Rat i korupcija su vrlo slični jer predstavljaju nasilan ulazak u tuđe vrijeme, odnosno, oduzimanje mogućnosti da napadnuti i opljačkani, budući da korupcija jest pljačka, raspolažu vlastitim vremenom.
Horvat i Plenković nam oduzimaju vrijeme. Oni nas lišavaju mogućnosti da imamo neopisivo mnogo našeg vremena kojim raspolažemo kako mi hoćemo. Od subote ne raspolažemo našim vremenom, u njega su ušli Plenković i Horvat.
No Plenković i Horvat nisu samo nama, građanima, oduzeli mogućnost raspolaganja našim vremenom, oni su to učinili i mnogim političkim akterima, analitičarima, novinarima i pravnim stručnjacima koji već danima pokušavaju objasniti što se događa, a na djelu je zapravo jedan, nipošto jedini, događaj korupcije koji nam oduzima vrijeme.
Budući da malobrojni ljudi posežu za kritičkim mišljenjem, iako se gotovo svi na njega pozivaju, ipak su samo malobrojni i svjesni da ne smijemo pristati na to da budemo zarobljenici korupcije, a to jesmo sve dok ostajemo unutar granica zadane teme. Uopće me ne čudi što se tada ne vidi očito.
Plenkovićeva reakcija na uhićenje Horvata nije dokaz neovisnosti i samostalnosti djelovanja DORH-a, nego upravo suprotno. To je bila demonstracija koruptivne političke snage koja se, u odnosu na DORH, očituje kao stvarateljska snaga.
DORH je stvoren političkom snagom, glavna državna odvjetnica je postala glavnom državnom odvjetnicom zato što je to htjela neka politička volja koja je, isto tako, smijenila prethodnog glavnog državnog odvjetnika, zato što je to htjela.
DORH, dakle, ne gospodari vlastitim vremenom jer ovisi o nekoj političkoj volji. Upravo to je demonstrirao premijer Plenković.
On nije mirno primio informaciju o uhićenju još jednog HDZ-ovca, kao što je, primjerice, u dosadašnjem obnašanju premijerske dužnosti, posve mirno primio informaciju o uhićenju nekolicine saborskih zastupnika ili gradonačelnika.
Ono što je znao da će se dogoditi, nije ga uznemirilo, dok ga je uznemirilo ono što nije znao da će se dogoditi. Pravo pitanje je, ne zašto sada nešto nije znao, nego, zašto je prije znao i zbog čega je mislio da i sada treba znati ono što, zbog proklamirane neovisnosti i samostalnosti ovog pravosudnog tijela, nipošto ne smije znati?
Odgovor je jasan: zbog toga što je uspostavljena nedopuštena politička kontrola nad tijelom koje bi trebalo biti neovisno o svakoj politici.
Plenkovićeva reakcija nipošto nije dokaz samostalnosti i neovisnosti DORH-a. Mi smo svjedočili javnoj ispovijesti premijera koji traži da mu glavna državna odvjetnica objasni što radi, i zašto to upravo sada radi, kada to njemu ne odgovara. Dakle, riječ je o vremenu.
Plenković je javno priznao da se DORH treba prilagoditi njemu i njegovom vremenu, odnosno, da je on taj koji DORH-u oduzima pravosudno vrijeme i daje mu političko vrijeme koje je, njegovim riječima, spektakularno.
Ako ovo nije bilo ”spektakularno” očitovanje volje političke korupcije, ne znam što jest. Uhićenje Horvata je samo prividno uhićenje jednog čovjeka, ono je zapravo stvarno uhićenje 3,8 milijuna građana Hrvatske kojima je nametnuta tema koja im oduzima vrijeme, baš kao što su im nametnute i politike koje im, zato što su koruptivne, oduzimaju državu i javni život.
No je li ovo sva istina? Naravno da nije. Takve politike je stvorila neka volja, ona koja se očituje na biralištima.
Građani su ti koji su stvorili ovu Vladu, ovaj saziv Sabora, ove župane, gradonačelnike i načelnike. Oni su ih stvorili i oni ih podržavaju. Građani su ti koji su, u konačnici, stvorili ovakav DORH.
Rasprave o tome kako su nam potrebni novi izbori su samoobmanjujuće. Nama nisu potrebni novi izbori, nego mi trebamo postati novi mi. Mi trebamo postati novi i drugačiji, zreliji i pošteniji, mudriji i pravedniji.
Zar nedavno nismo svjedočili tome da je Matija Posavec, nakon što je sam priznao kršenje zakona i zbog toga podnio ostavku na mjesto župana, nedugo potom, na izborima pomeo konkurenciju?
Zar najkorumpiraniji političari ujedno nisu i najpopularniji u svojim sredinama? Čudi li to ikoga? Mene ne čudi. Naša politička volja stvara ovakve političare, ona je, suočimo se više s time, pravi izvor političke korupcije.
Zar i danas nisu najglasniji i najmnogobrojniji glasovi onih koji tvrde da ne postoji alternativa ovakvoj vladajućoj politici, jer oporba navodno ne nudi nikakvu alternativu?
Zar najnepošteniji političari sami sebe ne proglašavaju najpoštenijima? Zar svi ti nisu stvoreni našom voljom na biralištima? Nemojmo bježati od sebe.
U onoj mjeri u kojoj nam političari oduzimaju vrijeme namećući nam dnevne teme kojima se dnevno bavimo i o kojima nužno razmišljamo, u istoj toj mjeri mi na biralištima njih opsjedamo, sebe unosimo u one koje biramo, oni postaju mi. Da ovome nije tako, ti isti nam ne bi oduzimali vrijeme.
Oni koji su glasali za HDZ sada sebe gledaju u Plenkoviću i Horvatu. Naša politička fizionomija očitovana je u onima koje smo birali. Takve ćemo nastaviti birati i dalje, sve dok se mi ne promijenimo. Nama prvenstveno treba promjena ili transformacija političkog subjekta koji bira, odnosno mi se trebamo promijeniti. Dok se to ne dogodi, sve će ostati isto.
Zar nije paradoksalna fizionomija političkih subjekata koji u predstavnicima rigidne političke desnice vide branitelje ljudskih prava?
Zar, isto tako, nije paradoksalna politička fizionomija onih koji osobnu netrpeljivost protiv Plenkovića, i to samo zato što im je oteo HDZ u kojeg su višestruko zaljubljeni, nude kao vlastiti politički program, boreći se za sve ono za što se bori HDZ?
Sve je ovo stvarnost političke korupcije koja nam oduzima egzistencijalno vrijeme i nameće nam dnevne teme kojima ćemo se uživljeno baviti.
Rat i korupcija, ponavljam, predstavljaju nasilan ulazak u nečije vrijeme i u nečiji prostor. No rata i korupcije nema bez mase koja to želi, stvara, podržava i odobrava.
Željeli smo ovakvu državu, ovakve političare i ovakav DORH. Mi se zapravo nalazimo u povlaštenoj poziciji – naši snovi su ostvareni. Nadam se ne svi.
Nadam se da postoje kritički politički subjekti koji su u stanju mijenjati vlastitu fizionomiju kako bi stvorili drugačiju javnu političku fizionomiju, zato što tu promjenu umiju sanjati. Tada šansu ima i DORH, i to kao neovisno i samostalno pravosudno tijelo.
Dakle, na biralištima mi biramo glavnu temu, a potom nam oni koje smo izabrali određuju dnevne teme i oduzimaju nam naše egzistencijalno vrijeme.
To je sva istina.
autograf
Horvat i Plenković nam oduzimaju vrijeme. Oni nas lišavaju mogućnosti da imamo neopisivo mnogo našeg vremena kojim raspolažemo kako mi hoćemo. Od subote ne raspolažemo našim vremenom, u njega su ušli Plenković i Horvat.
No Plenković i Horvat nisu samo nama, građanima, oduzeli mogućnost raspolaganja našim vremenom, oni su to učinili i mnogim političkim akterima, analitičarima, novinarima i pravnim stručnjacima koji već danima pokušavaju objasniti što se događa, a na djelu je zapravo jedan, nipošto jedini, događaj korupcije koji nam oduzima vrijeme.
Budući da malobrojni ljudi posežu za kritičkim mišljenjem, iako se gotovo svi na njega pozivaju, ipak su samo malobrojni i svjesni da ne smijemo pristati na to da budemo zarobljenici korupcije, a to jesmo sve dok ostajemo unutar granica zadane teme. Uopće me ne čudi što se tada ne vidi očito.
Plenkovićeva reakcija na uhićenje Horvata nije dokaz neovisnosti i samostalnosti djelovanja DORH-a, nego upravo suprotno. To je bila demonstracija koruptivne političke snage koja se, u odnosu na DORH, očituje kao stvarateljska snaga.
DORH je stvoren političkom snagom, glavna državna odvjetnica je postala glavnom državnom odvjetnicom zato što je to htjela neka politička volja koja je, isto tako, smijenila prethodnog glavnog državnog odvjetnika, zato što je to htjela.
DORH je stvoren političkom snagom, glavna državna odvjetnica je postala glavnom državnom odvjetnicom zato što je to htjela neka politička volja koja je, isto tako, smijenila prethodnog glavnog državnog odvjetnika, zato što je to htjela
DORH, dakle, ne gospodari vlastitim vremenom jer ovisi o nekoj političkoj volji. Upravo to je demonstrirao premijer Plenković.
On nije mirno primio informaciju o uhićenju još jednog HDZ-ovca, kao što je, primjerice, u dosadašnjem obnašanju premijerske dužnosti, posve mirno primio informaciju o uhićenju nekolicine saborskih zastupnika ili gradonačelnika.
Ono što je znao da će se dogoditi, nije ga uznemirilo, dok ga je uznemirilo ono što nije znao da će se dogoditi. Pravo pitanje je, ne zašto sada nešto nije znao, nego, zašto je prije znao i zbog čega je mislio da i sada treba znati ono što, zbog proklamirane neovisnosti i samostalnosti ovog pravosudnog tijela, nipošto ne smije znati?
Odgovor je jasan: zbog toga što je uspostavljena nedopuštena politička kontrola nad tijelom koje bi trebalo biti neovisno o svakoj politici.
Plenkovićeva reakcija nipošto nije dokaz samostalnosti i neovisnosti DORH-a. Mi smo svjedočili javnoj ispovijesti premijera koji traži da mu glavna državna odvjetnica objasni što radi, i zašto to upravo sada radi, kada to njemu ne odgovara. Dakle, riječ je o vremenu.
Plenković je javno priznao da se DORH treba prilagoditi njemu i njegovom vremenu, odnosno, da je on taj koji DORH-u oduzima pravosudno vrijeme i daje mu političko vrijeme koje je, njegovim riječima, spektakularno.
Ako ovo nije bilo ”spektakularno” očitovanje volje političke korupcije, ne znam što jest. Uhićenje Horvata je samo prividno uhićenje jednog čovjeka, ono je zapravo stvarno uhićenje 3,8 milijuna građana Hrvatske kojima je nametnuta tema koja im oduzima vrijeme, baš kao što su im nametnute i politike koje im, zato što su koruptivne, oduzimaju državu i javni život.
No je li ovo sva istina? Naravno da nije. Takve politike je stvorila neka volja, ona koja se očituje na biralištima.
Građani su ti koji su stvorili ovu Vladu, ovaj saziv Sabora, ove župane, gradonačelnike i načelnike. Oni su ih stvorili i oni ih podržavaju. Građani su ti koji su, u konačnici, stvorili ovakav DORH.
Rasprave o tome kako su nam potrebni novi izbori su samoobmanjujuće. Nama nisu potrebni novi izbori, nego mi trebamo postati novi mi. Mi trebamo postati novi i drugačiji, zreliji i pošteniji, mudriji i pravedniji.
Zar nedavno nismo svjedočili tome da je Matija Posavec, nakon što je sam priznao kršenje zakona i zbog toga podnio ostavku na mjesto župana, nedugo potom, na izborima pomeo konkurenciju?
Zar najkorumpiraniji političari ujedno nisu i najpopularniji u svojim sredinama? Čudi li to ikoga? Mene ne čudi. Naša politička volja stvara ovakve političare, ona je, suočimo se više s time, pravi izvor političke korupcije.
Zar i danas nisu najglasniji i najmnogobrojniji glasovi onih koji tvrde da ne postoji alternativa ovakvoj vladajućoj politici, jer oporba navodno ne nudi nikakvu alternativu?
Zar najnepošteniji političari sami sebe ne proglašavaju najpoštenijima? Zar svi ti nisu stvoreni našom voljom na biralištima? Nemojmo bježati od sebe.
U onoj mjeri u kojoj nam političari oduzimaju vrijeme namećući nam dnevne teme kojima se dnevno bavimo i o kojima nužno razmišljamo, u istoj toj mjeri mi na biralištima njih opsjedamo, sebe unosimo u one koje biramo, oni postaju mi. Da ovome nije tako, ti isti nam ne bi oduzimali vrijeme.
Pravo pitanje je, ne zašto sada nešto nije znao, nego, zašto je prije znao i zbog čega je mislio da i sada treba znati ono što, zbog proklamirane neovisnosti i samostalnosti ovog pravosudnog tijela, nipošto ne smije znati?
Oni koji su glasali za HDZ sada sebe gledaju u Plenkoviću i Horvatu. Naša politička fizionomija očitovana je u onima koje smo birali. Takve ćemo nastaviti birati i dalje, sve dok se mi ne promijenimo. Nama prvenstveno treba promjena ili transformacija političkog subjekta koji bira, odnosno mi se trebamo promijeniti. Dok se to ne dogodi, sve će ostati isto.
Zar nije paradoksalna fizionomija političkih subjekata koji u predstavnicima rigidne političke desnice vide branitelje ljudskih prava?
Zar, isto tako, nije paradoksalna politička fizionomija onih koji osobnu netrpeljivost protiv Plenkovića, i to samo zato što im je oteo HDZ u kojeg su višestruko zaljubljeni, nude kao vlastiti politički program, boreći se za sve ono za što se bori HDZ?
Sve je ovo stvarnost političke korupcije koja nam oduzima egzistencijalno vrijeme i nameće nam dnevne teme kojima ćemo se uživljeno baviti.
Rat i korupcija, ponavljam, predstavljaju nasilan ulazak u nečije vrijeme i u nečiji prostor. No rata i korupcije nema bez mase koja to želi, stvara, podržava i odobrava.
Željeli smo ovakvu državu, ovakve političare i ovakav DORH. Mi se zapravo nalazimo u povlaštenoj poziciji – naši snovi su ostvareni. Nadam se ne svi.
Nadam se da postoje kritički politički subjekti koji su u stanju mijenjati vlastitu fizionomiju kako bi stvorili drugačiju javnu političku fizionomiju, zato što tu promjenu umiju sanjati. Tada šansu ima i DORH, i to kao neovisno i samostalno pravosudno tijelo.
Dakle, na biralištima mi biramo glavnu temu, a potom nam oni koje smo izabrali određuju dnevne teme i oduzimaju nam naše egzistencijalno vrijeme.
To je sva istina.
autograf
