Rumunjska je u opasnosti da ostane bez političke klase. Jednog su premijera već strpali u zatvor, drugog natjerali na ostavku jer je plagirao doktorat, a trenutno im je svaki sedmi parlamentarni poslanik zbog korupcije osuđen, pod istragom ili je pak dao ostavku. Stoga je nova vlada Sorina Grindeanua, imenovana 30. prosinca, odmah u siječnju donijela zakon o zaštiti pokvarenjaka.
Po njemu se pronevjere do 200.000 leja (320.000 kuna) ne kažnjavaju zatvorom, nego se prekršitelja samo povuče za uho, zaprijeti prstom i kaže: 'No, no!'
To je napravljeno zato što je čelnik vladajuće socijaldemokratske stranke Liviu Dragnea suočen s optužbama za pronevjeru 24.000 eura, a osuda bi mu onemogućila da bude izabran za premijera.
'Da,' rekao bi premijer Grindeanu, 'znam da je predsjednik moje stranke kurvin sin, ali on je naš kurvin sin.' To mi u Hrvatskoj jako dobro razumijemo.
Tito, Pavelić, Mesić...
Da, razumijemo da je Tito potamanio 1945. masu nedužnog naroda, ali on je ipak antifašist kao i mi.
Da, razumijemo da je Pavelić do 1945. potamanio masu nedužnog naroda, ali on je ipak hrvatski domoljub kao i mi.
Da, razumijemo da je Mesić malo po Australiji ustašovao, ali on je ipak na pravoj strani, našoj. A onda se otkrije da to nije bilo samo po Australiji i da to nije bilo baš malo, i da je čovjek prava politička dvocijevka.
Ili, Sanader: uglađen, kulturan, doktorat, govori tečno njemački, brat svećenik, sestra švora, nikad u Partiji… idealni kršćanski demokrat, a kad ono, katastrofa.
O takvim je pojavama hrvatski pjesnik Boris Maruna u egzilu napisao izvrsnu i vrlo poučnu pjesmu, nadahnutu istinitim događajem.
Dok je u sumrak ležao na toplom pijesku kalifornijske plaže u Veniceu, prišla su mu tri crnca opasna izgleda. Maruna im je rekao da misli da je život težak, da je revolucija neophodna i da je crno lijepo i svečano (osim ako niste na vlastitom sprovodu), a oni su mu odgovorili da zaveže, da nisu tu zbog politike i da im da svoj novac.
Maruna je imao samo par dolara, na što su dečki rekli da je išta bolje nego ništa, uzeli ga i otišli. Razmatrajući događaj Maruna je zaključio da je zapravo dobro prošao, poentirajući pjesmu ovako: 'Ako je mome vjerovat iskustvu, bilo koja tri kurvina sina, bez obzira na predrasude, bez obzira na rasu, vjeru, jezik i narodne običaje, nisu ništa više i ništa manje nego tri kurvina sina.'
A to je tako teško priznati!
Ministar tuče svoju ženu? Ali to je naš ministar.
Župnik zavlači ruku u škrabicu ili neka druga mračna mjesta? Ali on je naš župnik.
Naš heroj je pobio civile? Ali on je naš heroj. Kum nema diplomu za taj posao? Ali to je moj kum.
Državni odvjetnik ima dokaze da je X običan kurvin sin? Ali on je naš kurvin sin.
'Sada je i matematički dokazano da afere štete rejtingu stranke', izjavio je 2014. ministar uprave i član predsjedništva SDP-a Arsen Bauk, uoči potopa koji ih je čekao na izborima. I Lenjin je to već spoznao: 'Drugovi, ako nam neko dođe glave, bit će to mangupi u našim redovima.'
Instinkt za zaštitom mangupa
Pa iako se to zna, opet je instinkt za zaštitom kurv… pardon, možda je bolje koristiti Lenjinov pristojniji termin 'mangup'… dakle, instinkt za zaštitom mangupa u svojim redovima jači je od potrebe za samoodržanjem. Da bi se zaštitio neki rumunjski mangup, vlada je riskirala najveće prosvjede u Bukureštu od svrgavanja Ceausescua, a politička šteta sanirat će se još dugo, ako ikad i bude sanirana. Jedan ministar već leti.
Da bi se spriječilo izručenje starog udbaša, zaratilo se s Njemačkom. Da bi se tuneli farbali do besvijesti, prokockane su autoceste. Podmitljivac je, dezerter, spletkar, žderonja, nasilnik, lijenčina, štetočina, zavidljivac, nesposobnjaković, ispičutura… da, znamo, ali je naš.
Okrutna renesansna drama Johna Forda zove se 'Šteta što je kurva'. Naša se okrutna drama danas zove 'Šteta što je kurvin sin'.
Kada se raskrinka kurv… ovaj, mangupa… uvijek je reakcija obrambena. OK, krivotvorili su se putni nalozi, ali zašto je ta afera otvorena baš sada? OK, tuče ženu, ali tko profitira od toga sada? OK, ne plaća porez, ali koliko je učinio za našu Hrvatsku.
Njihovo uhićenje uvijek je tragedija za narod, naciju, nogomet, županiju, grad, film, akademiju, stranku, kulturu, vojsku, obrazovanje, civilno društvo, demokraciju ili vjeru, i zato ga treba izbjeći po svaku cijenu.
Nama ne treba zakon za zaštitu kurvinih sinova kao Rumunjima. Mi za njih sasvim dobrovoljno dajemo život, krv, zadnju koricu kruha i košulju s leđa.
Definicija licemjera je da vidi trun u oku bližnjega, a ne vidi balvan u svojem oku.
Posebnosti hrvatskoga licemjera
Hrvatski licemjer specifičan je po tome što zna za balvan u svojem oku, ali ga njeguje, brani, hrani i štiti jer bližnji u svom oku ima trn koji je komunistički, fašistički, srpski, ruski, američki, briselski, hercegovački, jugoslavenski, aktivistički, klerofašistički, liberalni ili sorosevski, kao da to mijenja na stvari. Jer dok mi teško živimo, razmišljamo o revoluciji i o onome što je lijepo i svečano, pa ponekad čak i o vlastitom sprovodu, kurvin sin želi samo da zavežemo. On ovdje nije zbog politike, nego da nam otme novac.
Svatko od nas zato ima samo jednu zadaću: da svim kurvinim sinovima napiše putni nalog da zauvijek otputuju iz njegova života. Bez obzira na rasu, vjeru, jezik i narodne običaje. A da bi to bilo uspješno, prvo treba obračunati s onim dragim i simpatičnim kurvinim sinom u ogledalu.
tportal