Svemir je beskonačan. To je jedna od prvih stvari koje naučimo o astronomiji, fizici, astrofizici i srodnim im granama znanosti. A kada malo odrastemo i naučimo par dodatnih sitnica o našem ‘domu’, najčešće ostanemo začuđeni spoznajom da naš mozak nije dovoljno razvijen za uspješno shvaćanje beskonačnosti. Najčešće je to samo nedefinirana i pomalo misteriozna riječ, koja označava naše vlastito spoznajno ograničenje, no što ona uistinu znači?
Ovoga puta vas nećemo zamarati našim rješenjem tajne svemira u nekoliko jednostavnih rečenica (a vjerujte nam da ga imamo zapisanog negdje u papirima, pored najboljeg recepta za punjene paprike koje čovječanstvo poznaje), ali za potrebe ovoga teksta, dovoljno je reći da svemirska beskonačnost znači da nikada nećemo uspjeti razriješiti sve (pfff, bolje reći niti jednu) misterije koje se nalaze u tom velikom, beskrajnom crnilu, i da se naše znanje može usporediti eventualno sa zrncem pijeska u pustinji. Ipak, i u toj svojoj ograničenosti, tu i tamo naletimo (ili mnogo rjeđe, otkrijemo s namjerom) na uistinu neobične svemirske pojave, anomalije ili tijela, koja nas svakoga puta iznova začude, te još više potvrde da ne znamo apsolutno ništa! Pa evo nekoliko uistinu fascinantnih tajni koje naš svemir nosi.
1. Tamni tok – sila koja ‘jede’ naš svemir
O crnim rupama znamo onoliko koliko nam moderna znanost i lumeni s IQ većim od 150 dopuštaju, a laički je dovoljno reći da se radi o ogromnoj masi zbijenoj na vrlo malom prostoru, koja uzrokuje toliko jaku gravitaciju, da joj čak niti svjetlost ne može pobjeći. No što ako u svemiru postoji takva pojava, prema kojoj crna rupa izgleda kao malo jači usisivač?
NASA nije stala na 916 načina kojima nas svemir svakoga trenutka može ubiti, već su morali otkriti masivnu svemirsku anomaliju, koja doslovno ždere tu takozvanu ‘beskonačnost’! Istina, nalazi se na rubu vidljivog svemira, ali svejedno, saznanje da tamo negdje postoji nešto što niti Superman ne bi mogao zaustaviti, stvara vrlo veliku neugodu.
Ono što se na slici vidi jesu ogromni komadi svemira, koje je neka misteriozna i neopisivo masivna sila jednostavno… progutala. Znanstvenici su ovog svemirskog Pacmana nazvali “tamni tok”, a mišljenja o njegovom nastanku su podijeljena. Neki misle da je fizikalno neobjašnjivi ostatak Velikog praska, po nekima je to samo vrlo velika crna rupa, dok ima i onih koji smatraju da je to mjesto na kojem drugi svemir pritišće naš. Bilo kako bilo, kad tad će doći i do nas, pa neka onda znanstvenici budućnosti raspravljaju kako i zašto!
2. Alkoholna maglica – oblak ispunjen rumom s okusom maline
Koliko ste puta pomislili kako bi krasno bilo da je cijeli svemir umjesto vakuumom, ispunjen alkoholom! Ako jeste, imamo dobru i lošu vijest. Dobra je da takvo mjesto uistinu postoji, te se nalazi u magliciSagittarius B2, a loša je da ste vrlo vjerojatno alkoholičar i potrebna vam je stručna pomoć…
Uglavnom, u središtu naše galaksije nalazi se oblak plina nekoliko milijuna puta teži od našega Sunca, nazvan Sagittarius B2, a znanstvenici su otkrili da se uvelike sastoji od alkohola koji miriši na rum, te ima okus po malinama.
Za taj je okus odgovoran etil-metanoat, a B2 njega i alkohola ima ogromnih 10 trilijardi litara, što je dovoljno čak i za solidan vikend zaljubljenog para Sheen – Lohan. No, osim činjenice da je to stvarno mnogo alkohola, znanstvenike ohrabruje pronalazak organske tvari u takvom obliku, što bi se moglo pokazati kao itekako dobar način razumijevanja nastanka života.
3. Hiper brze zvijezde – prave zvijezde padalice
Nadamo se da svi znaju kako zvijezde padalice nisu prave zvijezde, već meteori ili meteoridna tijela, koja izgaraju u našoj atmosferi. No, ako se izlanete pred nekim i kažete da su zvijezde padalice prave zvijezde, po nekim novim saznanjima, mogli biste biti u pravu. Donekle.
Naime, znanstvenici su nedavno otkrili hiper brze zvijezde, koje svemirom putuju brzinom većom i od 3 milijuna km/h i vrlo bi lako mogle ‘zakačiti’ i naše susjedstvo. Ta neobična nebeska tijela nastaju kada crna rupa počne žderati binarni sunčev sustav, prilikom čega jedna od zvijezda biva uvučena u bezdan, dok se druga ispaljuje pri već spomenutoj brzini. Iako ova pojava nije toliko česta i nećemo ju doživjeti za našega života (premda, to su govorili i za nadmoć Kineza, a vidi ih sada!), dobro je znati da tamo negdje postoji hiper brza i monstruozno velika plamteća kugla, kojoj na čelu piše “via Zemlja”.
4. 55 Cancri e – planet od dijamanata
I dok se dijamanti u kori naše planete nalaze u jedva zamjetnim tragovima, postoje cijeli planeti sastavljeni od ovoga vrijednoga materijala, a jedan od nama najbližih je 55 Cancri. Istina, nalazi se dobrih 40-ak svjetlosnih godina od Zemlje, ali za 27 kvintilijuna (30 nula) dolara, na koliko mu se procjenjuje vrijednost, isplatilo bi se ubrzati razvoj tog warp pogona.
Vjeruje se da je ovaj planet nekoć bio zvijezda u binarnom sustavu, koju je njezin veći partner počeo proždirati. Ipak, jezgra sastavljena od ugljika nekako se uspjela isčupati iz ralja ovoga kanibala, te je, uslijed ogromnih temperatura i vrlo visokog tlaka, formiran dijamant.
Trenutno čak trećina mase planete otpada na čisti dijamant, dok ostatak čine grafit i neki drugi silikati, koji nisu nimalo atraktivni. Nakon zlatnih automobila i WC školjke od dragog kamenja, arapskim prinčevima bi ultimativni ulov trebao postati samo i jedino dijamantni planet.
5. Himiko oblak – misteriozna maglica s početka vremena
Još uvijek ne znamo što se točno dogodilo odmah nakon Velikog praska (zapravo, ne znamo s apsolutnom sigurnošću niti da se on sam dogodio), a ne postoji niti previše vidljivih dokaza o tim događajima. Možda zato što su takvi objekti prilično maleni, a možda i zato što su od nas udaljeni dobrih 13-14 milijardi svjetlosnih godina. To znači da bi neki od tih svemirskih staraca morali biti priiiiiilično veliki, da ih ljudski instrumenti zapaze i dobiju mogućnost za proučavanje.
Upoznajomo Himiko oblak, najveći objekt ‘ranog’ svemira (pojam koji se koristi za sve ono što je nastalo u prvih milijardu godina postojanja). Veličine je otprilike kao pola naše galaksije, ali sadrži daleko veću masu, i to otprilike 40 milijardi naših sunaca. Starost se procjenjuje na oko 800 milijuna godina, što je u okvirima nastanka svemira rano da ranije ne može biti. Više od toga na žalost ne znamo, a kakva tek čuda u sebi krije ovaj oblak, bojimo se i nagađati…
6. LQG – najveća struktura u poznatom svemiru
Svi ćemo se složiti da su galaksije prilično prostrane i velike strukture. Naša Mliječna staza tako je široka dobrih 100 tisuća svjetlosnih godina, te u sebi sadrži i do 400 milijardi zvijezda i barem 10 puta više različitih planeta, planetoida, mjeseca i sličnih objekata. Toliko je velika da, ako gledamo s jednog njezinog kraja na drugi, zapravo gledamo vrijeme u kojem mi kao ljudi još nismo niti postojali.
No LQG iliti Large Quasar Group je liga za sebe, toliko, da se naša ‘stazica’ može sakriti u kut i nadati se da ju neće zgaziti poput nekakve jadne grinje. Govorimo o strukturi širine čak 4 milijarde svjetlosnih godina, nećemu što moderna astrofizika još uvijek ne nalazi uzroka, logike niti objašnjenja za postojanje. Naime, po nekim sadašnjim saznanjima, najveće ‘nešto’ u svemiru ne bi smjelo biti veće od 1,2 milijarde svjetlosnih godina, a LQG je poprilično nadmašio tu granicu.
Struktura se sastoji od čak 73 kvazara (područje u centru galaksije koje okružuje crnu rupu, a smatraju se i jezgrama ranih galaksija), što je samo po sebi nešto što nikako ne bi trebalo postojati i kosi se sa svim zakonima homogenosti svemira (koji kaže da bi se, ako gledamo s dovoljno velike udaljenosti, svemir trebao činiti relativno uniforman).
7. Tamna energija – naš početak i naš kraj
Tamna energija (i njezin ‘materijalni’ pandan, tamna tvar) ne sačinjava samo jedno mjesto ili jedan dio svemira, već prožimlje veliku većinu onoga što mi vidimo, ali i ne vidimo. Tako tamna energija čini otprilike 73% poznatog svemira (na tamnu tvar otpada dodatnih 23%), a opet, nešto je o čemu nemamo gotovo nikakvog pojma. Ono što s prilično velikom sigurnošću možemo pretpostaviti jest da ’tiska’ sve oko sebe, uzrokujući udaljavanje galaksija i širenje svemira.
Mnogi znanstvnici smatraju da će upravo ona biti odgovorna za naš kraj, pošto će jednom, možda sutra, a možda za 10 milijardi godina, naš svemir postati jednostavno prevelik, te će početi ‘pucati po šavovima’. Doslovno! Od galaksija pa sve do molekula i atoma, sve će se početi raspadati i nestajati tamo od kuda je Velikim Praskom i došlo.
8. Tamni planet – svijet crniji od ugljena
TrES-2b je naizgled samo još jedan od nedostižnih planeta koji kruže oko neke daleke zvijezde, no u sebi (bolje rečeno, na sebi) ipak krije nekoliko misterija, koje znanstvenike tjeraju na začuđeno češkanje po glavi. Naime, TrES je najtamniji ikada otkriveni planet, koji od svoje površine odbija manje od 1% sunčeve svjetlosti, što ga čini crnijim od ugljena.
Nalazi se na svega 4 milijuna kilometara od svoje zvijezde i dobiva dovoljno svjetlosti da dublira Las Vegas, te ima površinsku temperaturu od oko 1000°C, ali je i dalje tamniji čak i od duše vaše bivše djevojke (one koja vam je slomila srce i od vas učinilo sjenku čovjeka koji ste nekada bili). Istina, atmosfera sadrži neke čestice koje zadržavaju svjetlost, poput natrijevih i kalijevih para, ali ništa što bi objasnilo ovakav ekstrem. Ipak, ako se ikada nađete na njemu, znajte da nije sve tako crno (savršena ‘rolica’), te će oko vas lagano treperiti tračak crvenog svjetla, koje isijava zbog abnormalnih temperatura. Da, spašeni ste!
9. Velika praznina – rupa usred svemira u kojoj ne postoji apsolutno ništa
Svemir se sastoji od zvijezda i planeta, galaksija, maglica te tamne tvari i energije, ali postoje i maleni predjeli u kojima ne postoji gotovo ili apsolutno ništa. Ova područja najčešće se nalaze između galaksija i relativno su česta, no jedna takva rupa ipak mijenja gotovo sve što znamo o svemiru.
Velika praznina, kakav joj je i neslužbeni naziv, milijardu je svjetlosnih godina široka rupa u južnoj hemisferi, koja je već 10-ak godina, od kada je otkrivena, jedna od najvećih misterija poznatog nam svemira. Neki kažu da je to mjesto na kojem se drugi svemir sudario s našim, drugi pak smatraju da je jednostavno ‘statistička pogreška’ u homogenizaciji nakon Velikog Praska, a većina se još uvijek boji i nagađati o čemu je tu riječ. Ono što se sa sigurnošću zna jest da je područje za do 45% hladnije od prosječne temperature (2,275 K), te je bez ikakvog vidljivog ili mjerljivog materijala, koji čini ‘klasični’ svemir. Drugim riječima, radi se o Paklu!
Izvor: 6yka
