Za poginule putnike malezijskoga Boeinga, i njihove obitelji, sasvim je svejedno tko se igrao vatrom i srušio putnički zrakoplov Malaysia Airlinesa.
Jesu li to bili ukrajinski vojnici gađajući Putinov zrakoplov, kako su neki tabloidi donosili, ruski pobunjenici ne razlikujući putnički od vojnoga zrakoplova, oko koje opcije su suglasni gotovo svi zapadni analitičari, ili je to učinio jedan četnik koji je ratovao u BiH, kako prenose hrvatski i regionalni tabloidi.
Podupiratelji obje sukobljene strane, u Ukrajini, taktički se igraju vatrom, Zapad odbijajući se snažnije angažirati, svaka zemlja iz svojih partikularnih energetsko-gospodarskih interesa, a Rusija otvarajući pandorinu kutiju aneksijom Krima i političko-financijsko-logističkom podrškom pobunjenicima na istoku Ukrajine te politikom intervencije na rusogovornim područjima. Dok Zapad personalnim sankcijama ruskim političarima i jačim gospodarstvenicima, kupuje svoju kolektivnu savjest, a Vijeće sigurnosti UN-a odsustvo veta Rusije i Kine, Rusija i njene energetske korporacije dogovaraju poslove sa zemljama koje se te sankcije malo tiču, poput spomenute Kine.
Za to vrijeme nesigurnost u Ukrajini, kao i energetska nesigurnost Europe, nikada nije bila veća. Na ovim prostorima gledajući sličan scenarij devedesetih godina, kada je tek stradanje civila u Martićevu granatiranju hrvatskih gradova, stvorilo međunarodnu legitimaciju za vojno-redarstvenu akciju Oluja, mnogi su analitičari svjetskih medija odlučili povući paralelu. Ako se dokaže kako je Boeing srušila pobunjenička strana, nitko im više neće moći pružiti zaštitu te će to značiti brz put prema teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine. Ipak, to i nije baš tako, jer je tada međunarodno izolirana Srbija brzo postala umorna od financiranja pobune u Hrvatskoj, dok danas Rusiji i njenim energetskim kompanijama, čini se, ide nikada bolje. Proruski pobunjenici u ukrajinskom sukobu, slijedom toga, imaju znatno veće oružane resurse.
Prema profesorici dr. Marie Hosie i njenoj knjizi „The Changing Global Order“ moderne međunarodne odnose nemoguće je promatrati izvan politike zarade globalne ekonomije. Čak se, dokazuje ona, i poslovično zatvorena Sjeverna Koreja uključila u takav svijet, doduše proizvodnjom narkotika, no to je druga tema. Primjenjujući njezinu tezu na Ukrajinu, nemoguće je ne uvidjeti kako je mnogo segmenata globalne ekonomije na kušnji zbog nestabilnosti i nesigurnosti te zemlje. Svjestan je toga i proruski oligarh Rinat Ahmetov koji, javna je tajna, već nekoliko mjeseci iznosi kapital iz donjecke regije. Zabrana leta iznad Ukrajine nakon najnovijega incidenta značajno poskupljuje zračno putovanje i prijevoz tereta na relaciji Europa – Azija, o energetskoj komponenti već su napisane kartice i kartice teksta....
Kako je počela patiti globalna ekonomija, za vjerovati je kako će to značiti početak značajnijega mirotvornog angažmana sa sviju strana. Toga postaje svjestan Zapad tražeći međunarodnu istragu o padu zrakoplova i inzistirajući na početku pregovora sa ruskim pobunjenicima, a vidljivo je to i na prvacima Putinova judaškoga kluba te njemu samome prilikom reakcija na pad putničkoga zrakoplova. Stručnjaci za govor tijela, u četvrtak na CNN-u, bez ostatka su po prvi puta, od kada je na dužnosti, na Putinu vidjeli zabrinutost. Nije to bio slučaj čak niti prilikom gubitka podmornice Kursk.
Angažman nesumnjivo najmoćnije žene svijeta, Angele Merkel, nismo trebali dugo čekati. Njemačka će se, u aktualnim krizama, odlučuje Merkel, vratiti na globalnu scenu kao aktivni realpolitički igrač. Kohlovo načelno zalaganje za vrijednosti, Merkel smatra okajanim purgatorijem prošlosti. Mir nema cijenu, izjavljuje za Frankfurter Allgemeine Zeitung, jer u miru profitiraju sve industrije, a u ratu samo one vezane uz oružje i logistiku. Merkel je ovoj je krizi odlučila pokazati svoje medijatorske sposobnosti. Najavljuje snažniji angažman u medijaciji između sukobljenih strana u čemu traži Putinovu nedvosmislenu podršku, umirujući ruskoga zabrinutog predsjednika izjavom kako alternative pregovorima nema. Jer dok pucaju veze, ponajviše na obavještajnoj ravni, između SAD-a i Njemačke, Njemačka i Rusija se gospodarski vole.
Osim profita korporacija kojima je Ukrajna važno čvorište između Europe i Azije, pregovorima i vjerojatnim dogovorom neće biti zadovoljan nitko. Siniša Vuković sa Sveučilišta Leiden u svojoj knjizi, „Mediacija“, dapače, definira učinkovit dogovor nakon konflikta, u suvremenim međunarodnim odnosima, kao činjenicu u kojoj su svi podjednako nezadovoljni.
Ipak, u svijetu gdje su energetski resursi ograničeni i gdje ruskoj strani u tom smjeru ide dosta dobro, čini se kako će ta strana, kratkoročno, biti malo manje nezadovoljna te će Savez za slobodu naroda (savez samo od Rusa priznatih ruskogovornih državica) dobiti još jednu članicu. Ukrajinska strana, iako okrnjena, približavajući se eurointegracijama, mogla bi dobiti priliku oporavka od oligarhijsko-nepotističkog uređenja, imanentnog većini bivših sovjetskih republika, kroz usvajanje euroatlanskih normi.
Prozapadni dio Ukrajine mogao bi iz ove priče izići sa znatno većim dugoročnim beneficijama.
Izvor: seebiz
