U poplavi današnjih smiješno loših televizijskih i radijskih komentatora, lijepo se prisjetiti čovjeka čiji nas je glas trajno obilježio kao poetska pratnja iz razdoblja boljeg nogometa.
Radi se o Ivi Tomiću, radijskom reporteru Radio Zagreba, čovjeku koji nam je godinama uljepšavao nedjeljna poslijepodneva. Na današnji dan 1929. godine rođen je Ivo Tomić. Od 1954. do umirovljenja 1990. bio je reporter, novinar i urednik Sportske redakcije Radio Zagreba.
Ivo Tomić se rodio 18. lipnja 1929. godine u Pleternici, a na Radio Zagreb je došao 1954. godine u sportsku redakciju koju su tada vodile dvije također legende športskog žurnalizma Hrvoje Macanović i Mladen Delić. Svojim osebujnim stilom prenošenja nogometnih utakmica Tomić je stekao simpatije brojnih navijača "najsporednije stari na svijetu", koji su godinama uživali u njegovom originalnom, slikovitom i duhovitom načinu prenošenju zbivanja na zelenom terenu. Zvonimir Boban bio mu je "nogometni ban", Velimir Zajec Zeko "Dinamovo med i mlijeko", a posebno ga je veselila "mala varka Mlinarić Marka".
Ivo Tomić je svako postizanje gola ispratio prigodnim stihovima, sasvim zavidno rimovanim, po mogućnosti usklađenim sa povijesno/geografskim specifičnostima kluba domaćina ("Diko moja, da l' si čula/ Vardar vodi 1:0"). Prema vlastitom priznanju, stihove je smišljao vozeći se do stadiona. Nikad nije krio da je njegova najveća ljubav nogomet... I Dinamo.
Poznata je i beogradska epizoda koja ga je stajala i suspenzije.
“Do večeras sam mislio da je samo Bog svemoguć, a od danas je to i Željko Stinčić...”, rekao je u prijenosu Ivo Tomić 3. kolovoza 1977. kad je Dinamo u Beogradu dobio Zvezdu s 1-0.
Sutradan je Tomić od zagrebačkih partijskih struktura bio suspendiran.
Zadnji put mikrofon je držao u ruci na međudržavnoj utakmici između Hrvatske i Rumunjske 22. prosinca 1990. u Rijeci. Preminuo je 14. veljače 1992. godine.
