Mnogi će reći da je došlo vrijeme da se punti zbroje na kraju godine. No što zbrojiti kad je ova Vlada imala više liših i falših poteza nego onih uspješnih.
Mnogi žele da se ovakva godina nikad više ne ponovi, a ponavlja se već peti put kao da pati od teške demencije. Ispratit će se ljeto pucanjem i šampanjcem od 10 kuna (?), za skuplji ispraćaj i nije. U Hrvatskoj će se mnogi izljubiti i prvo zaželjeti zdravlje pa onda posao. Ljubav je očito luksuz za one koji ne moraju žicati starce za kavu da mogu otići na čvenk. Upravo ta žalosna činjenica da srednja i starija generacija živi sretnije s kojom još uvijek ne izbijenom kunom iz džepa otvara lavinu problema s kojom se suočava ne samo Hrvatska već i cijela EU.Ne želim sada ulaziti u statističke podatke, za to imamo mnoge tekstove na SEEbizu, no oni su poražavajući. Problem iduće, a i mnogih sljedećih godina bit će nezaposlenost mladih. U našoj zemlji stopa zaposlenosti je pala na samo 37,1% kad govorimo o omjeru zaposlenih i ukupnog broja radno sposobnog stanovništva. Ako volite horore, to vam ispada da na svaku aktivnu osobu statistički dolazi 1,25 radno neaktivnih osoba. Mahom su to mlade osobe. Kao što sam već prije napomenuo nije to problem samo Hrvatske već i EU. EU ima novca i želi upumpati 6 milijardi eura za rješavanje nezaposlenosti većinom u južnim državama EU. Naravno, prednjači Grčka sa svojih 27% nezaposlenosti od kojih su 60% mladi.Kao Hrvatska, tako niti EU nema viziju oporavka niti ima rješenje za smanjenje nezaposlenosti. Ideja o financiranju prekvalifikacija i dodatnog obrazovanja plemenita je i prilično utopijska, no tržište poslova je zasićeno i teško da će takva makroekonomska politika polučiti uspjehom kad pada već na prvom ispitu u mikroekonomskoj realnosti poput Hrvatske. Možemo dodatno prekvalificirati povjesničare umjetnosti u vodoinstalatere ili odvjetnike u bejbisitere no posla jednostavno nema. Ta i svi pokazatelji koji navode da će EU dogodine izaći iz recesije daju lošu prognozu u kojoj se predviđa stagnacija u nezaposlenosti i neće biti promjena u odnosu spram mladih.Jednostavnim rječnikom: tko ima posao dobro da ga ima, a tko nema ili će ovisiti o socijali ili o lovu u mutnom. Kako god, ovakav omjer ne garantira mirnu budućnost nikome jer broj zaposlenih neće moći nositi socijalno opterećenje umirovljenih, nezaposlenih i radno nesposobnih. Ravnoteža je opasno poljuljana, a zaostala gospodarska politika i ''hedonistički'' mirovinski sustav južnih država EU ne garantiraju nikakvu svijetlu budućnost, a tako ni nama. Optimizam koji šire naši čelnici jest jalov osmijeh na otvorenoj rani razorenog sustava kojeg niti jedna vlada neće moći riješiti.
Možemo biti lijevi, desni ili centralni no situacija u našem gospodarstvu je loša i poražavajuća. Vjerojatno otud logika političara po kojoj se više treba pričati nego djelovati, jer ako djeluješ možeš samo dodatno pogoršati već prilično kompliciranu situaciju. Novo ljeto neće prebrisati činjenicu da ni u nas ni u EU ne postoji plan koji bi donio pomake. Čeka se inovativnost privatnog sektora na čijem bi uspjehu likovala inertna vladajuća koalicija. Znamo i mi i Vlada što bi dovelo do smanjenja nezaposlenosti. Svako rasterećenje privatnog sektora i odricanje od ''hedonizma'' prekapacitiranog javnog sektora dovelo bi do hitnih pomaka i povećanja investicija.
No ova politika je lišena politike stimulacije. Bitno je porezima napuniti škrabicu i da gospoda s Markova trga imaju džeparac za odlazak u Dubai. Destimulacija društva i ne poticanje poduzetništva prvi su korak prema uništenju države kakve smo do sada znali. Ne može se živjeti na dugove i cijediti građane do iznemoglosti.
Dolazi 2014. Vjerujem da će ih biti barem još desetak takvih jer svako gospodarstvo, ukoliko i iznađe neko čudotvorno spasonosno rješenje, treba dekadni ciklus za oporavak i rast zaposlenosti i BDP-a. Dok se naši političari časte vrhunskim pićima i delicijama, naši mladi će vjerojatno na Trg i uz čašu najjeftinijeg vina i Hladno pivo dočekati Novu. Već iduće jutro opet će sve po starom, uz isti film i iste samodopadne glumce zbog kojih mi se sve više gadi pisati kolumne.
Ponavljaju se oni, ponavljaju se teme, a godine bježe. Sretna nam svima 2014. valja nam ju preživjeti, pa onda ispočetka u sljedećoj.
Izvor: seebiz
Možemo biti lijevi, desni ili centralni no situacija u našem gospodarstvu je loša i poražavajuća. Vjerojatno otud logika političara po kojoj se više treba pričati nego djelovati, jer ako djeluješ možeš samo dodatno pogoršati već prilično kompliciranu situaciju. Novo ljeto neće prebrisati činjenicu da ni u nas ni u EU ne postoji plan koji bi donio pomake. Čeka se inovativnost privatnog sektora na čijem bi uspjehu likovala inertna vladajuća koalicija. Znamo i mi i Vlada što bi dovelo do smanjenja nezaposlenosti. Svako rasterećenje privatnog sektora i odricanje od ''hedonizma'' prekapacitiranog javnog sektora dovelo bi do hitnih pomaka i povećanja investicija.
No ova politika je lišena politike stimulacije. Bitno je porezima napuniti škrabicu i da gospoda s Markova trga imaju džeparac za odlazak u Dubai. Destimulacija društva i ne poticanje poduzetništva prvi su korak prema uništenju države kakve smo do sada znali. Ne može se živjeti na dugove i cijediti građane do iznemoglosti.
Dolazi 2014. Vjerujem da će ih biti barem još desetak takvih jer svako gospodarstvo, ukoliko i iznađe neko čudotvorno spasonosno rješenje, treba dekadni ciklus za oporavak i rast zaposlenosti i BDP-a. Dok se naši političari časte vrhunskim pićima i delicijama, naši mladi će vjerojatno na Trg i uz čašu najjeftinijeg vina i Hladno pivo dočekati Novu. Već iduće jutro opet će sve po starom, uz isti film i iste samodopadne glumce zbog kojih mi se sve više gadi pisati kolumne.
Ponavljaju se oni, ponavljaju se teme, a godine bježe. Sretna nam svima 2014. valja nam ju preživjeti, pa onda ispočetka u sljedećoj.
Izvor: seebiz
