Zgrada Hrvatske pošte na Trgu pobjede br. 2 urbani je simbol Broda, podsjetnik na njegovu „bolju prošlost“. Dvokatnica, s prizemljem za stranke, desetljećima je bila jedino poštansko i telekomunikacijsko središte grada . U doba socijalizma kada su postojale dvije vrste telefona, bijeli i crni od bakelita, kada su se pisale karte odnosno dopisnice, kada su se slale čestitke i razglednice kao znak pristojnosti i prestiža, kad su se hitne obavijesti o smrti slale telegramima – natpis PTT na zgradi značio je da se radilo o jednoj firmi koja pruža poštanske, telegrafske i telefonske usluge.
Danas je ovo uočljivo zdanje, prepuno simbolnih značenja, u funkcionalnom smislu uglavnom samo jedan od punktova na kojem se mogu platiti računi i poslati paketi. Telefonske usluge obavlja HT, druga firma, prodana njemačkom Deutche Telekomu. A takoreći još nedavno u zgradu HPT-a hrlili su Brođani obaviti sve moguće poslove spajanja sa svijetom, ali i prolaznici kroz grad koji su htjeli javiti svojima da su sretno stigli ili da još sretnije namjeravaju dignuti sidro. Dugo se čekalo da telefonisti uspostave vezu, a onda bi korisnik hitao u kabinu. Ponekad bi odmah izlazio, mahao rukama i govorio: „Pokušajte, molim vas, ponovo, veza se prekinula!“. Slali su se telegrami sa što manje riječi i bez zareza. Učile su se generacije, samo se zbog cijene po znaku, ekonomičnosti saopćavanja: „Stric preminuo. STOP. Sahrana u petak 14 sati. STOP. Obavijesti ujnu. STOP.“ Izbor razglednica i čestitki bio je najveći u gradu. Biralo ih se i na licu mjesta, ispisivalo i slalo po cijeloj Jugoslaviji.
Danas kada u džepu istovremeno nosimo telefonsku govornicu, kameru, foto-aparat, gramofon, kazetofon, sat, laptop i što sve još ne, u vidu malog plosnatog uređaja, takvi doživljaji nam se čine nestvarno daleki. Zgrada HPT-a pored koje Brođani prolazi budi lijepe (?) uspomene i nostalgiju, ali i zebnju da će će zbog sve manjeg korištenja, prestati potreba njenog korištenja. Modernost i konkurencija mijenjaju navike.
