„Bio je kontroverzna ličnost koju dio javnosti percipira kao ratnog zločinca, a drugi dio kao ratnog junaka“, riječi su kojima je svojedobno u TV Kalendaru, popularnoj dokumentarno povijesnoj emisiji HTV-a, opisan Jure Francetić (1912.-1942.) prvi zapovjednik jedne od najpoznatijih elitnih jedinica ustaške vojske, zloglasne Crne legije. Da ne bi bilo dileme „podijeljenoj“ javnosti oko Francetićeva lika i djela, kako na TV Kalendaru kažu, još će i dodati kako se „lik Jure Francetića pretvorio u svojevrsni hrvatski mit“.
Dakle, sve je tu jasno. Sve je čisto i bistro rečeno – Jure Francetić je „nacionalni junak“ koji je stekao slavu izbivši na Drinu i tako ušao u legendu boreći se protiv partizana. U tom dvominutnom prilogu TV Kalendara data je cijela (re)interpretacija Drugog svjetskog rata, jer onaj koji je iz toga rata otišao u legendu „pretvorivši se u svojevrsni hrvatski mit“, taj je bio na našoj pravoj hrvatskoj strani. A mitski junak je kako TV Kalendar kaže postao Jure Francetić. Nije u legendu ušao književnik i partizan Ivan Goran Kovačić sa svojom poemom „Jama“ – „Krv su moje svjetlo i moja tama“, niti je među legendama bilo mjesta za pjesnika i predsjednika ZAVNOH-a Vladimira Nazora i njegov „Čamac na Kupi“ – „Malen si, uzak, trošan/ al ti me ipak nosiš“.
Ne, ne, legendarni su mitski junaci po HTV-u i TV Kalendaru oni koji su hrvatski narod odveli na stranputicu fašizma, oni koji su donosili rasne zakone i ubijali ljude zbog njihove nacionalne ili vjerske pripadnosti po Jasenovcima i drugim stratištima NDH, te oni koji su odveli naš narod u poraz Drugog svjetskog rata i na Bleiburg; a nisu legendarni partizanski borci koji su preko Neretve i Sutjeske, pa i preko Romanije pobijedili fašizam, strane okupatore i domaći ološ ustaša i četnika, te tako osvjetlali obraz hrvatskom narodu tijekom Drugog svjetskog rata.
I previše smo reinterpretacija sličnih ovoj o ratnom zapovjedniku Crne legije posljednjih godina imali priliku gledati na TV Kalendaru. Za oslobađanje Rijeke je tako rečeno da je to bilo „besmisleno rasipanje života“, a ne da je ulazak u Trst osigurao dominantnu pregovaračku poziciju kako bi Rijeka i Istra sa kvarnerskim otocima bili danas u sastavu Republike Hrvatske. Čut ćemo tako i najsramotniji komentar o ubojstvu i nesretnoj sudbini obitelji Zec – „Taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran“.
Vidjet ćemo također da na dan kada je donijeta odluka o priključenju Istre Hrvatskoj o tome na TV Kalendaru neće biti niti slova, bez sumnje jer je iza takve Odluke stajao patriotski pokret Josipa Broza, no zato će toga dana biti emitiran prilog o ustaškom pilotu. Ide se tako daleko da se poglavnika NDH Antu Pavelića opisuje kao „vođu Hrvatske stranke prava koji se borio protiv beogradskog nasilja“.
Svi ti i brojni drugi „gafovi“ sa TV Kalendara, kroz dugi niz godina imat će poguban utjecaj na hrvatsko društvo i bez sumnje znatno doprinijeti da danas 60% mladih ne smatra NDH fašističkom tvorevinom. Oprostite, krivu sam riječ upotrijebio, nije ovdje riječ ni o kakvim „gafovima“. Jer „gaf“ je ono kada ti se nešto nesmotrenošću ili nepažnjom omakne. Ovdje se nije nikome ništa omaklo. Ovoliko nepromišljenosti i gluposti na HTV-u nije moglo nastati greškom. Ovdje je riječ o dobro promišljenoj politici koja ima za cilj mijenjati i same antifašističke temelje ove zemlje zapisane u Ustavu Republike Hrvatske, a kada se konačno ostvari poželjno prevladavajuće mišljenje tada će se, u tim i takvim novonastalim društvenim prilikama biti u prilici maknuti ZAVNOH iz Ustava RH te reinterpretirati našu suvremenu povijest.
Kao jedna od glavnih poluga za ostvarenje toga cilja izabran je TV Kalendar, jedna od kultnih emisija HTV-a, koja je naklonost publike stekla dugovječnošću prikazivanja od 1976. godine u publici popularnom formatu. Nedavno je 1.listopada/oktobra u TV Kalendaru emitiran prilog o poznatom njujorškom Hotelu Waldorf Astoria, te su kao znameniti gosti ovog hotela istaknuti etiopijski car Haile Selasije i sovjetski lider Nikita Hruščov, ali nije spomenut, izostavljen je Josip Broz Tito koji je bar milijun tisuća puta poznatiji od njih oba zajedno, a konačno i naše je gore list. No TV Kalendar izbjegava spomenuti Tita pogotovo kada je kontekst priče pozitivan.
Josip Broz je u SAD-u bio čest gost, a u Bijeloj kući su ga primila tri američka predsjednika smatrajući ga jednim od najvećih državnika toga vremena. Američki predsjednici su od Tita tražili savjete i pomoć u rješavanju svjetskih problema jer je Tito kao vođa Pokreta nesvrstanih predstavljao gotovo 120 zemalja bez kojih se u Ujedinjenim Nacijama nije moglo odlučivati.
Za vrijeme posjete SAD-u i predsjedniku Johnu Fitzgeraldu Kennedyju u listopadu, oktobru 1963. godine Tito odsjeda u Hotelu Waldorf Astoria. Tom prilikom četnička emigracija pokušat će izvršiti atentat na Josipa Broza. Pred Hotelom su organizirane demonstracije a dva demonstranta su uspjela doći i na kat gdje se smjestila jugoslavenska delegacija. Povukli su se tek pred Titovim osiguranjem. Interesantno je napomenuti kako četničke demonstrante nisu rastjerali američki policajci koji su to držali demokratskim slobodama, već četnike rastjeruju jugoslavenski mornari sa brodova koji su se zatekli u njujorškoj luci.
Josip Broz Tito prvi je predsjednik jedne komunističke zemlje koji je službeno primljen u Washingtonu. Na žalost, bio je i posljednji državnik kojeg je primio tadašnji američki predsjednik John Kennedy koji će biti ubijen u atentatu 22.11.1963. godine u Dallasu, mjesec dana nakon posjete Josipa Broza Tita.
Za razliku od HTV-a i TV Kalendara američki predsjednici kao i njihovi svjetski suvremenici znali su cijeniti doprinos kojeg je Josip Broz dao čovječanstvu. Za njih nema dileme tko je legendarni mitski junak Drugog svjetskog rata. O tome najbolje govore riječi generala i američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata!“
