„Dokumentarna emisija 'Jedan tjedan u Idomeniju' autora Jerka Bakotina, emitirana 25. svibnja 2016. godine u ciklusu 'Audio.doc' Trećega programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 3) urednice Ljubice Letinić, osvojila je drugu nagradu na natjecanju Migration Media Award. Nagrada je to koja se dodjeljuje autorima 36 novinarskih radova na temu migracija u europsko-mediteranskome području prema kriteriju izvrsnosti, relevantnosti i novinarske upečatljivosti“, slavodobitno je objavila Hrvatska radiotelevizija. Hvalisanje ovim postignućem bilo bi bez ikakve mrlje da isti taj HRT iz etera Trećega programa Hrvatskoga radija nije praktički prognao i nagrađenog autora Jerka Bakotina i nagrađenu urednicu Ljubicu Letinić.
Ni mjesec dana nakon što je emitirana Bakotinova emisija „Jedan tjedan u Idomeniju“ u ciklusu „Audio.doc“, kojom se danas na HRT-u toliko hvale, taj je ciklus u potpunosti ukinut. Više puta nagrađivana novinarka i urednica Ljubica Letinić ostala je ne samo bez emisije „Audio.doc“ već su ukinute i njene emisije „Skrivena strana dana“ te „Radio Mediteran“. Da bi stvar bila zanimljivija, to je vremenski koincidiralo s godišnjom nagradom za radijsko novinarstvo koju je dobila od Hrvatskog novinarskog društva za dokumentarac "Zametnuta kartografija". Tu je nagradu HRT prešutio - na webu javne radiotelevizije nije objavljena niti malena vijest.
Kao zamjena u programsku shemu tada je ušla emisija o kršćanskoj duhovnosti „Duhovni profil“. Urednicu s kojom se hvale, na HRT-u toliko vole i cijene da Ljubica Letinić gotovo godina dana nije ništa objavila na Trećem programu Hrvatskog radija. Jednako tako, ovih dana nagradom ovjenčan radijski dokumentarac iz grčkog Idomenija, autora Jerka Bakotina, zadnji je ozbiljan materijal koji je taj autor emitirao na Trećem programu Hrvatskoga radija. Ovim podacima na HRT-u se ovom prilikom, naravno, nisu pohvalili, niti su svojim čitateljima i slušateljima dali to naslutiti.
Bakotina nakon čistke, s HRT-a više nitko nije kontaktirao, a danas se hvale njegovim djelom i nagradom koju je dobio za njega (FOTO: Lupiga.Com)
„Činjenica je da sam s Hrvatskim radijem počeo surađivati 2011. godine, upravo na poziv Ljubice Letinić. Ja nisam radijski novinar i nisam nikad mislio da ću se baviti radijskim novinarstvom, ali kroz rad s Ljubicom sam otkrio taj medij, a ona je taj posao radila na jedan način koji je povremeno imao gotovo umjetničke primjese. Ona jako dobro razumije radio i uvijek se trudila da emisije budu izrazito radiofonične. Ponekad je U 'Skrivenoj strani dana' i ostalim emisijama putem zvuka dočaravala je čitave svjetove slušateljima, pri tome koristeći sve potencijale radijskog medija. Urednica je to koju bi svaki novinar samo mogao poželjeti“, kaže nam u razgovoru Jerko Bakotin, kojeg smo zamolili za komentar povodom vrijedne nagrade na natjecanju Migration Media Award. Novo uredništvo otkako je postavljeno nije ga uopće kontaktiralo, niti mu sugeriralo da nešto radi, a sada se kite lovorikama uspjeha njegovog jednosatnog dokumentarca iz izbjegličkog kampa u grčkom Idomeniju, odakle je Bakotin na Prisavlje donio izuzetno potresan materijal. Ističe kako je ironično da su za ovaj dokumentarac dobili nagradu Europske unije, jer je „Jedan tjedan u Idomeniju“ iznimno kritičan prema izbjegličkoj politici koju provodi EU.
Čistke na HRT-u počele su za mandata vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, Siniše Kovačića, otprilike kada je kao v. d. glavne urednice Trećeg programa postavljena Nevenka Dujmović, inače supruga HRT-ovog novinara Tihomira Dujmovića. Čistilo se ne samo informativni program, nego i program koji s politikom nema ama baš nikakve veze, pa je tako, među ostalima, ukinuta popularna emisija „Jutro na trećem“ književnika Ivice Prtenjače, koji je ipak ostao surađivati s HR3. Ukinute su i emisije koje su radili Boris Postnikov i Dinko Telećan, a čini se kako je „zapovijed“ izdao tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Svoje mišljenje o Trećem programu Hrvatskoga radija Hasanbegović je sasvim otvoreno izrekao još prije nego li će i ozbiljno stupiti na političku scenu te javnosti uopće postati poznat po svojim ekstremnim stavovima, u intervjuu Glasu koncila iz 2013. godine. Govorio je o nečemu što je nazvao „neotitoizmom“ pa potom obrazložio na što misli kada govori o tome.
„Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i 'postmodernu' neojugoslavensku 'dekonstrukciju' i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta“, rekao je tada Hasanbegović, koji se zasjevši u ministarsku fotelju gotovo pa i nije bavio kulturom kao širim pojmom, nego je svu svoju energiju trošio uglavnom kako bi dokinuo neprofitne medije, naštetio ostalim „nepodobnim“ medijima i ukrotio Hrvatski audiovizualni centar.
Urednicu s kojom se hvale, na HRT-u toliko vole i cijene da Ljubica Letinić gotovo godina dana nije ništa objavila na Trećem programu Hrvatskog radija (FOTO: Arhiva)
„Hasanbegović je vrlo uspješno izvršio svoju namjeru i njegov je mandat bio izuzetno uspješan s te strane, iako je to bio blitzkrieg. Šteta koju je on napravio je golema i do danas nije sanirana, niti će tako skoro biti. Možemo smatrati velikim uspjehom ako će se ikada sanirati barem 50 posto štete koju je on napravio. Najbolji dokaz te učinkovitosti je možda baš Treći program koji je potpuno isklerikaliziran i gdje je ozbiljne emisije zamijenilo obilje duhovne glazbe i revizionističke povijesne emisije“, smatra Bakotin, čije emisije su za krugove bliske Hasanbegoviću i neke odgovorne ljude na HRT-u bile izuzetno sporne. Tako je u vrijeme čistke na Trećem programu Hrvatskog radija kao opravdanje korištena upravo Bakotinova emisija o pionirskoj organizaciji u Jugoslaviji, koja se izvlačila kao dokaz „antihrvatskog“ usmjerenja i nečega „skandaloznog“ samog po sebi. U svome priopćenju tu su emisiju posebno isticali i „Hrvatski novinari i publicisti“, udruženje koje navodno okuplja novinare, a među njih nekoliko desetaka tamo su se mogla naći imena poput Velimira Bujanca, Marka Juriča ili Marka Ljubića.
Ljubica Letinić, stajalo je tada u HNIP-ovom priopćenju, uvijek je „pokazivala izrazitu ideološku pristranost“, dok su njene „emisije bile zagrižena neojugoslavenska i marksistička aktivistička uporišta“, poput emitirane emisije koja „obrađuje socijalističke 'pionirsku organizaciju'“ (citat preuzet u originalu sa svim gramatičkim nejasnoćama).
„Dvoličnost i podlost te skupine protuhrvatskih dobitnika 'društvenih priznanja' najuočljivija je iz njihovih poziva na tobožnji pluralizam mišljenja, dok istovremeno ukidaju bilo kakvu mogućnost promicanja različitoga, te medijskim huškanjima i prokazivanjima u velikim medijima koji im nekritički daju prostor, zastrašuju tihu većinu istinskih hrvatskih kulturnjaka“, stajalo je u priopćenju HNIP-a, koje paradoksalno je, svoja priopćenja koristi isključivo za huškanje, a ovo je sastavljeno samo kako bi se obranile čistke na HRT-u te su ga, nimalo slučajno, ostavili nepotpisanim. Ovdje vrijedi primijetiti i kako je Siniša Kovačić, vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, za čijeg je mandata provedena čistka, na tu poziciju došao upravo s mjesta predsjednika HNIP-a, dok je na pripremi osnivanja te organizacije radio ranije spomenuti Tihomir Dujmović.
Čistke na HRT-u počele su za mandata vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, Siniše Kovačića, otprilike kada je kao v. d. glavne urednice Trećeg programa postavljena Nevenka Dujmović (FOTO: Lupiga.Com)
Nekima je, pak, izrazito smetala emisija Ljubice Letinić emitirana kada je Dario Kordić, osuđenik za ratni zločin, nakon puštanja iz zatvora sletio u Zagreb, gdje mu je priređen počasni doček. Tada je u eteru Trećeg programa emitirana emisija koja je bila koncipirana tako da su u njoj samo čitana imena i prezimena 114 žrtava ubijenih u Ahmićima, tijekom akcije HVO-a, zbog koje je Kordić i osuđen na 25 godina zatvora.
Niz angažiranih emisija Ljubice Letinić bile su trn u oku vladajućem mentalitetu, iako se tu mahom radilo o temama koje su zapostavljene u mainstream medijskom prostoru. Bakotin smatra da bi funkcija javnog radija i trebala biti baš ta da daje prostor takvim temama.
„Mi smo u nekim emisijama jednostavno pokušali osvijetliti neke fenomene iz prošlosti na način koji nije u skladu s rigidno jednoumnim mišljenima koja su danas u Hrvatskoj dominantna. Ljubica Letinić je uvijek bila otvorena za teme u kojima smo dublje pokušali ući u neke fenomene ili iščupati iz zaborava određene stvari koje su dobrim dijelom prognane iz javnog etera. Mislim da bi mediji trebali imati i edukativnu ulogu te pomoći slušateljima u shvaćanju i razumijevanju svijeta, imati neku prosvjetiteljsku ulogu, a sad smo na radiju dobili anti-prosvjetiteljski sadržaj, poslušnost Crkvi i naciji. Dodao bi i da je naš rad visoko ocijenila komisija sastavljena od strane vrhunskih novinara i stručnjaka, međutim, za takve emisije HRT nije zainteresiran. To je ironično, ali zapravo možda sasvim prikladno za nacional-klerikalni HRT koji je potjerao i jednog Sašu Kosanovića“, kaže Bakotin, koji je rad na Trećem programu Hrvatskog radija, među ostalim, doživio i kao priliku da radi angažirano novinarstvo koje se bori za solidarnost, društveno dobro te emancipaciju onih koji su diskriminirani na bilo koji način.
Zanimljivo je i kako će HRT nakon dodjele biti „prisiljen“ emitirati još jednu emisiju istog autora, koju će napraviti u suradnji sa svojom bivšom urednicom. Naime, uz nagradu autorima ide i iznos od 1.000 eura kojim će se financirati nova priča, a prema propozicijama natječaja HRT se pristao obavezati da će snimljeno i emitirati. Nova priča bavit će se sudbinom tisuća izbjeglica koji su tražeći sretniju budućnost zapeli u Srbiji, gdje ih se često premlaćuje, maltretira, oduzima im se ono malo imovine koju su mogli ponijeti sa sobom i ilegalno ih se deportira iz zemalja Europske unije. Naime, izbjeglice se sve više žale na postupanje policije i graničnih službi u više europskih zemalja, među kojima se često spominje i Hrvatska, na čije policajce su izbjeglice u više navrata žalile, tvrdeći da ih tuku i zlostavljaju.
Prvu nagradu osvojila je Portugalka Catarina Santos za priču "Zaglavljeni u Turskoj", koju je radila za Rádio Renascença.
Odluku o pobjednicima donijeli su vrsni, nagrađivani reporteri i ugledni predavači. U žiriju je tako bio predsjednik Etičke novinarske mreže, Aidan White, koji je pisao za Guardian te Financial Times, zatim pisac i novinar Jean Paul Marthoz iz CPJ-a, Libanonka Magda Abu Fadil, dopisnica AFP-a i UPI-ja, nagrađivani marokanski novinar i profesor Aboubakr Jamai, nagrađivani radijski novinar Radio Francea Claude Guibal, profesor i režiser dokumentarnih filmova Asiem El Difraoui, istraživački novinar specijaliziran za teme krijumčarenja ljudima i izvjestitelj iz Libije, Mianmara, Bangladeša i Turske, Mark Micallef.
lupiga
Ni mjesec dana nakon što je emitirana Bakotinova emisija „Jedan tjedan u Idomeniju“ u ciklusu „Audio.doc“, kojom se danas na HRT-u toliko hvale, taj je ciklus u potpunosti ukinut. Više puta nagrađivana novinarka i urednica Ljubica Letinić ostala je ne samo bez emisije „Audio.doc“ već su ukinute i njene emisije „Skrivena strana dana“ te „Radio Mediteran“. Da bi stvar bila zanimljivija, to je vremenski koincidiralo s godišnjom nagradom za radijsko novinarstvo koju je dobila od Hrvatskog novinarskog društva za dokumentarac "Zametnuta kartografija". Tu je nagradu HRT prešutio - na webu javne radiotelevizije nije objavljena niti malena vijest.
Kao zamjena u programsku shemu tada je ušla emisija o kršćanskoj duhovnosti „Duhovni profil“. Urednicu s kojom se hvale, na HRT-u toliko vole i cijene da Ljubica Letinić gotovo godina dana nije ništa objavila na Trećem programu Hrvatskog radija. Jednako tako, ovih dana nagradom ovjenčan radijski dokumentarac iz grčkog Idomenija, autora Jerka Bakotina, zadnji je ozbiljan materijal koji je taj autor emitirao na Trećem programu Hrvatskoga radija. Ovim podacima na HRT-u se ovom prilikom, naravno, nisu pohvalili, niti su svojim čitateljima i slušateljima dali to naslutiti.
Bakotina nakon čistke, s HRT-a više nitko nije kontaktirao, a danas se hvale njegovim djelom i nagradom koju je dobio za njega (FOTO: Lupiga.Com)
„Činjenica je da sam s Hrvatskim radijem počeo surađivati 2011. godine, upravo na poziv Ljubice Letinić. Ja nisam radijski novinar i nisam nikad mislio da ću se baviti radijskim novinarstvom, ali kroz rad s Ljubicom sam otkrio taj medij, a ona je taj posao radila na jedan način koji je povremeno imao gotovo umjetničke primjese. Ona jako dobro razumije radio i uvijek se trudila da emisije budu izrazito radiofonične. Ponekad je U 'Skrivenoj strani dana' i ostalim emisijama putem zvuka dočaravala je čitave svjetove slušateljima, pri tome koristeći sve potencijale radijskog medija. Urednica je to koju bi svaki novinar samo mogao poželjeti“, kaže nam u razgovoru Jerko Bakotin, kojeg smo zamolili za komentar povodom vrijedne nagrade na natjecanju Migration Media Award. Novo uredništvo otkako je postavljeno nije ga uopće kontaktiralo, niti mu sugeriralo da nešto radi, a sada se kite lovorikama uspjeha njegovog jednosatnog dokumentarca iz izbjegličkog kampa u grčkom Idomeniju, odakle je Bakotin na Prisavlje donio izuzetno potresan materijal. Ističe kako je ironično da su za ovaj dokumentarac dobili nagradu Europske unije, jer je „Jedan tjedan u Idomeniju“ iznimno kritičan prema izbjegličkoj politici koju provodi EU.
Čistke na HRT-u počele su za mandata vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, Siniše Kovačića, otprilike kada je kao v. d. glavne urednice Trećeg programa postavljena Nevenka Dujmović, inače supruga HRT-ovog novinara Tihomira Dujmovića. Čistilo se ne samo informativni program, nego i program koji s politikom nema ama baš nikakve veze, pa je tako, među ostalima, ukinuta popularna emisija „Jutro na trećem“ književnika Ivice Prtenjače, koji je ipak ostao surađivati s HR3. Ukinute su i emisije koje su radili Boris Postnikov i Dinko Telećan, a čini se kako je „zapovijed“ izdao tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Svoje mišljenje o Trećem programu Hrvatskoga radija Hasanbegović je sasvim otvoreno izrekao još prije nego li će i ozbiljno stupiti na političku scenu te javnosti uopće postati poznat po svojim ekstremnim stavovima, u intervjuu Glasu koncila iz 2013. godine. Govorio je o nečemu što je nazvao „neotitoizmom“ pa potom obrazložio na što misli kada govori o tome.
„Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i 'postmodernu' neojugoslavensku 'dekonstrukciju' i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta“, rekao je tada Hasanbegović, koji se zasjevši u ministarsku fotelju gotovo pa i nije bavio kulturom kao širim pojmom, nego je svu svoju energiju trošio uglavnom kako bi dokinuo neprofitne medije, naštetio ostalim „nepodobnim“ medijima i ukrotio Hrvatski audiovizualni centar.
Urednicu s kojom se hvale, na HRT-u toliko vole i cijene da Ljubica Letinić gotovo godina dana nije ništa objavila na Trećem programu Hrvatskog radija (FOTO: Arhiva)
„Hasanbegović je vrlo uspješno izvršio svoju namjeru i njegov je mandat bio izuzetno uspješan s te strane, iako je to bio blitzkrieg. Šteta koju je on napravio je golema i do danas nije sanirana, niti će tako skoro biti. Možemo smatrati velikim uspjehom ako će se ikada sanirati barem 50 posto štete koju je on napravio. Najbolji dokaz te učinkovitosti je možda baš Treći program koji je potpuno isklerikaliziran i gdje je ozbiljne emisije zamijenilo obilje duhovne glazbe i revizionističke povijesne emisije“, smatra Bakotin, čije emisije su za krugove bliske Hasanbegoviću i neke odgovorne ljude na HRT-u bile izuzetno sporne. Tako je u vrijeme čistke na Trećem programu Hrvatskog radija kao opravdanje korištena upravo Bakotinova emisija o pionirskoj organizaciji u Jugoslaviji, koja se izvlačila kao dokaz „antihrvatskog“ usmjerenja i nečega „skandaloznog“ samog po sebi. U svome priopćenju tu su emisiju posebno isticali i „Hrvatski novinari i publicisti“, udruženje koje navodno okuplja novinare, a među njih nekoliko desetaka tamo su se mogla naći imena poput Velimira Bujanca, Marka Juriča ili Marka Ljubića.
Ljubica Letinić, stajalo je tada u HNIP-ovom priopćenju, uvijek je „pokazivala izrazitu ideološku pristranost“, dok su njene „emisije bile zagrižena neojugoslavenska i marksistička aktivistička uporišta“, poput emitirane emisije koja „obrađuje socijalističke 'pionirsku organizaciju'“ (citat preuzet u originalu sa svim gramatičkim nejasnoćama).
„Dvoličnost i podlost te skupine protuhrvatskih dobitnika 'društvenih priznanja' najuočljivija je iz njihovih poziva na tobožnji pluralizam mišljenja, dok istovremeno ukidaju bilo kakvu mogućnost promicanja različitoga, te medijskim huškanjima i prokazivanjima u velikim medijima koji im nekritički daju prostor, zastrašuju tihu većinu istinskih hrvatskih kulturnjaka“, stajalo je u priopćenju HNIP-a, koje paradoksalno je, svoja priopćenja koristi isključivo za huškanje, a ovo je sastavljeno samo kako bi se obranile čistke na HRT-u te su ga, nimalo slučajno, ostavili nepotpisanim. Ovdje vrijedi primijetiti i kako je Siniša Kovačić, vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, za čijeg je mandata provedena čistka, na tu poziciju došao upravo s mjesta predsjednika HNIP-a, dok je na pripremi osnivanja te organizacije radio ranije spomenuti Tihomir Dujmović.
Čistke na HRT-u počele su za mandata vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, Siniše Kovačića, otprilike kada je kao v. d. glavne urednice Trećeg programa postavljena Nevenka Dujmović (FOTO: Lupiga.Com)
Nekima je, pak, izrazito smetala emisija Ljubice Letinić emitirana kada je Dario Kordić, osuđenik za ratni zločin, nakon puštanja iz zatvora sletio u Zagreb, gdje mu je priređen počasni doček. Tada je u eteru Trećeg programa emitirana emisija koja je bila koncipirana tako da su u njoj samo čitana imena i prezimena 114 žrtava ubijenih u Ahmićima, tijekom akcije HVO-a, zbog koje je Kordić i osuđen na 25 godina zatvora.
Niz angažiranih emisija Ljubice Letinić bile su trn u oku vladajućem mentalitetu, iako se tu mahom radilo o temama koje su zapostavljene u mainstream medijskom prostoru. Bakotin smatra da bi funkcija javnog radija i trebala biti baš ta da daje prostor takvim temama.
„Mi smo u nekim emisijama jednostavno pokušali osvijetliti neke fenomene iz prošlosti na način koji nije u skladu s rigidno jednoumnim mišljenima koja su danas u Hrvatskoj dominantna. Ljubica Letinić je uvijek bila otvorena za teme u kojima smo dublje pokušali ući u neke fenomene ili iščupati iz zaborava određene stvari koje su dobrim dijelom prognane iz javnog etera. Mislim da bi mediji trebali imati i edukativnu ulogu te pomoći slušateljima u shvaćanju i razumijevanju svijeta, imati neku prosvjetiteljsku ulogu, a sad smo na radiju dobili anti-prosvjetiteljski sadržaj, poslušnost Crkvi i naciji. Dodao bi i da je naš rad visoko ocijenila komisija sastavljena od strane vrhunskih novinara i stručnjaka, međutim, za takve emisije HRT nije zainteresiran. To je ironično, ali zapravo možda sasvim prikladno za nacional-klerikalni HRT koji je potjerao i jednog Sašu Kosanovića“, kaže Bakotin, koji je rad na Trećem programu Hrvatskog radija, među ostalim, doživio i kao priliku da radi angažirano novinarstvo koje se bori za solidarnost, društveno dobro te emancipaciju onih koji su diskriminirani na bilo koji način.
Zanimljivo je i kako će HRT nakon dodjele biti „prisiljen“ emitirati još jednu emisiju istog autora, koju će napraviti u suradnji sa svojom bivšom urednicom. Naime, uz nagradu autorima ide i iznos od 1.000 eura kojim će se financirati nova priča, a prema propozicijama natječaja HRT se pristao obavezati da će snimljeno i emitirati. Nova priča bavit će se sudbinom tisuća izbjeglica koji su tražeći sretniju budućnost zapeli u Srbiji, gdje ih se često premlaćuje, maltretira, oduzima im se ono malo imovine koju su mogli ponijeti sa sobom i ilegalno ih se deportira iz zemalja Europske unije. Naime, izbjeglice se sve više žale na postupanje policije i graničnih službi u više europskih zemalja, među kojima se često spominje i Hrvatska, na čije policajce su izbjeglice u više navrata žalile, tvrdeći da ih tuku i zlostavljaju.
Prvu nagradu osvojila je Portugalka Catarina Santos za priču "Zaglavljeni u Turskoj", koju je radila za Rádio Renascença.
Odluku o pobjednicima donijeli su vrsni, nagrađivani reporteri i ugledni predavači. U žiriju je tako bio predsjednik Etičke novinarske mreže, Aidan White, koji je pisao za Guardian te Financial Times, zatim pisac i novinar Jean Paul Marthoz iz CPJ-a, Libanonka Magda Abu Fadil, dopisnica AFP-a i UPI-ja, nagrađivani marokanski novinar i profesor Aboubakr Jamai, nagrađivani radijski novinar Radio Francea Claude Guibal, profesor i režiser dokumentarnih filmova Asiem El Difraoui, istraživački novinar specijaliziran za teme krijumčarenja ljudima i izvjestitelj iz Libije, Mianmara, Bangladeša i Turske, Mark Micallef.
lupiga
