Osvrt povodom ICT skupa održanog 27. studenog 2014. u Osijeku

NAPOMENA: Podatke o obrazovanju i osoposobljavanju i radnom iskustvu prof. dr. sci. Ninoslava Novaka, autora teksta, možete pročitati OVDJE. O svestranosti prof. Ninoslava Novaka govori i podatak da svira bubnjeve u osječkim "Lavinama", najstarijim aktivnom rock sastavu u Hrvatskoj, a možda i u Europi. Vanjski je član saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije u kojem se upoznao s urednikom sbperiskopa. Vijest o ICT sumittu na koji se Novak osvrće veoma kritički i specijalno za sbperiskop, pročitajte OVDJE.

 

Nerado i rijetko istupam javno - ne radi toga što nemam što reći nego mi je zanimljivije slušati što drugi o meni zanimljivim i vrijednim stvarima i pojavama imaju za kazati. No vrijeme je da se ne sumnjajući u dobre namjere Ministarstva gospodarstva kao glavnog organizatora nedavno završenog (pretenciozno nazvanog ICT Summit) skupa: ICT – ključ razvoja hrvatskog gospodarstva s neodgovarajućim povodom, manjkavim sadržajem, nepostojećom metrikom odvijanja pretpostavljenih događaja i uopćenim porukama na drugačiji način upozna zainteresirana javnost.

Radi prostorno vremenskog ograničenja referirati ću se samo na bitno i nezaobilazno jer ne samo industrijska nego i ukupna budućnost zemlje upitna ako bude izgrađivana ili ovisila o ovakvom šarlatanskom pristupu.

Manjak spoznaje o mogućnostima informatičko komunikacijske tehnologije i nedostatak profesionalizma u pripremi propagandnog skupa očitovao se već tijekom organizacijskih oslova i tehničke pripreme.

Na recepciji skupa zamolio sam popis sudionika, ali ga nisam dobio – a razlog je bio, prema objašnjenju, što je popis (a sumnjam da je i to istina i razlog) izrađen prema imenima, a ne prema prezimenima prijavljenih. Takav pristup mi je bio čudan i odbojan već prilikom online prijave, jer se nije tražilo prijavljivanje na standardan način u ICT okruženju radi daljnjeg procesuiranja – RUBRIKE za IME i PREZIME.

Bilo mi je čudno, strano i neobično da se praćenje „takvog skup“ radi veće raspoloživosti za veći broj zainteresiranih sudionika i iz drugih djelatnosti (ne samo proizvodnih) i evidentne i izravne mogućnosti smanjenih troškova, održava bez mogućnosti izravnog internetskog praćenja u obliku Webcastinga.

Naravno to je veliki organizacijski i tehnologijski propust, jer je u jednom dijelu rada skupa bilo dosta govora o komunikacijskim izazovima i raspoloživim mogućnostima koje trenutni pružatelji tih usluga nude hrvatskom gospodarstvu.

Povod održavanja skupa, kako su svi najavljivali, bio je početak implementacije dokumenta: Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020 za što je ključna premisa bila „parola“ ICT – ključ razvoja hrvatskog gospodarstva.

Ta me konstatacija kao polazište nove strategije industrijskog razvoja posebno zasmetala.

Kao da je Republika Hrvatska do sad bila u kamenom dobu, da neki njeni dijelovi, neke djelatnosti, neki cijeli sektori ne posluju u nisu već dulje vrijeme u digitalnom okruženju.

Za posebno elaboriranje kako tvorci spomenute Strategije … (prema dostupnim informacijama u prvim inačicama tog dokumenta nije ni bilo spomena o ICT i još nekim gospodarskim granama) ne vladaju ni osnovnom terminologijom što je to ICT.

Prvo treba reći da se tu ne radi o TEHNOLOGIJAMA (u množini) nego o računalnoj tehnologiji i komunikacijskoj tehnologiji pod nazivom RAČUNALNO-KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA iz čega se organizacijski, tehnički i operativno stvara (a negdje je to već stvarnost) digitalno okruženje kao osnovica digitalnog društva u kojem je sve (a to već tvrdim više od 15 godina) digitalno – eGospodarstvo, eObrazovanje, eBankarstvo,eUprava, eFinancije, eZaštita okoliša, eZdravstvo, ePravosuđe, eKultura, eSport … i sve ostalo što može ispred nekog pojma ili naziva imati malo slovo „e“ od „elektroničko“. Bio bi puno smireniji i pripremljenije čekao buduće događaje da su tvorci Strategije …. o tim polaznim osnovama barem informirani.

Želja mi je da se prema problemima i izazovima okruženja uvijek postavim afirmativno, no u ovom slučaju to je teško izvedivo.

Na stranu to što se u uvodnim izlaganjima gospode iz vrha Ministarstva gospodarstva nije moglo jasno razaznati što se želi, hoće i može uraditi s ICT djelatnosti, jer njima a ni njihovim savjetnicima nisu jasni ni poznati pojmovi koji se vežu za infrastrukturni značaj računalno- komunikacijske tehnologije.

Da hrvatsko gospodarstvo (drugi sektori i djelatnosti) ne koristi u svom proizvodnom, poslovnom i upravnom sustavu i podsustavima ICT situacija u društvu bi bila još gora i poraznija nego sad. Zašto to tvrdim? U „Planu 21“ (reteriram malo radi jasnoće jer naslućujem da su korijeni ovakvog šarlatanskog pristupa još u tom dokumentu) pojam INFORMATIKA, INFORMACIJSKI spomenut je samo sporadično, bez pravog sadržaja i uloge koju ti pojmovi u razvitku države i društva imaju.

Nigdje u Strategiji … nije eksplicitno navedeno koji je pravi i izravni značaj informatike za industriju i kako će se potencijali ICT u tom kontekstu koristiti. Dali će se sustavno podupirati „proizvodna“ elektronička industrijska ili je namjera bazirati se na uslugama u tom sektoru. Jer nije isto odlučiti se za razvitak i proizvodnju tableta ili pametnih telefona (u Strategiji … se govori o proizvodnji računala te elektroničkih i optičkih proizvoda) u situaciji kad je naša konkurentnost u svjetskim razmjerima na tom području minimalna ali evidentno ljudski potencijali na tom području nisu mali i zasigurno predstavljaju posebno značajan resurs – ali o tome na skupu nije bilo ni spomena!. O značaju obrazovanja iz područja ICT na svim razinama ka pretpostavki izgradnje digitalnog društva i digitalnog gospodarstva nije se (osim u polemično kritičnom istupu jednog osviještenog sudionika skupa, a iritiranog nepotrebnim i neopravdanim troškovima organizacije skupa s ciljem i svrhom kako ga je deklarirao MINGO) na skupu uopće raspravljalo a to je „uvjet bez kojeg se ne može“ ili ono „zrno soli“ iz općeg fundusa mudrosti. Pri tome ne mislim samo na informatičku pismenost cjelokupnog društva za što se kao „smokvin list“ koristi široko pojasni pristup i dostupnost do mrežnih resursa.

Jedan od uvodničara koji prema izračenom "Naš cilj je uspostaviti prostor kvalitetne i produktivne suradnje između ICT sektora i industrijske proizvodnje te usluga. Povećanje konkurentnosti, internacionalizacija poslovanja, optimizacija troškova, stvaranje novih proizvoda i usluga, povećanje produktivnosti, uvođenje novih poslovnih modela i iskorištavanje potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta EU ubuduće neće biti moguće postići bez implementacije ICT rješenja u poslovne procese", smatra da su neinformiranost i neznanje vrlina, jer je prema meni dostupnim podacima, iskustvu i osobnom angažmanu na ovom području nedvojbeno razvidno kako se temeljem tih i takvih stavova i tvrdnji procesi opće informatizacije i nadalje neće odvijati u potrebnom i željenom smjeru.

Kao da je netko uzeo zastavu, počeo s njom mahati i povikao „drugovi za mnom!“. Gospodo, iz struktura vlasti na svim razinama, a povodom Strategije … i organiziranja ovakvih skupova, ta se ICT zastava u Republici Hrvatskoj vije već dulje vrijeme ali vi i vaši nedobronamjerni ili nekvalificirani i nekonkurentni suradnici to ne vidite i svi zajedno niste toga svjesni pa su i rezultati na tom polju – vašom zaslugom – neadekvatni internim mogućnostima ICT struke i profesije, kako bi crkva rekla „u hrvata“.
Dokaza za to ima bezbroj i mogli ste ih konzumirati korištenjem mrežnih resursa.

Naravno da nisam imao potrebu i mogućnost proučiti ili samo pročitati cijelu Strategiju … (rečeno je da ima više od 1300 stranica), pregledao sam skraćenu verziju tog teksta i samo sporadično i ne uvijek u pravom kontekstu našao pojmove (informacijski, elektronički, digitalno, …) koji bi trebali doprinijeti razumijevanju i provedbi ideje o kojoj je skup bio posvećen „izgradnji digitalne Hrvatske“.

Nema ni spomena o novim kretanjima i dosezima na „ovom“ području.

Ne spominje se „računarstvo u oblaku“, nema ni spomena o „mobilnim“ trendovima u proizvodnji, upravi i poslovanju, „robotika“ je kao pojam potpuno nepoznat i u cjelovitoj i u skraćenoj verziji ponuđenog teksta, o koncepciji i nastupajućem trendu na području primjene ICT pod akronimom IoT ili Internet of Things nema ni slova, nano tehnologija i biotski inženjering nisu ni autorima Strategije … poznati, a primjena tih koncepta razvoja već je danas odrednica budućih kretanja u društvu i gospodarstvu.

Za očekivati je da će društvo, a time i gospodarstvo, u 2020 godini biti karakterizirano tim i takvim dostignućima.

Na što ovakvo ponašanje autora Strategije …ukazuje? U najmanju ruku da nemaju nikakvu viziju industrijske budućnosti Republike Hrvatske. Da su se barem potrudili (ili svi zajedno ili samo neki među njima) i priskrbili si neki od ECDL certifikata (European Computer Driving Licence) – europsku računalnu diplomu, realno bi bilo očekivati da iznjedre bolju i učinkovitiju Strategiju … . Nisam ni jako siguran da se veći broj sudionika na skupu o kojem pišem zna i može koristiti elektroničkim potpisom. Organizatori skupa o tim mogućnostima prema raspoloživim i podastrtim podacima sigurno su manjem broju.

Posebno me zasmetalo (a prema reakcijama i prisutnih slučajnih posjetitelja prostora u kojem se održavao skup) što su (vjerojatno) porezni obveznici platili bogati „švedski stol“ sudionicima od kojih je samo trećina nakon obilne gozbe nastavila pratiti rad skupa.

Na jednom od panela bio je i prisutan predstavnik „Podravke“ koji nije imao nikakvih spoznaja da je ta tvrtka još prije 18 godina zahvaljujući implementiranom informacijskom sustavu deratizacije, dezinsekcije i dezinfekcije bila u stanju da još u ratnim i poratnim okolnostima snabdijeva prehrambenim proizvodima vojsku SAD.

To je zoran primjer kako se u industrijskom okruženju mogu koristiti infrastrukturne mogućnosti ICT.

Posebno mi je žao što skup nisu organizirali kvalificirani i dobronamjerni organizatori tako da se s pravom mogao nazivati Summit i na kojem je bilo mjesta cjelovito govoriti ili raspravljati o ICT problematici – obrazovanju, organizaciji, investicijama, zakonskoj regulativi, raspoloživim dobrim i lošim primjerima te pogubnim posljedicama ako se stvari ne rješavaju na ispravan i vremenu u kojem radimo i živimo primjeran način.

U pozivu za sudjelovanje na tom ICT skupu isticao se kao jedan od organizatora i Grad Osijek. I u tom svojstvu bilo je za očekivati da će predstavnik grada domaćina u svom pozdravnom govoru s ponosom istaći napore koje gradska uprava ulaže u operativnu realizaciju ICT projekta OSJEČKI OBRAZOVNI OBLAK. Radi se o projektu koji izravno i neizravno, mjerljivo i nemjerljivo doprinosi razvitku digitalnog društva u području svih oblika obrazovanja na ovim prostorima. Odnosi se to na razrađenu i izvedbenim projektom potvrđenu namjeru da se obvezatni udžbenici za osnovno i srednje obrazovanje u eObliku koristeći računarstvo u oblaku stave na raspolaganje korisnicima. Na taj se način izravno doprinosi razvitku digitalnog društva i uvelike pospješuju svi oblici obrazovanja. Pri tome posebno treba istaći pitanja smanjivanja ili eliminacije enormnih troškova nabave obrazovnih sadržaja u tiskanom obliku jer se sva priprema tiska radi elektronički i očuvanju okoliša jer se ne troše energetski i materijalni resursi.

Na narednim propagandnim istupima MINGO koji trebaju biti bolje i svrsi primjerenije organizirani (ako ih bude) tome treba posvetiti više pozornosti.

Sve drugačije organizirano i održano - primjerenije je zvukovima urođeničkih bubnjeva u džungli.