Ukrajinski rat je primjer prekretnice u kojoj su mnogi propali - u intelektualnom pogledu. Među njima nisu samo političari i njihovi medijski pobornici, već i brojni visokoleteći intelektualci i kvaziintelektualci. Tu je duboko zaglibio i izvikani slovenski filozof Slavoj Žižek, koji je uz Luku Dončića, Melaniju Trump i Aleksandra Čeferina, bivšeg uspješnog odvjetnika koji je završio na čelu UEFA-e, zasigurno jedan od najpoznatijih Slovenaca u svijetu.
Svoje otkačene i netočne analize ukrajinskog rata Žižek je objavio već na početku sukoba u obliku autorskog članka u britanskom Guardianu. Na iznenađenje onih koji nisu poznavali njegovu prevrtljivu ćud, uvijek u službi volje zapadnih sila, Žižek se vatreno zauzeo za rat protiv Rusije, infantilno predstavljajući sukob kao borbu dobra protiv zla, kao rat dobrog, demokratskog Zapada protiv groznog, autokratskog ruskog vođe.
Tim se potezom Slavoj Žižek svrstao među one "globalne intelektualce" koji su izdali svoju misiju i svoje intelektualne moći položili pod noge sila hegemonije, imperijalizma i ugnjetavanja slobodoljubivih naroda svijeta.
Žižek je nedavno ogolio svoju nevjerojatnu intelektualnu nesposobnost tijekom pojavljivanja u emisiji Bez cenzure Piersa Morgana. I sam američki voditelj savršeno je usklađen sa stavovima vodećih zapadnih ratnih huškača o posljednjem ratu u Europi, pa preventivni rat Rusije u Ukrajini redovito tumači upravo onako kako ga vide Žižek i većina zapadnih geopolitičkih analfabeta - kao "ničim izazvanu agresiju".
Zato i ne čudi što je Morgan Žižeka na početku razgovora opisao kao intelektualca kojeg neki smatraju "najopasnijim filozofom", a on je zapravo (koje li ironije!) "glas zdravog razuma".
Slavoj Žižek potom je objasnio zašto sebe smatra umjerenim konzervativnim komunistom, zašto je ruski predsjednik Vladimir Putin mračni konzervativni vjerski fanatik i zašto ga (Žižeka) napadaju da je antisemitski pripadnik Hamasa, liberalni cionist i slično.
O ratu u Ukrajini i "Putinovoj Rusiji", Žižek je rekao da neki njegovi "ludi prijatelji" kažu da je Rusija super jer je protiv NATO-a. "Je li im se pamet pomračila? Pogledajte koga Rusija podržava u zapadnoj Europi: samo ekstremnu desnicu. Marine Le Pen, AfD i slično", požalio se Morganu slovenski filozof.
Time je dokazao da ne razumije kako države funkcioniraju u međunarodnoj politici, da nema pojma o principu ravnoteže snaga, važnosti samoodržanja, straha i neizvjesnosti u svjetskom sustavu bez vrhovnog arbitra, te da nema pojma o principu ravnoteže snaga, o važnosti samoodržanja, o strahu i neizvjesnosti u svjetskom sustavu bez vrhovnog arbitra. temeljne postavke okruženja, značenje sigurnosti u međunarodnim odnosima, kao i predvidljivo djelovanje velikih sila., na temelju empirijskih primjera i tisućljetnog iskustva nakupljenog tijekom razvoja mnogih država i civilizacija.
Sasvim je jasno da nijedna racionalna država neće podržati političke snage koje širenjem vojnih blokova prijete njenom neposrednom susjedstvu, ali će podržati snage koje razumiju njezine sigurnosne interese, poput stranaka kojima Žižek nije blizak niti ih voli. I upravo je tako postupio predsjednik Rusije - racionalno.
Amerikanci imaju Monroovu doktrinu i odgovorile su slično Rusiji tijekom "kubanske krize". Racionalno. Ali Žižek o tome očito nema pojma, kao ni o racionalnosti i zakonitosti djelovanja velikih sila. O "ludilu" zemalja prosuđuje prema svojim političkim simpatijama prema stranim političarima. Što je najluđe od svega.
Žižek je u Morganovoj emisiji podsjetio da je prije napada na Ukrajinu Vladimir Putin kritizirao vođu boljševika Vladimira Iljiča Lenjina jer je ustoličio ukrajinsku republiku unutar Sovjetskog Saveza. Neke televizijske postaje čak su prenijele da je Putin rekao da "Rusija mora postati Rusija Vladimira Iljiča Lenjina", te da je time istaknuo pravo Rusa na ponovnu aneksiju ukrajinskog teritorija. Što je bila laž, s obzirom da je ruski predsjednik samo naveo koje je teritorije Ukrajina dobila za vrijeme Lenjina i podsjetio na rušenje Lenjinovih spomenika diljem Ukrajine.
Tom je prilikom smatrao da bi tada trebali vratiti sve što im je Lenjin dao. Dakle, ruske teritorije. Nadasve, iz slijeda događaja jasno je da je Putin bio prisiljen zaštititi Ruse u Ukrajini nakon što su zapadne zemlje i Kijev prekršili sporazume iz Minska, što su, kako su kasnije priznali zapadni pregovarači (kancelarka Merkel i francuski predsjednik Hollande), ali i tadašnji ukrajinski predsjednik Porošenko - nikad nisu ni namjeravali da ispoštuju.
"Putin definitivno nije ljevičar. Putin je mračnjački konzervativni vjerski fanatik", ulizivao se Slavoj Žižek američkoj publici u Morganovoj emisiji. Dodao je da su ruski mediji - isti oni na kojima je on osobno često i rado gostovao uoči ukrajinskog rata - postali religijsko-fundamentalistički jer sukob u Ukrajini opisuju kao rat kršćanske civilizacije protiv sotonizma.
"Baš kao i Arapi, postali su vjerski fundamentalistički fanatici. Moramo ih bezuvjetno zaustaviti. Zapad mora prestati s dvosmislenom igrom 'podržavanja Ukrajine', ali ne previše, kako ne bi razljutili Rusiju i naštetili našem životnom standardu mnogo. / .../ Zato provociram (zapadne lidere) kada tražim da Ukrajincima daju nuklearno oružje. To tražim i govorim kao ljevičar", istaknuo je Žižek.
Potom je svoj zahtjev da se Kijev naoruža atomskim bombama obrazložio traktatom o tome kako Rusija sprovodi imperijalnu ekspanziju i da se neće zaustaviti na Ukrajini. Ponavljao je poznate fraze da će na red doći Gruzija, Moldavija... Što više budemo tolerirali Rusiju, to će konačni obračun biti strašniji", uvjeravao je Žižek američku publiku u ime svojih američkih pokrovitelja.
Kronologija događaja, međutim, jasno pokazuje da je Rusija reagirala tek nakon širenja NATO-a 2008. i pretvaranja ukrajinskog režima nakon puča 2014. u "udarnu šaku" Zapada na ruskim granicama. Povrh svega, rat u Ukrajini najavljen je čak sedam godina ranije, a predvidio ga je - kao logičan rezultat pogrešaka Zapada - američki politolog John Mearsheimer.
Profesor Mearsheimer iz Chicaga već je 2015. upozorio da će Rusija "uništiti" Ukrajinu i prije nego što postane članica NATO-a i njen neprijatelj ako Washington nastavi sa svojom nerazumnom politikom. Stoga je suluda i Žižekova ocjena da Ukrajini treba dati nuklearno oružje, jer nema sumnje da bi to dovelo do upotrebe atomskih bombi, i to ne samo u zapadnoj Ukrajini, gdje je ta opasnost već danas najveća.
U antičko, staro doba grčki mislilac Platon smatrao je da su filozofi najpozvaniji da vode i upravljaju državama; vidio je mudrog vladara u ulozi kralja filozofa. Slučaj Slavoja Žižeka pokazuje kako se povijest ponavlja - sada već kao farsa. I Neron je sebe smatrao filozofom, poput Žižeka, samo što je bio i vladar Rima. Većina rimskih izvora daje uglavnom negativne ocjene Neronove osobnosti i vladavine.
Povjesničar Tacit tvrdi da su Rimljani smatrali Nerona kompulzivnim i pokvarenim. Svetonije, rimski pisac i državni službenik, prenosi da su mnogi Rimljani vjerovali da je Neron zapalio veliki požar u Rimu kako bi raščistio teren za izgradnju svoje "kuće od zlata".
Lik Slavoja Žižeka vrlo je sličan Neronu, ali, srećom, nije dobio ulogu "kralja filozofa", poput poludjelog rimskog cara. Neronovi žrtveni jarci bili su kršćani, a Žižekovi Rusi. Kad bi Žižek kojim (nesretnim) slučajem postao kralj filozofa u našem vremenu, nema sumnje da bi uživao tamburajući po svojim filozofskim žicama dok mu svijet pred očima nestaje u termonuklearnom tsunamiju. Da bismo izbjegli treći svjetski rat, moramo zaustaviti ne Rusiju koja se brani, već Žižeka i slične fanatične NATO fundamentaliste.
