Ako Vlada Republike Hrvatske nije u stanju obnoviti kuće stradalnika na Baniji koji, zbog siromaštva, nisu u mogućnosti sami obnoviti domove, predlažem im da dio sredstava – onih europskih – ulože na kupovinu knjige naslovljenu ”Izvan sirotinje nema spasenja”, autora Jona Sobrina.
Uistinu bi bilo uputno, kada se već gotovo refleksno pozivaju na kršćanstvo, da HDZ-ovci od tog kršćanstva nešto i upoznaju, tada će shvatiti da na Baniji, u teološkom smislu, nisu prisutni stradalnici potresa nego, kako to Sobrino kaže, ”raspeti narod Božji”, a taj narod nije razapeo potres, nego oni koji su političkom korupcijom, davno prije, a i nakon potresa, građane Banije osudili na siromaštvo.
O stvarnosti spasenja tog ”raspetog narodu” nitko se ne brine, ni službena Crkva, a ni država. I Crkva i država žive od proizvodnje sirotinje odnosno od razapinjana naroda na Baniji.
Da je ovim moćnim entitetima koji, u konačnici, predstavljaju nas – jer država nije ništa drugo nego naša kolektivna, institucionalizirana ljudskost, dok je Crkva kolektivna duša onih koji se smatraju vjernicima – uistinu stalo do stvarnosti stradalnika, njihovi domovi bi bili obnovljeni kako bi u njima mogao živjeti, politikama proizvodnje siromaštva, raspeti narod Banije.
Ovako će njihovi domovi biti obnovljeni kada to bude odgovaralo Plenkoviću, odnosno oni će biti obnovljeni kako bi u Banskim dvorima i dalje mogao živjeti Andrej Plenković.
Politike koje smo birali nisu politike brige, one su politike perfidne i bezosjećajne proizvodnje siromaha, njihovog razapinjanja, ostavljanja i prigodnog manipuliranja u predizborne svrhe. Narod Banije smo mi razapeli i, koliko vidim, ništa ne činimo da prestanemo s tom aktivnošću.
Na Baniji danas, opet u duhu teologije Jona Sobrina, prebiva ”siromašni Lazar”, dok u Banskim dvorima, baš kao i u biskupskim palačama, prebivaju ”bogatuni” koji nisu razvili nikakav osjećaj odgovornosti – makar na razini spoznaje koja obvezuje – prema tom, banijskom ”siromašnom Lazaru”.
No ako Bog postoji, a Sobrino je, gledajući stvarnost siromaha, uvjeren da, makar zbog njih mora postojati, onda je jasno da je Bogu bliži siromašni Lazar, neovisno gdje se on danas nalazio – u Latinskoj Americi ili na Baniji – od svih nerazapetih bogatuna. Bogu je stvarnost siromaha ”stvarnija” i bliža od stvarnosti bogatuna i moćnika.
To je sasvim razumljivo – stvarnost Boga u svijetu je stvarnost razapinjanja, siromaštva i ostavljenosti od strane bogatuna i moćnika. Bog razumije razapete jer je i sam bio razapet. I njega je razapeo neki tadašnji Andrej Plenković.
To što je, ovaj naš Andrej Plenković smijenio jednog ministra, a imenovao drugog, nije zbog toga što je nezadovoljan time što se prethodni ministar Paladina nije na primjeren način brinuo o stvarnosti stradalnika na Baniji, ne, to je isključivo u funkciji onoga što se u teologiji oslobođenja naziva ”ušutkavanjem stvarnosti”.
Plenković iz Banskih dvora ne želi da hrvatska javnost čuje ono što bi mogao reći ”siromašni Lazar” s Banije. Tada bi se narod mogao sablazniti, skandalizirati i razviti osjećaj odgovornosti prema stradalnicima koji već treću godinu borave u kontejnerima iako za to ne postoji niti jedan razlog.
Nemojmo zaboraviti da je Europa osigurala sredstava za obnovu njihovih domova, a Vlada uporno ne želi obnoviti njihove kuće. Vladu na djelovanje ne motivira patnja stradalnika. Motivacija će se pojaviti u onom trenutku kada ovi proizvoditelji siromaha zaključe da im obnova, u političkom smislu, donosi korist.
Grijeh je, kada sam već ovoj kolumni dao teološku perspektivu onda mogu koristiti i teološku terminologiju, što ne trpe nikakvu političku štetu što se obnova, već treću godinu, ne miče s mrtve točke. Ona će se, to je izvan svake sumnje, intenzivirati pred izbore, kako bi se stvorio privid da je HDZ loš, ali još uvijek bolji od alternative.
HDZ je loš i uspješan, a drugi su loši i neuspješni. Ovakva perfidna pozadinska logika poprimila je epidemijske razmjere, gotovo da nema tzv. političkog analitičara koji ne govori o nesposobnosti oporbe i o tome kako nitko ne može ugroziti HDZ jer je HDZ najsposobnija i za vođenje Hrvatske najprikladnija politička opcija.
Građane će se, dakle, pažljivo biranim porukama i uvjeravanjima od strane ovih tzv. političkih analitičara, dovoditi u stanje hipnoze, a sve kako bi prihvatili perfidnu laž da je ova zlonamjerna stranka, koja djeluje kao instrument korupcije, jedina u stanju voditi ovu državu. Nitko od njih neće govoriti da HDZ to čini metodom razapinjanja.
To što HDZ razapinje i osiromašuje ovaj narod i pretvara ga u raspeti narod Božji, to što ga razapinje i osiromašuje sustavno, efikasno i perfidno, ne ulazi u područje poželjnih društvenih vrijednosti, nego je riječ o, kako je to nazvao Ivan Pavao II., a potom jednokratno i nemušto ponovio kardinal Bozanić, ”grijehu struktura”.
Grijeh struktura nam je oduzeo temeljnu ljudsku solidarnost. Ona u ovoj državi ne postoji, ona je nestala, ako ju je ikada i bilo, kada smo, samo formalno, krenuli putem demokracije smatrajući da je demokracija ideologija.
Demokracija ne pripada građanima koji odbijaju odgovornost, demokracija opstaje i razvija se putem odgovornih građana. Demokracija je odgovornost.
Građani, pa i oni koji su na Baniji izašli iz kontejnera kako bi izabrali HDZ, odgovorni su zbog toga što su pretvoreni u siromašnog Lazara i što su politikama siromaštva i nebrige postali ”raspeti narod Božji”. Svi koji podržavaju ”grijeh struktura”, na svojim rukama nose tragove krvi naših raspetih sugrađana.
Da su građani uistinu odgovorni, ne bismo živjeli u ovako socijalno raslojenoj državi. Socijalne razlike su nastale metodom prvobitne akumulacije kapitala koja je provedena od strane onih koji su se, navodno, borili da ova država bude samostalna i slobodna.
Ne, oni su se borili za državu koja prezire demokraciju. Takvu državu je lako opljačkati, u njoj nema dovoljno odgovornih građana. U demokratskom sustavu su najjači aktivni, angažirani i odgovorni građani. Takvih je u Hrvatskoj iznimno malo.
Demokraciji pripada i mirna smjena vlasti. Da uistinu znamo što je to demokracija, samo zbog Banije ako ne zbog svega ostalog, ova vlast bila bi smijenjena, i to voljom građana. Ali građana nema i Banija se neće obnavljati zbog stradalnika nego zbog toga da se ne dogodi smjena vlasti.
