Očekivana Vučićeva pobjeda na predsjedničkim izborima, koja potvrđuje da će Vučić barem još nekoliko godina biti apsolutni politički gospodar Srbije, samo je jedan od razloga koji su natjerali Plenkovića da ipak sjedne za stol s Vučićem. Drugi, važniji razlog, tiče se promijenjenih okolnosti u regiji. Zahvaljujući krizi u Agrokoru Rusija je proširila svoj utjecaj ne samo u Hrvatskoj, nego i u svim zemljama regije u kojima posluje Agrokor
Dok je srpski premijer i budući predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svoj jučerašnji susret s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem u Mostaru najavio u svom pobjedničkom govoru nakon trijumfa u prvom krugu predsjedničkih izbora, Služba za odnose s javnošću Banskih dvora jučer je medijima detaljno najavila Plenkovićev posjet Mostaru, ali je Plenkovićev susret s Vučićem prešutjela. Dok je, dakle, Vučić sastanak s Plenkovićem vješto iskoristio i predstavio kao još jedan svoj politički uspjeh, u Banskim dvorima taj se događaj tretira kao nešto čime se ne treba previše hvaliti i što je najbolje zatajiti.
Ovdje svakako valja imati na umu da je Plenkovićeva Vlada u dosadašnjem mandatu uspostavila komunikaciju na najvišoj razini sa svim susjednim zemljama, osim sa Srbijom. Plenković ili njegov šef diplomacije proteklih mjeseci bili su u svim susjednim zemljama, ili su čelnike tih zemalja ugostili u Zagrebu, a jedino nisu putovali u Beograd, niti su Vučić ili Ivica Dačić bili u Zagrebu. Štoviše, Stier je poručio Dačiću da ne dolazi u Zagreb nakon što je ovaj oštro napao podizanje spomenika Alojziju Stepincu u Osijeku, na što je Stier Dačića nazvao »komunističkim aparatčikom« otkazavši mu već dogovoreni susret.
Što je, dakle, razlog ove nagle promjene raspoloženja u Zagrebu kada je riječ o kontaktima s najvišim čelnicima u Beogradu? Očekivana Vučićeva pobjeda na predsjedničkim izborima, koja potvrđuje da će Vučić barem još nekoliko godina biti apsolutni politički gospodar Srbije, samo je jedan od razloga koji su natjerali Plenkovića da ipak sjedne za stol s Vučićem. Drugi, važniji razlog, tiče se promijenjenih okolnosti u regiji. Zahvaljujući krizi u Agrokoru Rusija je proširila svoj utjecaj ne samo u Hrvatskoj, nego i u svim zemljama regije u kojima posluje Agrokor, dakle na područjima na kojima u ovoj formaciji Rusi nisu bili još otkako je Tito protjerao sovjetske savjetnike i instruktore nakon rezolucije Informbiroa 1948. Riječ je o novoj geopolitičkoj činjenici, koju ni Plenković ne može dugo ignorirati, kao što ne može zanemariti ni činjenicu da Vučićeva Srbija, unatoč svojim formalnim nastojanjima da se priključi Europskoj uniji, ostaje glavna strateška saveznica Rusije na Balkanu.
Vučić nije skrivao da će sa svojim hrvatskim kolegom u Mostaru razgovarati i o Agrokoru, rekavši da »tu ima više problema nego što se očekivalo«. Zasad samo možemo špekulirati na koje probleme Vučić misli, no iz hrvatske perspektive problem je više nego jasan. Preuzimajući nadzor nad maloprodajom Hrvatske i regije, Rusija preuzima nadzor i nad proizvodnjom, osobito poljoprivrednom, koja bi trebala biti od vitalne važnosti, osobito u kriznim i nesigurnim vremenima. Zato ni Plenković više nije mogao odbijati susret s Vučićem.
novilist
