvaća.
Izvor: www.h-alter.org
