Prije par mjeseci, pripremajući se za predstojaće regionalne (županijske) izbore u Nizozemskoj, Stranka za zaštitu životinja (Partij voor de dieren / PvdD) je na stranačkoj konvenciji nominirala kandidate koji će je predstavljati u izbornoj utrci. Jedna od njih (broj 14) je i mlada dvadesetdvogodišnja studentica prava na Univerzitetu Amsterdam (UvA), Karla Mikulić, Hrvatica, porijeklom iz Sarajeva.
Karla je već nekoliko godina aktivna u stranci, a zadnjih par je i u njenom rukovodstvu, sekciji koja brine o podmladjivanju partije. Članstvo stranke je prepoznalo srčanost i opredjeljenost Karle za programske vrijednosti i ciljeve, pa ju je kandidovalo za predstojeće martovske regionalne izbore. Karla se nalazi na izbornoj listi za provinciju Noord Holland, kojoj pripada Amsterdam, grad u kojem Karla već pet godina živi i studira.
Karla, otkud tvoj interes za ovu partiju, posebno otkud interes u tako ranim godinama?
Još kao djevojčica sam imala priliku živjeti blizu prirode, igrati se u njoj i razvijati osjećaj bliskosti sa svim što je u njoj. Živjeli smo tada u jednom gradiću na jugu Holandije, ali na periferiji gdje je počinjao veliki park, pa se nastavljale šume i poljane. Tu sam se igrala i tu sam odrastala. Kasnije smo preselili u Irsku, u jedno primorsko mjestašce pored Dablina. Tik uz more, uz poljane, farme i puno zelenila. Priroda me je okruživala, u njoj sam se osjećala sretnom. Tako sam je zavoljela.
U gimnaziji smo slušali o devastiranju prirode, njenom zagadjivanju i ugrozenosti životinjskih vrsta. Tu su nas učili kako da izgradjujemo odnos prema okolišu u kojem živimo, prirodi koju smo dobili na korištenje. Govorili su nam da s njom ne možemo raditi što nam je volja, da to nije naš posjed, već da smo je samo dobili na posudbu. Učili su nas da to što smo dobili na privremeno korištenje trebamo čuvati, jer to moramo vratiti narednim generacijama neoštećeno, a najradije još da je poboljšano i unaprijedjeno. I nisu nam samo govorili o tome, već su u školi organizovali praktičnu nastavu, work-shopove, davali pokazne vježbe i demonstracije is ove oblasti.
Kada sam došla na studij u Amstedam, od prijatelja sam čula nešto što nisam ranije znala, nešto sto me zadivilo i što me potaklo da krenem ovim putem. Reli su mi da u Nizozemskoj postoji stranka za zaštitu interesa životinja, ‘Partij voor de Dieren’, ili skraceno PvdD. Išla sam na par otvorenih sastanaka i na predavanja koja su organizovali, upoznala se s onim što rade, srela nekoliko mladih entuzijasta i onda nekako prirodno poželjela da budem dio te družine.
Reci nam nešto više o stranci
To je jedna relativno mala, ali sve uticajnija partija. Interesantno je da je Nizozemska jedina zemlja na svijetu gdje takva partija ima predstavnike u državnom parlamentu. To je u suštini zeleno-crvena partija koja u svom programu stavlja akcenat na zaštitu okoliša i prirode, za brigu o životinjama, domaćim i onima koje žive slobodno u prirodi, ali su u njemu snažno zastupljena i društvena pitanja, na primjer, nedovoljnog zapošljavanja mladih ljudi, pitanja socijalnih razlika, solidarnosti, obrazovanja, zdravlja.
Za što ćeš se zalagati ako budeš izabrana u regionalni parlament?
Ja ću gledati koji od naznačenih programskih pitanja ima posebnu težinu u mojoj provinciji i gradu Amsterdamu. Tu ćemo mi, sa predstavnicima drugih stranaka, nastojati tražiti najbolja rješenja, nastojati unaprijediti život i okoliš u kojem živimo. U mojoj pokrajini je jedno on važnih pitanja odgovorno upravljanje vodama, jer provincija je sva na kanalima, jezerima, prevodnicima i nasipima. Globalno otopljavanje je prijetnja, nivo mora raste, pa tako raste i potreba da se pozabavimo smanjenjem rizika koje voda, more i prirodne katastrofe mogu imati po stanovnike priobalnih regija. Pri tome treba voditi brigu o ekosistemu, o biljnim i životinjskim vrstama koje u njemu žive.
Karla (za stolom, krajnja desno) na predizbornom sastanku stranke
Da li dolaziš u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu?
Da, svakako. U Puli smo godinama imali stan, tamo sam zakratko sjedila u gimnaziji. Dolazim redovno na Jadran, obožavam biti tu. Odem i do Sarajeva, grada odakle potiču moji roditelji. Dok su mi bake bile žive dolazila sam par puta godišnje u Sarajevo. S roditeljima sam posjećivala rodbinu u Travniku i Bugojnu, išli smo redovno na skijanje, obilazili Mostar i Konjic prolazeći za more. Fasciniraju me bosanske planine, toga u Holandiji nema. Ni u Irskoj planine nisu tako lijepe kao vaše. Jahorina zimi, to je nešto najljepše što sam do sada vidjela.
Posljednje tri godine ljeto provodim u Hrvatskoj, na ECO-Heritage kampu, gdje sa mladim Hrvatima iz cijelog svijeta pomažemo realizaciju ekoloških projekata i projekata zaštite kulturnih dobara na Jadranskoj obali (Ston, Murter) i unutrašnjosti (Čakovec). Matica iseljenika Hrvatske, koja je nosilac projekata, tako pruža jedinstvena priliku mladima iz Hrvatske da se okupe i druže sa nama, djecom iseljenika i da se svi zajedno praktično obučavamo za rad na zaštiti prirodnih ljepota i očuvanju materijalnog kulturnog naslijedja čime se Hrvatske može podičiti.
A za šta bi rekla da je manje lijepo u domovini tvojih roditelja, da je puno drugačije od onog u Holandiji?
Ima stvari koje bih voljela da se uskoro promjene na bolje. Briga za prelijepu prirodu, za vaše planine i rijeke, treba biti mnogo veća. Smeće koje sam vidjala pored planinskih staza, najlon vrečice uz obale rijeke Bosne, plastične boce koje plivaju po Jablaničkom jezeru su prizori koji me bole. Napušteni kućni ljubimci, posebno poluizgladnjeli psi koji tumaraju ulicama Sarajeva mi tjeraju suze na oči. Baš kao i gusti dim cigareta kojeg srećem u svakom kafiću ili slastičarni. Ovog potonje sam sretala i po Hrvatskoj.
Kada ćeš ponovo doći ovamo, u Hrvatski i u BiH?
Ako položim ispite koje sam planirala završiti prije ljeta, voljela bih doći na Hvar na desetak dana, a potom ići u Sarajevo, obići rodbinu i znance i biti tamo za vrijeme filmskog festivala.
I naravno, prvo ćeš otići na Baščaršiju, na porciju ćevapa?
Ne, to ću preskočiti. Znate, ja sam vegeterijanac.
Intervju vodio: A. M.
Karla je već nekoliko godina aktivna u stranci, a zadnjih par je i u njenom rukovodstvu, sekciji koja brine o podmladjivanju partije. Članstvo stranke je prepoznalo srčanost i opredjeljenost Karle za programske vrijednosti i ciljeve, pa ju je kandidovalo za predstojeće martovske regionalne izbore. Karla se nalazi na izbornoj listi za provinciju Noord Holland, kojoj pripada Amsterdam, grad u kojem Karla već pet godina živi i studira.
Kandidatska lista stranke PvdD za Noord Holland: Karla Mikulić, kandidat broj 14
Karla, otkud tvoj interes za ovu partiju, posebno otkud interes u tako ranim godinama?
Još kao djevojčica sam imala priliku živjeti blizu prirode, igrati se u njoj i razvijati osjećaj bliskosti sa svim što je u njoj. Živjeli smo tada u jednom gradiću na jugu Holandije, ali na periferiji gdje je počinjao veliki park, pa se nastavljale šume i poljane. Tu sam se igrala i tu sam odrastala. Kasnije smo preselili u Irsku, u jedno primorsko mjestašce pored Dablina. Tik uz more, uz poljane, farme i puno zelenila. Priroda me je okruživala, u njoj sam se osjećala sretnom. Tako sam je zavoljela.
U gimnaziji smo slušali o devastiranju prirode, njenom zagadjivanju i ugrozenosti životinjskih vrsta. Tu su nas učili kako da izgradjujemo odnos prema okolišu u kojem živimo, prirodi koju smo dobili na korištenje. Govorili su nam da s njom ne možemo raditi što nam je volja, da to nije naš posjed, već da smo je samo dobili na posudbu. Učili su nas da to što smo dobili na privremeno korištenje trebamo čuvati, jer to moramo vratiti narednim generacijama neoštećeno, a najradije još da je poboljšano i unaprijedjeno. I nisu nam samo govorili o tome, već su u školi organizovali praktičnu nastavu, work-shopove, davali pokazne vježbe i demonstracije is ove oblasti.
Kada sam došla na studij u Amstedam, od prijatelja sam čula nešto što nisam ranije znala, nešto sto me zadivilo i što me potaklo da krenem ovim putem. Reli su mi da u Nizozemskoj postoji stranka za zaštitu interesa životinja, ‘Partij voor de Dieren’, ili skraceno PvdD. Išla sam na par otvorenih sastanaka i na predavanja koja su organizovali, upoznala se s onim što rade, srela nekoliko mladih entuzijasta i onda nekako prirodno poželjela da budem dio te družine.
Reci nam nešto više o stranci
To je jedna relativno mala, ali sve uticajnija partija. Interesantno je da je Nizozemska jedina zemlja na svijetu gdje takva partija ima predstavnike u državnom parlamentu. To je u suštini zeleno-crvena partija koja u svom programu stavlja akcenat na zaštitu okoliša i prirode, za brigu o životinjama, domaćim i onima koje žive slobodno u prirodi, ali su u njemu snažno zastupljena i društvena pitanja, na primjer, nedovoljnog zapošljavanja mladih ljudi, pitanja socijalnih razlika, solidarnosti, obrazovanja, zdravlja.
Konvencija stranke PvdD: Karla, za stolom, krajnja desno
Za što ćeš se zalagati ako budeš izabrana u regionalni parlament?
Ja ću gledati koji od naznačenih programskih pitanja ima posebnu težinu u mojoj provinciji i gradu Amsterdamu. Tu ćemo mi, sa predstavnicima drugih stranaka, nastojati tražiti najbolja rješenja, nastojati unaprijediti život i okoliš u kojem živimo. U mojoj pokrajini je jedno on važnih pitanja odgovorno upravljanje vodama, jer provincija je sva na kanalima, jezerima, prevodnicima i nasipima. Globalno otopljavanje je prijetnja, nivo mora raste, pa tako raste i potreba da se pozabavimo smanjenjem rizika koje voda, more i prirodne katastrofe mogu imati po stanovnike priobalnih regija. Pri tome treba voditi brigu o ekosistemu, o biljnim i životinjskim vrstama koje u njemu žive.
Karla (za stolom, krajnja desno) na predizbornom sastanku stranke
Da li dolaziš u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu?
Da, svakako. U Puli smo godinama imali stan, tamo sam zakratko sjedila u gimnaziji. Dolazim redovno na Jadran, obožavam biti tu. Odem i do Sarajeva, grada odakle potiču moji roditelji. Dok su mi bake bile žive dolazila sam par puta godišnje u Sarajevo. S roditeljima sam posjećivala rodbinu u Travniku i Bugojnu, išli smo redovno na skijanje, obilazili Mostar i Konjic prolazeći za more. Fasciniraju me bosanske planine, toga u Holandiji nema. Ni u Irskoj planine nisu tako lijepe kao vaše. Jahorina zimi, to je nešto najljepše što sam do sada vidjela.
Posljednje tri godine ljeto provodim u Hrvatskoj, na ECO-Heritage kampu, gdje sa mladim Hrvatima iz cijelog svijeta pomažemo realizaciju ekoloških projekata i projekata zaštite kulturnih dobara na Jadranskoj obali (Ston, Murter) i unutrašnjosti (Čakovec). Matica iseljenika Hrvatske, koja je nosilac projekata, tako pruža jedinstvena priliku mladima iz Hrvatske da se okupe i druže sa nama, djecom iseljenika i da se svi zajedno praktično obučavamo za rad na zaštiti prirodnih ljepota i očuvanju materijalnog kulturnog naslijedja čime se Hrvatske može podičiti.
A za šta bi rekla da je manje lijepo u domovini tvojih roditelja, da je puno drugačije od onog u Holandiji?
Ima stvari koje bih voljela da se uskoro promjene na bolje. Briga za prelijepu prirodu, za vaše planine i rijeke, treba biti mnogo veća. Smeće koje sam vidjala pored planinskih staza, najlon vrečice uz obale rijeke Bosne, plastične boce koje plivaju po Jablaničkom jezeru su prizori koji me bole. Napušteni kućni ljubimci, posebno poluizgladnjeli psi koji tumaraju ulicama Sarajeva mi tjeraju suze na oči. Baš kao i gusti dim cigareta kojeg srećem u svakom kafiću ili slastičarni. Ovog potonje sam sretala i po Hrvatskoj.
Kada ćeš ponovo doći ovamo, u Hrvatski i u BiH?
Ako položim ispite koje sam planirala završiti prije ljeta, voljela bih doći na Hvar na desetak dana, a potom ići u Sarajevo, obići rodbinu i znance i biti tamo za vrijeme filmskog festivala.
I naravno, prvo ćeš otići na Baščaršiju, na porciju ćevapa?
Ne, to ću preskočiti. Znate, ja sam vegeterijanac.
Intervju vodio: A. M.
