“Uloga organizacija civilnog društva vrlo je važna kao svojevrsni korektiv i signal za političke stranke i državne institucije u brojnim pitanjima. Interakcija, razmjena ideja, mišljenja i prijedloga vrlo je bitna”, rekao je premijer Andrej Plenković na Danima otvorenih vrata udruga 2017. godine, a potom i zahvalio svima koji rade u udrugama.
„Za raditi u udrugama treba motiva, puno vremena i energije, tim više jer nije riječ o lukrativnoj aktivnosti, istaknuo je tada predsjednik Hrvatske vlade i HDZ-a, a taj je govor objavljen i na stranicama Vlade (arhiviran ovdje).
Prigodničarske izjave premijera Plenkovića, ipak, razlikuju se od onih koje daje kada organizacije civilnog društva zaista pokušaju biti korektiv vlasti.
Podsjetimo, premijer Andrej Plenković pokrenuo je ovog mjeseca neutemeljeni napad na pripadnike civilnog društva u Hrvatskoj. Izjave kojima je Gong (izdavača portala Faktograf, op.a) okarakterizirao kao lijevu, „kvazineovisnu“ udrugu te „produženu ruku“ oporbenog SDP-a bile su udarna tema u hrvatskim medijima (Jutarnji list, Večernji list, HRT, N1), a zabilježene su i u međunarodnoj javnosti (EUobserver).
Premijerove izjave uslijedile su nakon što je Gong zatražio da HDZ-ova europarlamentarka i kandidatkinja za potpredsjedničko mjesto Europske komisije odgovori na šest pitanja, među kojima i ona o porijeklu njezine imovine. Premijerov signal uhvatila je saborska zastupnica Sunčana Glavak (koja bi Šuicu trebala zamijeniti u klupama Europskog parlamenta) pa je Gong i SDP optužila za „rušenje ugleda Hrvatske“ (N1).
Plenković na Karamarkovom tragu
Riječ je o tvrdnjama koje podsjećaju na izjavu Tomislava Karamarka, nekadašnjeg predsjednika HDZ-a, izgovorenu na jednom od izbornih skupova održanih 2015. godine. Karamarko je tada obećavao da će uzeti novac organizacijama civilnog društva i dati ga građanima: po tisuću eura za svako novorođeno dijete.
„Tih 300 ili 400 milijuna kuna, vjerujte imamo gdje uzeti. Razne udruge, zajednice, zavodi, agencije koji ničemu ne služe. Mnogi od njih služe da sramote Hrvatsku i da rade protiv nje i njima ćemo uzeti“, rekao je Karamarko, čiji je HDZ nakon izbora sklopio vladajuću koaliciju s Mostom. Upravo se to razdoblje uzima kao početak drastičnijeg sužavanja prostora slobode za organizacije civilnog društva i kao početak „izgladnjivanja“ tih organizacija.
Kad Plenković kaže da je Gongovo propitivanje porijekla imovine hrvatske kandidatkinje za potpredsjednicu Europske komisije “orkestrirani i namjerni” napad na Hrvatsku, time se svrstava u društvo političara osvjedočeno skeptičnih prema građanskom pravu na slobodu govora i izražavanja, vladara koje se u zadnje vrijeme sve češće opisuje kao iliberalne, a koje spajaju populistička retorika i nacionalistički sentimenti.
U društvu nacionalista i populista
Uzmimo za primjer Viktora Orbana, premijera Mađarske, najproblematičnijeg člana Europske pučke stranke (EPP), HDZ-ove stranačke obitelji. EPP je u ožujku 2019. godine suspendirao Orbanov Fidesz upravo zbog izigravanja europskih demokratskih vrijednosti i vladavine prava. Primjerice, u poznatom govoru iz 2014. Orban je nevladine organizacije nazvao „plaćenim političkim aktivistima koji služe stranim interesima“. Na „plaćene aktiviste“ Orban se osvrnuo i prije samo dva dana u govoru koji je održao prilikom reizbora na čelno mjesto stranke Fidesz, a nakon što je mađarski kandidat Laszlo Trocsanyi zbog sukoba interesa eliminiran iz utrke za mjesto povjerenika u Europskoj komisiji.
„Mi njima ne šaljemo plaćene političke aktiviste, stoga bi oni svoje trebali povući doma iz Centralne Europe“, poručio je Orban državama „stare Europe“, a zatim pozvao na prestanak financiranja EU sredstvima „timova i medija koje preferiraju liberali i migranti u čijem cilju i rade“.
Šampion iliberalne demokracije Orban najpoznatiji je među takvim političarima u Europi, ali nipošto nije jedini. U Poljskoj, koja se uz Mađarsku smatra najproblematičnijom članicom Europske unije po pitanju poštivanja ljudskih i građanskih prava, organizacije civilnog društva koje se zalažu za poštivanje demokratskih normi izložene su orkestriranoj hajci koju provodi vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS), predvođena Jarosławom Kaczyńskim. Nacional-populistička Liga, kojoj je na čelu kontroverzni Matteo Salvini, kratkotrajno sudjelovanje u talijanskoj vladi iskoristila je kako bi proganjala međunarodne organizacije koje pružaju humanitarnu pomoć izbjeglicama i migrantima na Mediteranu.
A to su pritom samo najpoznatiji primjeri. Redoviti izvještaj organizacije CIVICUS o stanju civilnog društva za 2019. pokazuje da se prostor djelovanja nevladinim organizacijama smanjuje i u Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj… Isti trend prisutan je i na drugim kontinentima.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je tako još 2016. godine opisivao „apsurdnu situaciju u kojoj se strane zemlje upliću u izraelska unutarnja pitanja financiranjem NGO-a bez da je izraelska javnost toga svjesna“, te najavljivao zakonske regulative da se ograniči djelovanje takvim nevladinim organizacijama. Amnesty International tako je nedavno izvijestio o pojačanom pritisku na organizacije civilnog društva u Izraelu, kao i da je npr. brazilski predsjednik Jair Bolsonaro svoja obećanja kampanje u kojoj je najavljivao sužavanje sfere ljudskih prava počeo sprovoditi u djela. Bolsonarovi napadi na civilno društvo u zadnje su vrijeme fokusirani na organizacije koje se protive daljnjem krčenju Amazonske prašume, ali ni organizacije koje se bave ljudskim pravima nisu prolazile mnogo bolje.
Režim turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana najzorniji je primjer ugnjetavanja civilnog društva. Erdoğan je 2016. u Turskoj proglasio izvanredno stanje, što je iskoristio da zabrani rad skoro 1500 organizacija civilnog društva, kao i da uhapsi predsjednika turskog ogranka Amnesty Internationala pod optužbom za terorizam (Ahval). Podjednako loša situacija je i u Rusiji, gdje Vladimir Putin vlada željeznom rukom. Na koncu, organizacije civilnog društva izložene su napadima čak i u SAD-u, kolijevci liberalne demokracije. Zbog pomaganja migrantima na južnoj granici SAD-a aktiviste proganja i administracija Donalda Trumpa, poznata i po učestalim napadima na medije, koje američki predsjednik naziva „narodnim neprijateljima“.
Obrasci napada na civilno društvo
Politički napadi na civilno društvo redovito se odigravaju po ustaljenim obrascima, koje je u intervjuu za European Civic Forum identificirala Saskia Brechenmacher, istraživačica međunarodnog think-tanka Carnegie Endowment for International Peace. Ona prepoznaje četiri retoričke figure koje političari koriste kad napadaju civilno društvo: 1) tvrde da nevladine organizacije nitko nije birao pa stoga nemaju pravo govoriti u ime građana, 2) tvrde da civilno društvo služi interesima svojih inozemnih financijera, 3) tvrde da je civilno društvo politički pristrano i u službi opozicije, te 4) tvrde da su aktivisti civilnog društva pripadnici omraženih “elita”. Napad premijera Plenkovića na udrugu Gong se, kao što vidimo, uklapa u dva od četiri nabrojana obrasca.
Iako premijer Plenković uzgaja imidž umjerenog modernog europskog konzervativca demokršćanina, napad na Gong nije jedini primjer njegovog svrstavanja uz europske iliberalne vođe. Dubravka Šuica, u čiju je obranu premijer i stao napadom na civilno društvo, sama je u Europskom parlamentu glasala protiv sankcioniranja Mađarske i Poljske, nasuprot velikom dijelu HDZ-ove europske političke obitelji u EU parlamentu. Kako je Faktograf ranije pisao, kad je Europski parlament pokušavao natjerati mađarskog premijera Orbana da poštuje vladavinu prava (ovdje i ovdje) hrvatski su zastupnici glasali protiv.
Podsjetimo i na Faktografovo pisanje o promjeni stava prilikom izglasavanja rezolucije povodom kršenja vladavine prava u Poljskoj. Naime, kad su zauzeli i (gubitničku) stranu vlade u Poljskoj vezano za pokretanje članka 7. odnosno procedure zbog kršenja vladavine prava, postalo je jasno da su hrvatski zastupnici ignorirali ostatak europskih pučana te stali uz bok krajnje desnice. Rezolucija je premoćno izglasana, a nakon medijskih napisa, vjerojatnu na intervenciju samog premijera Andreja Plenkovića, hrvatski su predstavnici – osim Ivice Tolića – naknadno promijenili glasove u „suzdržani“.
Sličnosti s Orbanovim iliberalnim režimom primjetna je i kada je riječ o tretmanu organizacija civilnog društva koje u javnom prostoru zagovaraju ljudska prava izbjeglica i tražitelja azila. Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, u više je navrata eksplicitno prozivao organizacije civilnog društva kojima su u fokusu upravo kršenja ljudskih prava izbjeglica i njihov tretman na granici. Tako je, primjerice, u travnju 2018. godine u pisanom odgovoru na zastupničko pitanje Peđe Grbina teško optužio Centar za mirovne studije (CMS) i Are you Syrious (AYS) za poticanje ilegalnih migracija u Hrvatsku. Za to nije pružio nikakve konkretne dokaze, a obje udruge te su navode opovrgnule. Za kršenje ljudskih prava migranta hrvatsku policiju optužile su brojne međunarodne organizacije, o njima su izvještavali brojni svjetski mediji, a posljednji koji se priključio tim tvrdnjama je i UN-ov Posebni izvjestitelj za ljudska prava migranata Felipe González Morales.
faktograf
