'Svi ste vi moji' – prva je laž i besmislica koju je prije pet godina ispalila netom izabrana nova predsjednica države, HDZ-ova Kolinda Grabar Kitarović i njome trasirala put svog petogodišnjeg besmislenog, nevažnog i ridikuloznog mandata, otrčavši odmah na blagoslov pod šator Kluba ljubitelja plinskih boca. Tužni je taj mandat nerijetko plesao na rubu zakona, barem kada je riječ o personama koje je pripuštala u svoja dva metra. Što ne bi bio problem kojim bismo trebali zamarati svoje moždane vijuge da je riječ o privatnoj osobi, ali kada je riječ nekome tko se nastanio u instituciji predsjednika Republike, e, onda, rođaci, stvari postaju malo nezgodnije po sve nas.

Osim što je bubnula jeftinu populističku bedastoću, zanemarila je mogućnost da možda postoje neki koji se užasavaju ideje da budu njezini. U trenutku izgovaranja te nebuloze, odokativnom metodom, recimo negdje oko polovice glasačke nacije.

I od tada traje nepomućeni i neprekinuti nesporazum između novoizabrane i onih koji joj glasa ne bi dali taman da im život o tome ovisi. Čitav je mandat povratnice u Hrvatsku, koja se u prvom predizbornom naletu javnosti predstavila ostavljanjem hrane na kontejneru za gladne, od prve sekunde bio prebogati 'candy store' za novinare, analitičare, kritičare, otvoren 24/7, a od iste joj je fele i kampanja za reizbor.

Nije nimalo lagan zadatak napisati retrospektivu mandata trenutačne predsjednice u izobilju gafova, propusta, licemjerja, nedosljednosti, blamaža pa bi mogao pitati vrli pitac neki 'a zašto je propušteno ovo, a što je zaboravljeno ono“. Zato se unaprijed ispričavamo za sve što nismo pobrojali jer mandat daleko nadilazi mogućnosti obične novinarske analize. Na žalost, ne po dobrome.

Gosti iz crnih kronika


Mandat koji započne svečanom inauguracijom na kojoj se u VIP-loži razbaškarila crème de la crème crnih kronika i vedete sudskih dvorana teško se može nazvati obećavajućim pa kako je i počeo tako je i završio. Pjesmom i rođendanskom tortom višestrukom USKOK-ovom optuženiku, još uvijek službeno, sudski neokrunjenu kralju korupcije, kojemu će, čvrsto je obećala, nositi i kolače skonča li u zatvoru. Ipak su lojalnost i odanost od viših ljudskih vrednota.

Naša je heroina u pet godina predugom mandatu javno istupala uglavnom u strogo kontroliranim uvjetima uz suport biranih društveno-političkih radnika koji se ženerozno nazivaju novinarima, ali i tada su joj stavovi izdržali kraće nego što prosječan čovjek može pod vodom. Zgodi li se kakvom nevoljom da uvjeti obraćanja javnosti ipak nisu sterilni, hrabra i nepokolebljiva kakva već jest, ne libi se ni novinarima otimati mikrofon.

Od ovlasti koje joj, kao šefici države, dodjeljuje Ustav, u internacionalnoj sferi možemo izdvojiti uspješno naslikavanje pred ogradom Bijele kuće i laktarenje na summitu NATO-a e da bi se kao čičak zalijepila za Donalda Trumpa, uvjerena da se tako stječe osobni i politički autoritet. Rado će se naša predsjednica pohvaliti i Inicijativom triju mora premda je i među najnaklonjenijima joj teško pronaći nekoga tko bi spremno tumačio benefite te ideje za Hrvatsku i njene građane. I tu se, manje-više, uz izvlačenje Hrvatske iz mrskog regiona, lista međunarodnih 'postignuća' iscrpljuje. Jasno, otimanje pobjedničkog pehara Francuzima na Svjetskom nogometnom prvenstvu i slinjenje po njemu izvan je svake kategorije i definitivno vrijedno anala, kao i vješanje po zbunjenom Emmanuelu Macronu.

Predsjednica je i vrhovna zapovjednica oružanih snaga, što ona obilato koristi u samopromociji, fetišiziranjem oružja, fascinacijom vojnim uniformama, militariziranjem društva, čak i besramnim iskorištavanjem vojske i vojnika ranjenih u Afganistanu za vlastitu kampanju, iako je u naravi njena istinska nadležnost nad vojnim snagama tek u slučaju ratnog stanja.

Vrtuljak Kolinde Grabar Kitarović


A ni u ostalim segmentima nije se nešto iskazala na domaćem terenu. Nakon što se napokon izvukla na pravu stranu željezne firange i dočepala se raznih sorti jogurta, tulum je tek počeo. Zaskočila je samu sebe iz zasjede oko tumačenja 'Za dom spremni', pa stari hrvatski pozdrav, pa je pogriješila jer su je savjetnici krivo naputili, pa ih je razjurila, pa se opet vratila tumačenju prihvatljivom neoustašiji i tako u nedogled svjedočili smo promjeni stava, ovisno o ušima kojima je namijenjena. Ogradila se od njegove upotrebe nije, još manje ga osudila, kao i famozno Plenkovićevo vijeće za suočavanje s prošlošću, ali je dobra vijest da se na tu temu uspjela zamjeriti baš svima i filoustašiji i antifašistima, kojima ona nije, a pogotovo nakon performansi u mandatu, izbor za vodeće mjesto u državi.

Na toj se temi, doduše još uvijek ispod površine, dok ne prođu predsjednički izbori, raskolio i HDZ, na umjerenu i radikalnu frakciju, što je još jedna dobra vijest, u nadi da ekstremi ipak neće prevladati. Kojoj će se frakciji, ne potvrdi li mandat, prikloniti Grabar Kitarović u ovom trenutku nije razvidno i nije uputno kladiti se, pogotovo ako se vodite njezinim nemuštim stavovima.

Da ono što je u početku krivo krenulo, samo krivo može i završiti pokazala je i njezina službena (!) biografija koju je odmah po inauguraciji objavila na službenom webu šefa države, a koja po rangu i kapacitetu odgovara zadaćnici u četvrtom razredu osnovne škole. Nije stoga naodmet podsjetiti se i djelića tog hita iz produkcije Grabar Kitarović, uz napomenu da je kasnije uklonjena jer je poslužila isključivo kao sjajan izvor sprdačine:

„Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku.

Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no, na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija“.

Proizvodnja nebuloza


U tom štivu, od iznimnog značaja za politologe i povjesničare, nije se požalila na skromnu ponudu jogurta dok je odrastala, beskorisni crveni pasoš i željeznu zavjesu ispod koje se ipak uspjela provući na školovanje u SAD, što smatramo ogromnim propustom, ali kroničari vremena uspjeli su zabilježiti te strahote tako da će biografija ipak biti potpuna.

Zapisat će i mudrosti izrečene nakon što je jedva živu glavu izvukla iz crnog mraka nenarodnog režima. Poput poruke Srbima i novinarima da paze što govore i pišu i da su sami krivi za probleme i neugodnosti kojima su izloženi. Naći će se tako u tefteru i predsjedničine žalopojke da je izložena seksizmu premda se sama po šarenoj štampi hvastala da danas izgleda bolje nego kada je imala 20 godina.

U arhivima će se naći i nebrojene pjevačke sekvence kojih se ne bi postidjela ni Edith iz kultne serije ''Allo, 'Allo', povlaštene penzije svećenicima u HV-u, njezin 'dogovor s državama o poslovima za mlade za 8.000 eura', nesuvislo prenemaganje, afektiranje, posrtanje zbog „astigmatizma“, potencijalni kolači zatvorenicima, opravdavanje nasilja nad migrantima, predizborni autobus koji udara sve što ima nesreću da naleti na nj na cesti, optužbe za korupciju u tajnim službama iako je upravo ona jedna od onih rijetkih koja već pet godina ima potpuni uvid što se tamo događa. I sve to garnirano teško podnošljivim patetičnim domoljubno-nacionalističko-klerikalnim kičem.

Kada zatražite ovih dana, u neslužbenom razgovoru, od HDZ-ovca isturenog u prvoj liniji obrane kampanje Kolinde Grabar Kitarović objašnjenje što se to s njom u kampanji događa, samo će okrenuti očima i reći: „Ništa me ne pitaj. Ja stvarno više ne znam kako ovo u javnosti braniti“.

Na predizbornom televizijskom sučeljavanju, nakon nepreglednog niza gafova i rubnih situacija do te mjere da su se mnogi zapitali je li kandidatkinja pod nekim opojnim sredstvima ili joj je, gluho bilo, narušeno zdravlje, ipak se uspjela sabrati i djelovati fokusirano, koncentrirano, bez iritantnog glumatanja i afektiranja. Glavno pitanje za nju i HDZ ipak ostaje – je li prošla baba s kolačima?

Ono što je sigurno, uspije li joj ipak nekako reizbor, morat će u izbornoj noći smisliti novu nebulozu. Jer 'svi ste vi moji' prestao je vrijediti prve sekunde njenog mandata.

forum.tm