Jedna od ovodobnih odnosno ne tako davno stvorenih sentencija koje govore o psihologiji svakidašnjeg života glasi: nikoga ne poznaješ toliko dovoljno da bi za njega tvrdio da nije preko očiju ogreznuo u pretraživanje Interneta. Zapravo, veliki broj onih koji koriste blagodati globalne mreže, usvajanjem navika vezanih za „uplitanje“ u nju, prelazi u tabor newsjunkija, ovisnika o praćenju vijesti, a da to ne želi priznati. Zapravo, ne mora to nitko priznati, ali bolna istina o ovisništvu izlazi na vidjelo kad ih se odvoji od mogućnosti googlanja – kao žestoki apstinencijski sindrom i deprivacija. Ne imati pristup Mreži znači ne imati pristup rastućem znanju. Napose znači biti osujećen u stvaranju tog istog znanja.
Što bi onda u hiperprodukciji vijesti, kolumni, reportaža, copypaste tvorevina odnosno u postojećem informativnom postupanju sa stvarnošću značilo da na Mreži ne možemo pronaći svježe priloge o nekome ili nečemu javno relevantnima? Ako se pokatkad upravo to zapitate možete biti sigurni da je odgovor često jednostavan: taj, ta, oni, one, ti, nešto, netko... o kojima se pitate da gdje su na naslovnicama news portala- radi/rade kako treba, po zakonu, po propisu, zadovoljavajuće, u korist onih zbog kojih postoje, po standardima struke... Tu se ne krade, nema prekršaja, nema ponižavajućeg podvlašćivanja... Ti ljudi, te institucije nisu dio sadržaja news portala, jer nisu ništa napravili za rubriku Crna kronika. Oni jednostavno rade svoj društveno koristan posao za koji su plaćeni.
Prolazimo ovdje ondje gradom, pored dječjih vrtića u kojima nužno ne moramo imati vlastito dijete niti unuke, i tek tada se sjetimo da ih nema na portalima. Nema ništa o stotinam mališana koje s ljubavlju čuvaju i odgajaju tete kojih će se klinci i klinceze sjećati cijeli život. Nema ništa o tim nevinašcima, o radu s njima, o ljubavi za posao odgojiteljica. Upravo sam to prije nekoliko dana rekao ravnateljici Zorani Butorac: „Vrtići rade savršeno, nema vidljivih problema, roditelji i djeca su zadovoljni - i to znam jer se o vama i vrtićima nigdje ne može ništa pročitati.“
Uspjeh, red, disciplina, štednja, profesionalnost... nikoga ne zanimaju. Ono suprotno, do zločina, predstavlja vijest na koju se klika, koju se komentira. Bilo bi zanimljivo čuti mišljenja posjetitelja sbperiskopa zašto je to tako. Sljedbenici i podanici pan americane spomenut će trendove, tržište i to da ih ne zanimaju male brzine i mali tereti. U svijetu smo obaranja rekorda, pa i u iznošenju gadosti.
