Ako je uistinu više od 400.000 građana Bijedne Naše pri zdravom razumu i punoj svijesti glupo, neobuzdano i nabrušeno protiv vlade, pa je u pravu tih 10 od ukupno 13 ustavnih sudaca kako su referendumska pitanja neustavna, jer su njih desetero – koji nikad nisu ni sjeli u sudnicu eda bi riješili ijedan predmet, sic transit – pametniji i ustavno potkovaniji od čak 400.000 punoljetnih sugrađana, onda traljavoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj više nema spasa. Zgrožen tim navodno navijačkim postupkom tzv. četvrte vlasti u zemlji, odgovorne za poštivanje i provođenje Ustava RH s pozicije iznad zakonodavne, izvršne i sudske, predsjednik RH Zoran Milanović je odluku o eutanaziji referenduma bio ocijenio državnim udarom, nečuvenom aktom obrane premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a te pozvao na građanski neposluh i referendum o ukidanju Ustavnog suda RH. Ne smije desetak ignoranata volje više od 400.000 birača, kaže, manipulirati temeljnim normama tzv. neposredne demokracije eda bi se pogodovalo sektaškim interesima jednog čovjeka i dvojice-trojice poslušnika koji su zataočili i HDZ i demokraciju
Marijan Vogrinec
Svatko s makar dva zrna soli u glavi unaprijed je znao da aktualna HDZ-Plenkovićeva vlast neće dopustiti da se – referendumskom inicijativom parlamentarne stranke Most nezavisnih lista – građani slobodnom voljom izjasne o tomu treba li ili ne treba ukinuti tzv. covid-potvrde u pandemiji koronavirusa te stožerokraciju HDZ-vladina paradržavnoga Nacionalnog stožera Civilne zaštite, kojima izvršna vlast, neovlaštena dvotrećinskom dopusnicom tzv. Visokog doma (najmanje 101 zastupnik) politički zadire u temeljna ljudska prava te ih modelira primjereno trenutnim interesima vladajuće stranke. Sada se to dogodilo: uzalud vam trud svirači. Ustavni sud RH proglasio je neustavnim oba referendumska pitanja netom što su najviđeniji mostovci paradno, uz pratnju tv-kamera i buljuka novinara, bili donijeli i fotkali se pred cijelim šleperom kutija s proreferendumskim potpisima više od 400.000 punoljetnih građana Bijedne Naše, što je više no dovoljno Hrvatskom saboru za ispuniti zakonsku obavezu o raspisu referenduma. Najdemokratskijeg oblika izjašnjavanja ili tzv. neposredne demokracije kakav uljuđene i pravno zrele države – poput Švicarske, gdje se odazove i više od 60 posto birača, ili Slovenije, gdje je referendum vrlo stabilna politička provjera biračke volje – upražnjavaju svako malo čak i o naoko nevažnim pitanjima.
Pa će Švicarci masovno izaći na referendum izjasniti se jesu li ili nisu za zabranu reklamiranja duhanskih proizvoda, subvencioniranje medija, za zabranu testiranja proizvoda na životinjama, gradnju minareta uz neke islamske bogomolje, zabranu pobačaja, etc. Steknu li se zakonski uvjeti, izlazi se na birališta i vladajući s tim nemaju nikakavih problema. Dobro, Bijedna Naša još milijun i kusur godina neće biti Švicarska – što je bivša gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović bila inaugurativno obećala „Hrvaticama i Hrvatima i ostalim građankama i građanima“, sic transit – ali nema nikakvog razloga da „europejski demokratska“ tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena zazire od referenduma zato što se boji ili ne vjeruje vlastitim građanima koji su joj izborno kreirali vlast. Glupost na entu, jer su u međuvremenu (ne)sporne potvrde obesmišljene predturistički motiviranim, prekonoćnim povratkom svekolika javnog života na tzv. staro normalno. Meteorološke pak pogodnosti osjetnog zatopljenja, time i masovniji boravak ljudi na otvorenom, stjerali su koronavirus u mišju rupu – sezonski, privremeno, nitko još ne zna – pa je i tzv. stožerokracija troje-četvero uvijek istih tv-„epidemiologa“ političkih ZNA SE gena ostala bez materijala za masovno, direktivno plašenje najšireg općinstva.
Četiri stotine tisuća glupana?
I sad se zabranom referenduma o tzv. covid-potvrdama i stožerokraciji digla veća javna/medijska frka no što ta zabrana zaslužuje. Prije par je mjeseci, odlazeći s presice, premijer Andrej Plenković arogantno dobacio novinaru Nove TV Mislavu Bagi kako kao najvažniji operativac u izvršnoj vlasti „može (u)činiti sve što poželi, itekako može“, a budući da HDZ ima u kompi sa SDP-om pretežni utjecaj ustavnima crnim togama te da je drugomandatni predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa, pitanje za milijun eura glasi: ako Plenković ne želi Mostov referendum – a ne želi, nije tajna, jer su, je li, i kadrovska struktura Nacionalnog stožera i politička potka njegova djelovanja (bez apsolutno većinske saborske dopusnice) Plenkovićeve volje djelo – tko je mogao biti baš toliki hlebinac, pa očekivati od Šeparovićevih crnih toga odluku protivnu denver plavoj averziji prema svima i svakomu tko smatra Nacionalni stožer i službenu „epidemiološku politiku“ paradržavnima? Kršiteljima temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH.
E sad, ako je uistinu više od 400.000 građana Bijedne Naše pri zdravom razumu i punoj svijesti glupo, neobuzdano i nabrušeno protiv vlade, pa je u pravu tih 10 od ukupno 13 ustavnih sudaca (s predsjednikom) kako su oba referendumska pitanja neustavna, jer su njih desetero – koji nikad nisu ni sjeli u sudnicu eda bi riješili ijedan predmet, sic transit – pametniji i ustavno potkovaniji od čak 400.000 punoljetnih sugrađana, onda traljavoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj više nema spasa. Zgrožen tim navodno navijačkim postupkom tzv. četvrte vlasti u zemlji, odgovorne za poštivanje i provođenje Ustava RH s pozicije iznad zakonodavne, izvršne i sudske, predsjednik RH Zoran Milanović je tu odluku ocijenio državnim udarom, nečuvenom aktom obrane premijera Plenkovića i HDZ-a te pozvao na građanski neposluh i referendum o ukidanju Ustavnog suda RH. Ne smije desetak ignoranata potpisane volje više od 400.000 birača, kaže, manipulirati temeljnim normama tzv. neposredne demokracije eda bi se pogodovalo sektaškim interesima jednog čovjeka i dvojice-trojice poslušnika koji drže zataočenu cijelu vladajuću političku stranku.
„Suci Ustavnog suda RH su svojom odlukom napravili državni udar“, tvrdi predsjednik Republike Milanović. „Referendum o izmjenama Ustava RH ne može biti neustavan. Oni su se drznuli preispitivati mentalno stanje i prisebnost 400.000 hrvatskih građana koji su jasno zatražili promjenu Ustava RH. Ustavni sud uopće nema pravo ocjenjivati ustavnost pitanja za izmjenu Ustava, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 86., a to je dovoljan broj potpisa. To je ispunjeno. Ustavni sud RH je otišao dva koraka dalje i napravio nešto, što se dosad nitko nije usudio. Pozivam svakoga da ubuduće tumači Ustav na svoj način. Osobno ću se ponašati kako to ja ocijenim. Strašno je ovo što se dogodilo. Ovo je gaženje Ustava RH koji sam, kvragu, i ja pisao. Grupa ljudi koja je uzurpirala hrvatski Ustav bavi se zaštitom lika i djela Andreja Plenkovića. Ovo je isključivo motivirano pitanjem tko je tu bio u pravu. Što bi smetalo da u Ustavu RH piše ‘epidemija’? Ništa, ali Plenković bi ispao u krivu. Sve skupa je potpuno besmisleno. Izmjena Ustava RH je nepreispitiva kategorija. Radi se o opasnom trenutku i, što se mene tiče, taj sud možemo i ukinuti. Ne treba nam, ne moramo ga imati. Sud koji je politički otpad, to ne može biti dobro. Taj organ je postao opasnost. Ustav u Hrvatskoj više ne važi. Ustavni sud RH ga je pogazio. Ovo je ozbiljna stvar, izravan atak na Ustav RH od strane Ustavnog suda, pa ću ubuduće i ja sâm tumačiti ustavne ovlasti i obaveze kako meni odgovara.“
Bude li tako – ako već i nije!? – uza sve (ne)moguće egzistencijalne, ekonomske, društvene i moralne krize u trokirajućoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, ustavna kriza bit će možda koban čavao u lijes disfunkcionalnog etata na razvojnom respiratoru. Kojemu – dokaz su i bespovratnih pet eurounijskih milijardâ koje vladajući lumeni nisu znali uložiti u reanimaciju potresom teško oštećenog srca Zagreba – neće pomoći ni izvanredne veće količine kisika iz eurounijskih „solidarnih“ te zapadnih zelenaških skladišta. Ako su ustav i zakoni u nekoj zemlji samo vanjska forma pravne uređenosti/uljuđenosti, a praktično su podređeni samovolji i slobodnom tumačenju tih što obnašaju vlast, uistinu je upitan njihov raison d’être koji nakon referendumske eutanazije Mostove inicijative više ne problematizira samo predsjednik države nego i cijeli niz ustavnopravnih stručnjaka, političkih stranaka i građana što misle svojom glavom, ne premijerovom ili predsjednikovom. Ustavni sud RH, DORH, pravosuđe, sustav javnog reda i sigurnosti, itsl. ključne državne institucije već dugo nisu na visini svojih odgovornosti. Ne može se dogoditi, je li, da premijer Plenković usred referendumskog skandala Ustavnog suda RH naziva (!) glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek, šeficu neovisnog državnoga tijela, zbog Milanovićevih reagiranja koja se tiču i sumnji u to da je ministar obrane Mario Banožić počinio krimen trgovanja utjecajem.
„Dogodilo se da 10 ustavnih kvazistručnjaka kažu kako bolje razumiju Mostovu inicijativu od 400.000 ljudi i onda protiv njih donesu odluku, jer navodno tih 400.000 ljudi ne razumiju pet rečenica, procjenjuju da su tih 400.000 ljudi – glupi“, komentirao je predsjednik Mosta nezavisnih lista Božo Petrov. „Bezobzirno, arogantno, bezobrazno. Ustavni suci nisu nikakvi suci. Većina ih nije nogom kročila u sud, u životu nisu vodili nijedan sudski predmet, nego su birani političkom linijom. Bitno je da ljudi vide tko ostane na vlasti kada na dan izbora ostanu kod kuće. Onako kako je starorimski car Kaligula imenovao svog konja za senatora, tako može i Andrej Plenković imenovati konja i tovara na mjesto ustavnog suca. Prave idiote od ljudi u ovoj državi, njih treba prozvati. Pitanja za referendum su bila jasna. Ovakav Ustavni sud nam ne treba, štetočina je za naše društvo i ne smije postojati. Ovo nije kraj priče. HDZ treba skinuti s vlasti. Odmah pokrećemo nove akcije i na jesen će biti vruće, ljude ne smijemo ostaviti na milost i nemilost. Čekamo nove izbore, a građani trebaju izaći i glasati. Nismo oni koji će dizati revoluciju, nego ćemo u skladu sa zakonima pokazati tko vodi državu. Mi, brate, možemo stajati sa strane da se sami ubiju. Ono što rade danas je katastrofa.“
„Možda smo mogli…“
Kadrovski kostur Ustavnog suda RH sporazumno su konstruirali HDZ i SDP među svojim rashodovanim političarima po principu da – s obzirom na odnos snaga – HDZ daje predsjednika Suda i ima glas više u instituciji utemeljenoj Ustavom RH koja ima jamčiti njegovo poštovanje i primjenu, držeći se Ustava te Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH. Po definiciji, Ustavni sud RH je neovisan o svim tijelima državne vlasti, svojevrsna je četvrta vlast, a mandat ustavnog suca traje osam godina. „Sporno je što se Mostovom inicijativom željelo postići“, kazao je Miroslav Šeparović u povodu brojnih reagiranja na „zabranu“ referenduma. „Organizacijski odbor je napisao da će Sabor ‘morati odlučivati dvotrećinskom većinom’ kada se uvedu te dvije riječi u Ustav. A neće. Ostaje i dalje ‘može odlučivati’. Da su pitanja u cijelosti formulirali drukčije i da su bila u skladu s Ustavom, Ustavni sud RH bi to dopustio. Ne može se građanima govoriti da će se postići jedan cilj, a taj se cilj ovim ne može postići. To je protivno vladavini prava.“ Novinari su pitali predsjednika Ustavnog suda RH i to zašto nije zaustavio kampanju već na početku prikupljanja potpisa, umjesto da je pustio građane potpisivati se i nadati referendumu te organizatora ulagati novac i trud u kampanju za koju se znalo da neće proći, Šeparović je odgovorio kukavički: „Možda smo mogli. Ocijenili smo u tom trenutku da ne treba reagirati jer smatramo da bismo tek u tom trenutku bili izloženi napadima da zaustavljamo narodnu volju. Što se tiče zahtjeva za referendumom o ukidanju Ustavnog suda RH, o ustavnosti takvog referenduma odlučivao bi Ustavni sud na zahtjev Sabora ili inicijative. Ustav RH se može mijenjati referendumom, ali Ustavni sud je nadležan za to.“ Pa će biti, je li, kadija te tuži, kadija ti sudi, a kadija je u oba aktualna korona-stožerokracijska slučaj – premijer i šef tzv. light HDZ-a Andrej Plenković, pa…
A taj će – drugomandatno osobito, pojačano arogantan i samovoljan lik – dosoliti općem nezadovoljstvu postupkom desetero ustavnih sudaca: „Mislim da su odluke Ustavnog suda RH očekivane. Nisam imao pojma kakve će biti (sic transit, op. a.). Toliko o tomu da je Ustavni sud nečija marioneta, kamoli da ga treba ukinuti. Svakom tko je iole čitao zahtjeve za ocjenom ustavnosti, vladina očitovanja, odluke Ustavnog suda RH u tom pogledu, ovakva odluka danas ne treba biti iznenađenje. Što se tiče drugog pitanja, koje se odnosi na zakonske izmjene, i najvećem je laiku jasno da zakonodavno tijelo ne može mijenjati izvršno tijelo. Prema tomu, to je bilo suvišno od samog početka. Ustavni sud RH je dovoljno objasnio, nemam potrebu tumačiti njihovu odluku. Moje je stajalište da je Ustavni sud RH jako dobro objasnio svoju odluku. Cijela ova inicijativa koju su predvodili antivakseri je ispolitizirana. Navodno su je pokrenule dvije građanske inicijative, a glavni promotori su ljudi iz jedne političke stranke (Mosta nezavisnih lista, op. a.) koji su aktivno agitirali protiv cijepljenja. Ustavni sud je gledao pitanja, analizirao, stavio u kontekst Ustava RH i odlučio.
Ovo je inicijativa političke stranke koja je željela steći političke poene. Izjave predsjednika Milanovića, kojega je nažalost narod izabrao, briljantna su umotvorina ruskog agenta na Pantovčaku. Opet su ga Rusi hvalili, stalno ima podršku iz Moskve. Ponovo je pozvao DORH da utamniči ministra obrane Marija Banožića i ja ljubazno molim DORH da ne sluša političko huškanje na aktivnost neovisne pravosudne institucije, koje protivno svim načelima diobe vlasti čini ovaj gospodin. Ne sjećam se da je bilo koji dužnosnik tako jasno i glasno prozivao DORH. To kažem i gospođi Zlati Hrvoj-Šipek s kojom sam se danas čuo i rekao da je nedopustivo da se tako nešto radi. Mislim da je to sramota.“ Naravno da je i glavna državna odvjetnica, upletena u cijeli slučaj, reagirala u stilu one – pazi, tako da ostanem nevina. Potvrdila je neovisnost DORH-a od bilo kojega/čijeg utjecaja sa strane te odlučnost za zakonito obavljanje posla, otpornost na političke i ine pritiske, pa…
Kao što je red i stalan običaj režimske tzv. javne kuće HRT-a kada su u pitanju javni politički ekscesi koji Plenkoviću sjedaju na jetra, sve su bitne informativne emisije i razgovorno-analitički formati tipa „Otvorenog“ na HTV-u smjesta angažirani u obranu vladajućih i negiranja HDZ-ovog upliva na tzv. neovisna državna tijela. Na HRT-ovu portalu indikativan je naslov probranih isječaka iz „Otvorenog“ o referendumskoj eutanaziji: „Ustavni stručnjak: Subjektivni stavovi su jedno, a ustavna struktura RH nešto posve drugo“. Sugerira se zaključak: referenduma neće biti jer su predložena pitanja protuustavna; odluka Ustavnog suda RH o inicijativi protiv tzv. covid-potvrda i stožerokracije je ispravna; Ustavni sud RH ne ispunjava Plenkovićeve političke želje; Milanovićeva ocjena o državnom udaru Ustavnog suda RH nije primjerena; Plenkovićeva tvrdnja o tomu da su referendumsku inicijativu predvodili antivakseri je točna… Protivno tomu, iz polit-oporbenih redova se tvrdi da je Ustavni ud RH postao „džuboks političkih želja premijera Plenkovića“ (Zvonimir Troskot, Most), odnosno da si je „dao pravo odlučivati o tomu što može, a što ne smije ući u Ustav RH“ (Peđa Grbin, predsjednik SDP-a), tako da ova priča o tzv. neposrednoj demokraciji (referendumu) i ulozi Ustavnog suda RH ni približno nije gotova. Hoće li se, ako će, i kako odraziti na sljedeće izbore i HDZ-Plenkovićevu daljnju političku sudbinu, zasad nije za predvidjeti.
Mostovo ogorčenje sažimlje stranački svađalica Nikola Grmoja tvrdnjom da vlast u državi proizlazi iz naroda i pripada narodu (čl. 1. Ustava RH), pa „ako hrvatski narod želi promjenu Ustava, tko je taj Šeparović, tko je taj Branko Bačić (šef HDZ-ovog Kluba saborskih zastupnika, op. a.), tko je taj Andrej Plenković da to spriječi!? I to na ovako sramotan način“. Ni predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe Mišel Jakšić (SDP) nije blaži: „Došlo je vrijeme da duh Vladimira Šeksa prestane kolati hodnicima Ustavnog suda RH. Stvari su krenule pogrešno kada su se počele politizirati, kada su ljudi bili zatvoreni u lockdownu, a dopuštale su se procesije (Plenković je u rodnom selu svog oca Svirču na Hvaru bio u noćnoj procesiji „Za križen“, op. a.), pa je Andrej Plenković za potrebe HDZ-ove kampanje proglasio pobjedu nad koronom, pa su ljudi završavali u samoizolaciji jer su slikali Plenkovića sa zaraženim Đokovićem, a on nije. I tu su stvari krenule apsolutno pogrešno i zato se i dogodila ova inicijativa i sve druge rasprave o koroni, jer su ljudi prestali vjerovati u Nacionalni stožer Civilne zaštite. Imamo veliki problem s Ustavnim sudom RH, svako malo imamo političke rasprave o radu Suda, jer njegov rad izaziva prijepore i među ustavnopravnim stručnjacima“.
Dvotrećinska većina
Jedan od tih što imaju ozbiljnije primjedbe na obrazloženje Ustavnog suda RH te odlučivanje dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru je i Đorđe Gardašević s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Po njegovu mišljenju, dvotrećinska u Ustavu RH je propisana za „najvažnije odluke koje treba donijeti u ovom društvu. Virus koji kola već dvije godine može pogoditi mene, vas, sve druge ljude jer ne diskriminira ni na koji način, on je globalna pojava, velika prirodna nepogoda kako to naziva naš Ustav. Budući da je takvih karakteristika, mislim da je fer, korektno, pravedno, ustavno prihvatljivo tumačiti da o takvim stvarima u vezi s virusom, o ljudskim pravima koja su zbog njega pod ograničenjima treba odlučivati dvotrećinskom većinom“. To će reći, a profesor Đorđe Gardašević nije jedini među ustavnopravnim autoritetima, dapače, da je od samog početka epidemije trebala dvotrećinska većina u Saboru odlučivati o epidemiološkim mjerama koje diraju temeljna ljudska prava. „Budući da se to nije dogodilo već dvije godine“, kaže, „dogodila se referendumska inicijativa. Ja nisam ljubitelj referendumskih inicijativa o svim mogućim pitanjima, ali na neki način razumijem ove inicijative jer su očito rezultat nekih frustracija, nezadovoljstva koja su se mogla izbjeći da su stvari otpočetka drukčije postavljene, a to je da se o ograničavanju ljudskih prava odlučuje dvotrećinskom većinom.“
Za razliku od tzv. radikala tipa Milanovića, Petrova i takvih, Gardašević nije za ukidanje Ustavnog suda RH, ali jest za njegovo vrlo kritičko preispitivanje. „Daleko od toga da je Ustavni sud RH savršen“, komentira. „On ima neke dobre odluke, ali ove pandemijske mu spadaju u red lošijih i definitivno treba raditi na Ustavnom sudu RH. Što se tiče načina izbora ustavnih sudaca, volio bih da to bude malo jači postupak u smislu selekcije, u smislu onoga ključnog elementa provjere, a to je razgovor s kandidatima pred saborskim Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav.“ Kako se sve to neće dogoditi, jer vladajućem HDZ-u i premijeru to ne ide pod kapu, sadašnja eutanazija volje više od 400.000 građana Bijedne Naše tek je Pirova pobjeda tih što su „preuzeli odgovornost“, a što će se događati već ove tzv. vruće jeseni, kontaminirane energetskom krizom i puzajućom glađu zbog neodgovornosti svjetskih moćnika u Ukrajini – ne želimo znati?