Pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP), koji je Hrvatsku u nekoliko navrata već proglasio odgovornom zbog kršenja prava izbjeglica i drugih migranata, od prošlog tjedna nalazi se još jedan zahtjev.
Uz pomoć Centra za mirovne studije (CMS), podnijela su ga trojica muškaraca porijeklom iz Afganistana, žrtve policijskog nasilja, koji danas žive u Njemačkoj. Na taj korak odlučili su se nakon što hrvatske institucije, od Državnog odvjetništva pa sve do Ustavnog suda, šest godina nisu osigurale učinkovitu istragu njihovih prijava o mučenju i drugim teškim kaznenim djelima.
– Svakoga dana brojne izbjeglice kreću prema Europi kako bi pronašle zaštitu. Nasilje koje smo mi doživjeli ne smije se stalno ponavljati. Zato podnosimo ovaj zahtjev – govori Azad, jedna od žrtava.
Slučaj, koji uz Azada (za ovu priliku promijenjeno mu je ime zbog njegove sigurnosti) obuhvaća još dvojicu mladića i jednu maloljetnu osobu, po mnogočemu je specifičan. Osim što se odnosi na okrutno policijsko postupanje, uključujući seksualno zlostavljanje, temeljito je dokumentiran.
Time se sužava prostor hrvatskom MUP-u da kaže kako se radi o izmišljotinama, što je inače uobičajeni argument vodstva policije, uključujući ministra Davora Božinovića, kada se pojave svjedočanstva o nasilju nad migrantima.
Trag da su žrtve uopće bile na teritoriju Hrvatske zabilježen je, naime, pred Županijskim sudom u Karlovcu. Ta dokumentacija potvrđuje da je hrvatska policija postupala prema podnositeljima zahtjeva. U izbjegličkom kampu u Velikoj Kladuši i bolnici u Bihaću, gdje su muškarci pregledani nakon napada i pušbeka na teritorij Bosne i Hercegovine, nastala je i medicinska dokumentacija o njihovim ozljedama.
“Nikada nisam vidio ništa slično, iako mi kao doktoru nije prvi put da na migrantima vidim znakove seksualnog nasilja koje su, prema iskazima tražitelja azila, na hrvatskom teritoriju počinili hrvatski službenici odjeveni u crne uniforme”, izjavio je za britanski The Guardian Mustafa Hodžić, liječnik iz Velike Kladuše, nedugo nakon napada.
Slučaj, koji obuhvaća trojicu mladića i jednu maloljetnu osobu, po mnogočemu je specifičan. Osim što se odnosi na okrutno policijsko postupanje, uključujući seksualno zlostavljanje, temeljito je dokumentiran. Time se sužava prostor hrvatskom MUP-u da kaže kako se radi o izmišljotinama
Prema iskazima žrtava, koje su prikupili aktivisti organizacije Danish Refugee Council (DRC), skupina od pet osoba na teritorij Hrvatske u potrazi za zaštitom ušla je s predjela Šturlića kraj Cazina 12. listopada 2020. u ranim jutarnjim satima.
Istog dana u blizini Novog Sela zaustavio ih je policajac iz PP Slunj, koji je potom na intervenciju pozvao još dvoje kolega. Jedan od migranata, kojeg će kasnije teretiti za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi i krijumčarenje, pobjegao im je, a ostala četvorica zadržana su u policijskoj stanici, gdje im, kako tvrde, nije dana hrana, a na zahod su praćeni dvaput dnevno.
Dva dana kasnije, u srijedu 14. listopada, dovedeni su na Županijski sud u Karlovcu. Pred sucem istrage trebali su svjedočiti u postupku protiv petog člana skupine, koji je u međuvremenu uhvaćen. Četvorica su potvrdila iskaz osumnjičenog, koji je negirao sve što mu je stavljeno na teret i tvrdio da se u bijeg dao iz straha. Sud, koji je odlučivao o određivanju istražnog zatvora, zbog nedostatka relevantnih dokaza naposljetku je naložio njihovo puštanje na slobodu.
Prema iskazu danom volonterima DRC-a, policija je potom preuzela četvoricu migranata sa suda i, bez ikakve procedure, odvezla ih na granicu s BiH. Putem su im uzeli novac, a potom su ih na nepoznatoj lokaciji predali u ruke grupi od deset naoružanih muškaraca odjevenih u crne odore, s fantomkama na glavama. Nakon što su im naredili da se skinu u donje rublje i potom potrbuške legnu na tlo, tvrde podnositelji zahtjeva ESLJP-u, svezali su im ruke i noge.
“Jedan muškarac u crnom stajao je žrtvi na rukama i onemogućavao joj bilo kakav pokret. Noge su također bile sputane. Kad bi osoba bila tako onesposobljena, počelo bi premlaćivanje. Udarali su ih šakama, nogama i bičevali. Sve je trajalo oko 15 minuta”, navodi se u izvještaju DRC-a.
Medicinski nalazi potvrđuju da ozljede na zlostavljanima odgovaraju ozljedama nastalima upotrebom biča, kao i da je jedan od četvorice seksualno zlostavljan. Usred premlaćivanja, ispričao je u razgovoru s aktivistima i medicinskim radnicima, jedan muškarac u crnom silovao ga je granom dok su se ostali smijali.
“Pacijent je imao rane duž cijele stražnje strane tijela, po leđima i nogama. Mogu potvrditi jasne znakove seksualnog nasilja”, izjavio je Mustafa Hodžić, liječnik koji je pregledao zlostavljanog.
Nakon svega, grupa muškaraca u crnom tako polugole i isprebijane pušbekala ih je natrag u BiH, nedaleko od mjesta Šiljkovača. Narednog dana, 15. listopada 2020., pojavili su se u kampu Miral u Velikoj Kladuši i zatražili medicinsku pomoć.
– Prije nego što smo stigli u Europu, znali smo da nam se tokom putovanja mogu dogoditi strašne stvari. Ali nismo imali pojma koliko loše može biti – govori danas Azad.
– Kada pomislim na ono što se tada dogodilo, osjećam se užasno. To je jako teško. Te su mi slike još uvijek u glavi. Nikada ih neću zaboraviti. To je psihička ozljeda. Fizički se možete oporaviti, ali psihički ožiljci ostaju zauvijek. Zauvijek su urezani u nas – dodaje on.
U prosincu 2020. godine CMS je podnio prijavu zbog kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti, uključujući zlouporabu položaja i ovlasti, zločinačko udruženje, mučenje i drugo nečovječno postupanje, silovanje, protupravno oduzimanje slobode i razbojništvo. Iako zakon propisuje da se o kaznenim prijavama mora odlučiti u roku od šest mjeseci, predmet je, po svemu sudeći, do danas ostao u fazi izvida.
– Riječ je o iznimno teškim optužbama koje zahtijevaju temeljitu i neovisnu istragu. No umjesto odgovora kako je do takvog postupanja uopće moglo doći, žrtve su ostavljene da godinama čekaju. Nakon više od tri godine čekanja da im pravosudni sustav vrati barem minimum dostojanstva i jasno poruči da se takvo postupanje ne smije događati, mladići su se uz podršku Centra za mirovne studije 18. travnja 2023. obratili Ustavnom sudu. Budući da ni taj sud tri godine nije donio odluku o njihovu slučaju, odlučili su zaštitu svojih prava zatražiti pred ESLJP-om – objašnjava Andrea Jelovčić, pravnica u CMS-u.
Nekoliko tjedana prije nego što su četvorica mladića svjedočila pred sudom u Karlovcu, Europski odbor za sprječavanje mučenja (CPT) obavijestio je hrvatske vlasti o brojnim navodima o policijskom nasilju nad migrantima i zatražio očitovanje.
CPT je, govori Jelovčić, tokom terenske posjete Hrvatskoj i BiH dokumentirao “brojne vjerodostojne i međusobno podudarne navode” o fizičkom nasilju hrvatske policije, uključujući šutiranje, udarce palicama i drugim predmetima te nezakonita protjerivanja u BiH.
– Mnogi od tih navoda odnosili su se na isto područje, uključujući lokacije u blizini mjesta na kojem su privedena četvorica mladića. Hrvatske su vlasti, dakle, već bile upoznate s ozbiljnim optužbama za slična postupanja, i to samo nekoliko tjedana prije događaja u ovom slučaju. Unatoč tome, nisu poduzeli mjere koje bi spriječile nasilje nad mladićima, niti osigurali učinkovitu istragu i utvrđivanje odgovornosti tijekom punih šest godina – kaže pravnica.
“Jedan muškarac u crnom stajao je žrtvi na rukama i onemogućavao joj bilo kakav pokret. Noge su također bile sputane. Kad bi osoba bila tako onesposobljena, počelo bi premlaćivanje. Udarali su ih šakama, nogama i bičevali. Sve je trajalo oko 15 minuta”, navodi se u izvještaju DRC-a, čiji su volonteri prikupili iskaze žrtava
CMS je svojevremeno podnio i kaznenu prijavu kojom su zatražili istragu suradnje između pripadnika regularne policije i spomenutih naoružanih muškaraca u crnom, a za koje se pretpostavlja da pripadaju specijalnoj jedinici ili tzv. operativnoj akciji “Koridor” hrvatskog MUP-a. No ni ta prijava nije rezultirala novim saznanjima, a kamoli kažnjavanjem odgovornih.
Prema podacima koje je ovih dana objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), u Hrvatskoj su od početka 2020. do kraja 2025. godine pokrenute 24 kaznene istrage u slučajevima koji podrazumijevaju izgledna kršenja izbjegličkih prava na granici. Niti jedna od njih nije rezultirala osuđujućom presudom.
– Prema javno dostupnim informacijama, pred sudom se trenutno vode tek dva postupka protiv policijskih službenika. Pritom se djela za koja se terete svode na nanošenje tjelesne ozljede, neprijavljivanje kaznenog djela i krađu, a ne na teže oblike zlostavljanja na koje godinama upozoravaju institucije i organizacije za ljudska prava. U jednom od tih slučajeva, koji se odnosi na događaj iz 2020., spis je godinama stajao na Općinskom sudu u Karlovcu. Suđenje je počelo tek 2025., nakon što je predmet delegiran Općinskom sudu u Gospiću – govori Andrea Jelovčić.
U istom šestogodišnjem periodu, javlja FRA, u Hrvatskoj je pokrenuto 25 disciplinskih postupaka protiv policijskih službenika zbog zlouporabe ovlasti, neizvršavanja službenih dužnosti, krađe i nanošenja tjelesnih ozljeda migrantima, a u samo sedam slučajeva izrečene su sankcije. Kako su Novosti ranije pisale, u pravilu se radi o blagim disciplinskim mjerama poput opomena, novčanih kazni i uvjetnog, odnosno privremenog prekida policijske službe.
U takvom kontekstu većini žrtava ne preostaje drugo nego da se obrate Europskom sudu za ljudska prava u vjeri da će pred tom institucijom ostvariti kakav-takav vid pravde. Baš kao što je to sada slučaj s trojicom mladića kojima je u međuvremenu u Njemačkoj odobrena zaštita od deportacija. Uz CMS, podršku im pružaju organizacije PRO ASYL, Nizozemsko vijeće za izbjeglice i Europski centar za ustavna i ljudska prava.
– Ne radim ovo zbog sebe, nego zbog tisuća izbjeglica koje su doživjele nešto slično. Većina njih ne želi govoriti o tome. A mnogi nemaju nikakvu mogućnost pokrenuti postupak. Hvala bogu da mi imamo ljude koji nas podržavaju. Sada imamo ovu priliku – kaže jedan od njih, izražavajući nadu da bi se presudom ESLJP-a mogla poslati snažna poruka odgovornima za ono što su on i trojica drugih mladića proživjeli.
– Nadam se da hrvatska policija razumije da smo i mi ljudska bića. I da se ne mogu tako odnositi prema izbjeglicama. Ako to niste sami doživjeli, ne možete zamisliti kako je. Znamo koliko je strašno kada vam se dogodi nešto takvo. Zato o tome možemo govoriti pred Europskim sudom i nadati se da će to dovesti do promjena u Hrvatskoj – ističe on.
Neovisni nadzor na čekanju
Prvog srpnja s radom je prestao Nezavisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite (NMN). Kako smo pisali u više navrata, radilo se o tijelu osnovanom 2021. na inzistiranje Europske komisije. Hrvatska je bila prva članica EU-a koja je uspostavila takav mehanizam, ali su ga od početka pratile ozbiljne dvojbe koje su u pitanje dovodile njegovu nezavisnost od represivnog aparata.
MUP je, naime, bio taj koji je odlučio o načinu nadzora nad samim sobom, a i samostalno je odabrao aktere koji će ga nadzirati, i to bez prethodnog javnog natječaja i jasno utvrđenih kriterija.
Umjesto uloge neovisnog nadzornog tijela, rad NMN-a naposljetku su obilježili financijska ovisnost o MUP-u, nedovoljna transparentnost i ograničenja u provedbi nadzora. Također, izvješća Mehanizma, koja su objavljivana u neredovitom ritmu, uglavnom su sadržavala pohvale na račun rada granične policije, dok slučajevi u kojima su postojale snažne indicije o nezakonitim protjerivanjima nisu bili adekvatno ispitani.
Stupanjem na snagu Pakta o azilu i migracijama u ljeto ove godine EU-članice bile su dužne uspostaviti novi, usklađeni mehanizam neovisnog nadzora. U Hrvatskoj je ta zadaća povjerena Vladinom Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Mjesecima nakon stupanja Pakta na snagu, Vlada još nije uputila u javno savjetovanje uredbu kojom bi se detaljnije uredio rad tog tijela, govori Andrea Jelovčić.
