Sve velikan do velikana, ustaša do ustaše, čije će divne biografije „studentima razviti spoznaju o hrvatskom vrijednosnom sustavu“, na studiju koji vodi lik što je doktorirao u 59. godini i bio pomoćnik ministra obnove u vrijeme kada su u kuće protjeranih Srba masovno useljavani Hrvati. E da se pravi vlasnici ne bi vratili. Dotični je inače otvoreni zastupnik etničke čistoće i protivnik takozvane „neželjene supstitucije“, jer da je to „najveća opasnost za opstanak Hrvatske“, a prioritet ima biti upravo „demografski i svekoliki hrvatski identitet“.

Bila je stvar puke političke korektnosti i dobrog ukusa smijeniti ministre ogrezle u korupciju, mešetarenje zemljištima i nekretninama, ali nije to napravio, nego je afere paranoično proglasio medijskom zavjerom, pa tek nakon neizdrživih podataka o kriminalu ministra uprave smijenio samo njega, dok je drugi u toj klimavoj vladi, a koji je državnom imovinom upravljao kao svojom, sam dao ostavku. I nije taj smijenjeni Lovro K., iz malog sela na otoku Braču, koji je kilometre atraktivnog poljoprivrednog zemljišta na bajkovitim obroncima Vidove gore kupio sebi i mutnim prijateljima za sitniš, pa ga prenamijenio u građevinsko, čime je cijena kvadrata poletjela u nebo, nije on dakle nikakav posebni kriminalac, nego oličenje sistema vladajuće partije još tamo od njenih početaka, od vremena kada je njen prvi čovjek i predsjednik države, Franjo Tuđman, prisvojio ogromnu vilu u elitnom zagrebačkom kvartu. Sistem etabliran korupcijom i klijentelizmom naprosto je sastavni dio svake hadezeove, pa tako i ove vlade koju dnevno prljaju afere brojnih ministara, pa kada bi imao minimum pristojnosti premijer bi izašao na prijevremene izbore, umjesto što krpa svoju vladu snalažljivim poluinteligentima koji su, nakon opljačkanih društvenih poduzeća, posegnuli za prirodnim bogatstvom, te poput terminatora uništili, preprodali, obogatili se na najljepšim prirodnim područjima otoka Brača, Hvara, Šolte…

Pojeli su državu, njene resurse uništili nepovratno, ti mali, primitivni birokrati sitnih općina s nekoliko stotina duša, da bi se, kao poslušni partijski kadrovi, popeli sve tamo do ministarskih funkcija. Zato je uzaludna priča o političkoj pristojnosti premijera da Hrvatsku oslobodi od takve vlade, pa i od samoga sebe, uzaludna zbog izopačenog poimanja funkcije, zbog čega prihvatljivim smatra i proglašenje svoga oca počasnim doktorom zagrebačkog sveučilišta, institucije izgubljena ugleda i autonomije, čiji je Senat glatko usvojio taj degutantni prijedlog. Iako je tatin doprinos znanosti ravan Teslinom doprinosu kulinarstvu, iako je Hrvatsku napustio još kada je zapucalo, baš kao i junior mu, e da bi danas bio Hrvat über alles.

Izgubljen u vlastitoj nesposobnosti, šef vladajuće partije autokratski tipično podjarmio je sve državne institucije, napučio ih svojim desničarskim, primitivnim kadrovima, a nije mu izmaklo ni zagrebačko sveučilište gdje je upravo osnovan novi skandalozni studij demografije i iseljeništva, zamišljen kao službena nadogradnja vulgarne ustaške propagande. Indikativan je već odabir profesora – zatucanih, neslobodnih revizionista, a tek nazivi kolegija: “Filozofsko-teološki pristup stanovništvu“, “Hrvatske katoličke misije“, „Hrvatski velikani u iseljeništvu“… čiji su ciljevi, navodi se, „promijeniti percepciju o tim velikanima, a koja negira njihova pozitivna dijela“. Pozitivna dijela? Ali među sedamdeset tih „velikana“ izabrani su mahom pripadnici ustaškog pokreta koji su nakon Drugog svjetskog rata zbrisali u Južnu Ameriku. Tu je i „istaknuti mecena u hrvatskom iseljeništvu“, Ivo Rojnica, ustaški povjerenik za Dubrovnik, koji je lično zabranio Židovima i Srbima kretanje po gradu, a za njegova mandata počela su masovna ubojstva i deportacije u logore smrti. Rojnica bježi nakon rata poznatim „štakorskim putem“, preko Vatikana u Argentinu, a onda 1991., kao i toliki ratni zločinci, postaje miljenik nove vlasti, kiti se ordenima zasluga za narod, predstavnik je RH za Latinsku Ameriku. „Velikan“ je i neskriveni ustaša Ivo Korsky, član Ustaškog stožera i sudac Ratnog suda NDH-a, i on bježi nakon rata u Argentinu, a onda u „suverenoj“ Hrvatskoj dobiva brojna odlikovanja diktatora Tuđmana, dok je u opisu kolegija svrstan u grupu „neumornih kulturnih djelatnika, promicatelja hrvatske riječi u inozemstvu“. „Pozitivnu istinu“ saznat će studenti i o Vilimu Cecelji, ustaškom vikaru, pred kojim će Poglavnik NDH položiti zakletvu, i Milivoju Mostovcu, piscu Ustava fašističke NDH-a…

I tako dalje, sve velikan do velikana, ustaša do ustaše, čije će divne biografije „studentima razviti spoznaju o hrvatskom vrijednosnom sustavu“, na studiju koji vodi lik što je doktorirao u 59. godini i bio pomoćnik ministra obnove u vrijeme kada su u kuće protjeranih Srba masovno useljavani Hrvati. E da se pravi vlasnici ne bi vratili. Dotični je inače otvoreni zastupnik etničke čistoće i protivnik takozvane „neželjene supstitucije“, jer da je to „najveća opasnost za opstanak Hrvatske“, a prioritet ima biti upravo „demografski i svekoliki hrvatski identitet“. „Neželjena supstitucija“ rasistička je sintagma usmjerena prvenstveno na hrvatske Srba koji se nazivaju „etničkim pripadnicima agresora čiji se broj bitno smanjio nakon Oluje“, ali sada valja dobro paziti da Srbe ne „supstituiraju“ neki drugi.

Tako će, eto, o ljepotama ustaštva i fašizma učiti neki novi klinci jer, shodno nauku jednog od navedenih „velikana“: „Samo mladež može postati ustaška i nastaviti tamo gdje je Poglavnik stao“. Savjet, jednom već uspješno primijenjen u ustaškoj državi, u krvavom suzbijanju „neželjene supstitucije“.

tacno