Hrvatska koja se nije maknula od HDZ-ovog božićnog obećanja o otkupu Ine od MOL-a, koji je i sfera ruskog interesa, pa bi, osim na energetskom planu, ruskim ulaskom u Agrokor mogla postati ovisna i o važnim strateškim granama, prehrambenoj industriji i vodi
Nakon što je Ivica Todorić potpisao »standstill« s bankama, praktički svoju ostavku na upravljanje Agrokorom, vrijeme je da demisionira i drugi glavni krivac za akutnu krizu koja trese državu, premijer Andrej Plenković.
Ako je Todorić svojim pogrešnim i nepromišljenim poslovnim i financijskim odlukama doveo kompaniju do gospodarskog kraha, Plenković ga je samo ubrzao svojim političkim bauljanjem, dovevši u pitanje opstojnost i samostalnost Hrvatske.
Ne samo zbog zakašnjelog Lex Todorića, koji ni pravno nije vjerodostojan, ni ekonomski učinkovit.
Može se sada okretati glava i gurati pod tepih Plenkovićev posjet Ukrajini na treću godišnjicu ustanka na Majdanu, ali njegove riječi kako »hrvatska podržava teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost Ukrajine te provedbu politike nepriznavanja ilegalne aneksije Krima«, izazvale su burnu reakciju Kremlja.
Takav istup, koliko god bio pravdoljubiv, nije bio nimalo diplomatski, štoviše dodatno je zategnuo odnose s Moskvom, što ni u kom slučaju nije hrvatski interes. Zašto se Plenković išao gurati tamo gdje ni njemu ni Hrvatskoj nije mjesto, u sukobe velikih, i čačkati mečku tamo gdje i moćna Njemačka hoda na prstima?
Plenkovićev teferič na skupu europučana na Malti dok je Hrvatska tektonski podrhtavala pod prijetnjom kataklizme Agrokora govori da se hrvatski premijer puno bolje snalazi u tom društvu nego na domaćem trusnom terenu, te da su mu Banski dvori tek odskočna daska za povratak u Bruxelles. Briselski ćato naprosto sebe vidi kao jednog od briselskih vezira, pa će mu u životopisu dobro doći i to ukrajinsko povlačenje za nos Vladimira Putina kako bi se legitimirao kao odani vojnik europartije.
Nije Plenković uzrok Todorićevog kraha, ali vjerojatno ga je ubrzao. To je postalo jasno nakon što je ruski ambasador Anvar Sarvanovič Azimov, u uniformi i sa svim državnim oznakama, usred Zagreba, u za diplomate nezabilježenom istupu, objavio u ime Ruske Federacije kraj Agrokora. Budući da je 82 posto kreditnih obaveza najveće hrvatske kompanije u rukama ruskih državnih banaka, što znači da će one voditi glavnu riječ o Agrokorovoj sudbini, te da Putin nije žalio novca niti kada je trebalo disciplinirati baltičke države, jasno je da je kolateralna žrtva Plenkovićeve ukrajinske slave i briselskih ambicija – Hrvatska.
Hrvatska koja se nije maknula od HDZ-ovog božićnog obećanja o otkupu Ine od MOL-a, koji je i sfera ruskog interesa, pa bi, osim na energetskom planu, ruskim ulaskom u Agrokor mogla postati ovisna i o važnim strateškim granama, prehrambenoj industriji i vodi!
Zato je Plenkovićeva ostavka važnija i od Todorićeve, jer je preduvjet očuvanja ne samo Agrokora, već i Hrvatske.
novilist
