FOTO: F-18 u letu, izvor: NATO.int

Manlio Dinucci, tekst iz lista Il Manifesto, 23. V. 2014.

Potpuna političko-medijska šutnja o sastanku NATO-ovih ministara obrane u Bruxellesu dana 21-22 svibnja. Ipak, nije to bio rutinski dogovor, već dogovor na vrhu, koji je najavio novu strategiju, koja će uvjetovati budućnost Europe. Treba samo pomisliti da su 23 zemlje od 28 zemalja Europske Unije istovremeno i članovi NATO pakta: odluke koje je donio taj Atlantski Savez, pod neospornim vodstvom Sjedinjenih Država neizbježno određuju pravce kretanja Europske Unije.

General SAD-a Philip Breedlove – Vrhovni komandant saveznika za Europu, kojeg je kao i uvijek imenovao sam predsjednik Sjedinjenih Država – najavio je kako je došlo do zaokreta. 'Nalazimo se pred ključnom odlukom, kako da se suočimo, i to kroz dugo vrijeme, s agresivnim susjedom'. Naravno s Rusijom, koju optužuju da nasilno krši uvažavanje nacionalnih granica u Europi, da destabilizira Ukrajinu kao suverenu državu i da prijeti zemljama NATO pakta u istočnoj regiji.

Ova prodika dolazi se prodikaonice vojnog saveza, koji je ratom razorio Jugoslaviju i to do te mjere, da je izdvojio Kosovo iz Srbije; saveza koji se protegao na istok, uključivši u sebe sve zemlje Varšavskog pakta, dvije od zemalja Jugoslavije i tri zemlje bivšg Sovjetskog Saveza.; koji je prodro u Ukrajinu, uspostavljajući kontrolu ključnih pozicija u oružanim snagama i uvježbavši neonacističke grupe pučista u Kijevu.

Značajno je da na sastanku vođa generalštaba zemalja članica NATO-a, 21. svibnja u Bruxellesu, sudjelovao i general Mikhajlo Kutsyn, novi ukrajinski šef generalštaba. Sekretar NATO-a Rasmussen, došavši u Skoplje, izjavio je kako vrata NATO saveza ostaju otvorena za nove članice, kao što su Makedonija i Gruzija i naravno Ukrajina. Dakle nastavlja se ekspanzija NATO pakta na Istok, izvjestio je Vrhovni komandant za Europu, koja mora započeti sa 'strateškim adaptacijama kako bi se mogla suočiti sa neočekivanim vojnim vježbama sa ruske strane, upoznati se sa kibernetskom aktivnošću i s operacijama pokrivenim tajnom'. To će 'zahtijevati novaca, vremena i snage'. Prvi korak u tome je povećanje izdataka u vojne svrhe, a oni već danas iznose više od 1.000 milijardi dolara godišnje: u tom cilju tajnik SAD-a za obranu Chuck Hagel je najavio zajednički sastanak ministara obrane i ministra financija, čija je svrha natjerati europske saveznike na povećanje izdataka.

Scenarij 'strateških adaptacija' NATO nadilazi Istočnu Europu i širi se na regiju Azije i Pacifika. Ovdje – na tragu rusko-kineskih dogovora, koji poništavaju zapadne sankcije protiv Rusije, otvarajući nove trgovinske izlaze na istočnoj strani – već se ocrtava izvjesna ekonomska euroazijska unija, koja će moći postati protuteža one SAD-EU, koju Washington želi pojačati s transantlantskim partnershipom za trgovinu i za investicije.

Dogovori potvrđeni u Pekingu ne ograničavaju se jedino na plin, već se odnose i na sektore visoke tehnologije. Upravo je u fazi proučavanja projekt linijskog zrakoplova, koji bi, proizveden od jedne rusko-kineske joint venture kompanije, bio konkurencija Boeingu proizvedenom u Sjedinjenim Državama ili europskom Airbusu. Jedan drugi projekt odnosi se na super helikopter, koji će moći prevoziti teret od 15 tona.

Fundamentalno pitanje, koje nitko nije ni okrznuo u europskoj izbornoj kampanji, jeste da li Europa treba slijediti SAD u toj 'strateškoj adaptaciji' NATO-a, koji teži za novim konfrontiranjem Zapada s Istokom, a ono nije ništa manje opasno i ništa jeftinije no što je to bio Hladni rat, ili bi se pak Europa trebala otkačiti od toga, kako bi započela konstrunktivni put, odbijajući pomisao na bacanje mača na tas vage, što u stvari znači povišenje vojnih izdataka te da na taj način sačuva izvjesnu prednost, čije smanjivanje Zapad svaki dan promatra.

Jedini znak koji dolazi iz EU prava je uvreda za inteligenciju: Europska komisija je odlučila da se za godinu 2014. pri računanju BDP-a izdaci za naoružanje ne uvrštavaju u rubriku troškova, već u rubriku investicija za sigurnost zemlje. Kako bismo povećali BDP u Italiji treba dakle investirati u kupnju aviona F-35.



Izvor: advance