Presudom sutkinje zagrebačkog Općinskog građanskog suda, Perice Norac-Kevo, nalaže se Novom listu i novinaru tog dnevnog lista, Draženu Ciglenečkom, da predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, Ivanu Turudiću, solidarno isplate čak 150.000 kuna sa zateznom kamatom koja je počela teći od veljače ove godine. Osim toga Novi list i Ciglenečki morat će Turudićevim odvjetnicima podmiriti troškove suđenja u iznosu od gotovo 13.000 kuna. Također, sporni tekst pod naslovom „Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj“, odlučio je sud, Novi list će morati ukloniti sa svoje internetske stranice, kao i Turudićevu fotografiju i sve komentare čitatelja koji se nalaze ispod teksta, ali tek nakon što presuda postane pravomoćna.
Odmah nakon što je 27. studenog prošle godine objavljen komentar Dražena Ciglenečkog, kako u tiskanom, tako i online izdanju, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, osuo je paljbu po novinaru, pri čemu mu je prostor ustupio Večernji list. Iako je nešto ranije Turudić javno, u jednom od intervjua kakve ovaj sudac često daje, za razliku od svojih kolega s drugih sudova, istaknuo kako nikad nije tužio novinara niti će to napraviti, uslijedila je ekspresna tužba. U tužbi je Turudić ustvrdio da je objavom komentara njemu nanesena ogromna šteta, a prema njegovom viđenju nanesen mu je niz uvreda i izrečene brojne neistine na njegov račun.
DOSJE TURUDIĆ: Tko je čovjek koji je Sanadera na deset godina pospremio iza rešetaka
O ŠEŠELJEVOJ PROVOKACIJI: Ko mu jebe mater
Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu pogodile su sljedeće riječi: ,,U utorak se ponovno potvrdilo da protiv suca kakav je Turudić sustav naprosto nema lijeka. Njegov gotovo siledžijski stav nitko nije u stanju sankcionirati. Ni vrhovni sud, ni Državno sudbeno vijeće, ni Ministarstvo pravosuđa ni udruga sudaca, ni, eto, DIP. Kao da ne postoji način da se Turudiću stane na kraj, on je praktično nedodirljiv. To ne može biti normalno. U uređenoj državi svatko mora biti podložan određenoj kontroli. Neovisnost sudbene vlasti ne znači da suci imaju pravo doslovno raditi što ih je volja. Primjerice nastupati kao politički tribuni i dijeliti predstavnicima izvršne vlasti lekcije o domoljublju“. No, ono što je posebno „zapeklo“ Turudića je sam završetak teksta u kojem stoji: „Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca“.
Naime, Turudiću je bilo nepodnošljivo da ga se uspoređuje, kako navodi u tužbi, „s ratnim zločincem“. Time je, tvrdi, diskreditiran kao osoba, kao građanin i, kao, nimalo nebitno, dragovoljac Domovinskog rata. Uz to, smatra, riječi novinara su napad na njegovu profesionalnu reputaciju i stručnost, ali i na njegov moralni integritet. Ovdje je, inače, zanimljivo primijetiti kako predsjednik najvećeg županijskog suda u zemlji neprofesionalno prejudicira presudu Haškog suda i Vojislava Šešelja naziva ratnim zločincem, iako Šešelj još nije osuđen za ratni zločin, već je i dalje tek u statusu okrivljenoga.
"Ako se ja uspoređujem sa Šešeljom, onda se uspoređeju s njim i moje ratne suborce" - Ivan Turudić (FOTO: Lupiga.Com)
„Tužitelj je obiteljski čovjek koji ima širok krug poznanika, osobito zbog svoje funkcije predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, te ga je ovako diskreditirajući i neistinit napad osobito pogodio. Članak je izazvao povećanu pažnju u krugu uže i šire okoline, osobito profesionalne, te je bio izložen stalnim upitima kolega sudaca, odvjetnika, te poznanika i obitelji vezanih uz objavljeni članak, radi čega je trpio intenzivnu neugodu“, žalili su se sudu Turudićevi odvjetnici tvrdeći da je namjera Novog lista bila upravo nanošenje povrede prava osobnosti Ivana Turudića. Nije se na tome kontroverzni sudac zaustavio nego je sa sudom podijelio svoje sumnje da Ciglenečki kontinuirano negativno piše o njemu te iznosi neistinite informacije, a kako bi to potkrijepio, dostavio je još sedam tekstova iz Novog lista, mahom komentara, priznavši da mu je „prekipjelo“ tek kad je uspoređen sa Šešeljem. Međutim, neke od tih tekstova uopće nije napisao Ciglenečki, nego drugi novinari Novog lista.
Svoje boli Turudić je procijenio ni manje ni više nego na 180.000 kuna, međutim sud je odlučio da ga je „boljelo“ tek koliko je 150.000 kuna.
Odvjetnici Novog lista i Ciglenečkog su i prije početka suđenja zatražili izuzeće sutkinje Norac-Kevo, navodeći kako je ona članica Udruge hrvatskih sudaca, a koja je nakon objave teksta javno osudila komentar Dražena Ciglenečkog tvrdeći da se radi o govoru mržnje te zauzela identičan stav kakav ima i sam tužitelj. Naime, radilo se o vrlo zanimljivom i sasvim neuobičajenom istupu ove Udruge, koja je javno od Hrvatskog novinarskog društva tražila da se ogradi od teksta Dražena Ciglenečkog, spočitavajući HND-u da je ovo „povod da HND demonstrira svoju objektivnost i zalaganje za opće demokratske vrijednosti”. Stoga su odvjetnici smatrali da bi sutkinja mogla biti pristrana i subjektivna te su tražili da se predmet dodijeli nekom od sudaca koji nije član Udruge hrvatskih sudaca.
I dok je Turudić navode iz spornog teksta nazivao „informacijama“, odvjetnici tuženih su objašnjavali da se ne radi ni o kakvim informacijama već o vrijednosnim sudovima autora, a da je sama tema od javnog interesa s obzirom da problematizira rad Hrvatskog sabora te teme političkog angažmana tužitelja, dopustivosti političkog angažmana i istupanja sudaca općenito kao i političke nepristranosti sudbene vlasti. U odgovoru na tužbu primijećeno je i da je sasvim subjektivan stav Turudića da ga se uopće uspoređuje sa Šešešljem, već da se radi o jasnoj kritici „političkog angažmana tužitelja, koji smatra neprihvatljivim s aspekta političke neovisnosti i nepristranosti sudbene vlasti“.
„Turudić je osoba javno poznata po svom istupanju u javnosti i javnom iznošenju svojih stajališta glede aktualnih, mahom političkih, tema i društvenih zbivanja, a radi čega se više puta u javnosti pokrenula javna rasprava glede političke nepristranosti sudbene vlasti“, stoji u odgovoru na tužbu, a u prilog navedenom, dostavljaju se brojni novinski tekstovi iz raznih medija, a iz kojih je vidljiv politički angažman tužitelja, „kao i postojanje javne diskusije o temi političke nepristranosti sudbene vlasti, a koja diskusija je inicirana upravo javnim istupanjem tužitelja“. Evo i nekih od naslova dostavljenih tekstova - „Turudić: Ova vlada je po pritiscima na pravosuđe najgora od postanka hrvatske države“, „Kad bi mi Karamarko ponudio mjesto ministra, ozbiljno bi razmislio o ponudi“, „Turudić: Tražim zatvor za sve koji kažu da je Domovinski rat bio građanski, a akcija Oluja etničko čišćenje!“, „Turudić: Ustavni sud je politički obojen“, „Turudić političkim intervjuom zgrozio pravosuđe“… Iz toga je, zaključuju, jasno da je tužitelj dužan otrpjeti kritiku sadržanu u komentaru, a zbog svog javnog istupanja koje dio javnosti ocjenjuje kao nedopuštenu političku pristranost sudbene vlasti. To su potkrijepili i pravnom teorijom iz stručnog djela autora Alaburić, Baretić, Crnić, Dika, Gavella, Klarić, Miladin, Nikšić gde stoji – „Pojedinac koji svojim postupcima i izjavama izaziva, provocira reagiranje javnosti dužan je otrpiti čak i grubu, žestoku, bespoštednu kritiku. Legitimno je, naime, na provokativno reagirati još provokativnije. Tako je utvrđeno i u presudama Europskog suda za ljudska prava…”.
"Ne može se malo baviti pravom, malo politikom" - Dražen Ciglenečki prilikom dodjele HND-ove nagrade (FOTO: Novilist.hr)
Što se tiče visine tražene odštete odvjetnici Novog lista napominju da je nepravedno i neprihvatljivo da se povreda „prava osobnosti ovakve naravi izjednačuje s nanošenjem fizičke ozljede s posljedicom smanjenja životne aktivnosti od 70 posto“, što je novčani iznos koji je Turudić zahtijevao. A na sudu je predsjednik Županijskog suda opširno iznosio svoje viđenje stvari.
„Glede navoda da ja nanosim štetu veću nego ratni zločinac ističem da sam ja od 1990. godine sudionik Domovinskog rata i nositelj spomenice na koju sam ponosan radi čega me predmetni članak i dodatno pogodio“, govorio je na sudu Turudić očito smatrajući da to što je sudionik Domovinskog rata mora značiti da nikako ne može nanositi nikakvu štetu. Dodao je i kako njegovom „usporedbom“ sa Šešeljem nije povrijeđen samo on, već i njegovi ratni suborci iz Virovitice. Da citiramo – „jer ako se ja uspoređujem sa Šešeljom, onda su i oni s njim uspoređeni“. Iz njegovog iskaza sasvim je vidljivo da, iako ga se u tekstu „uspoređuje“ sa Šešeljevim javnim istupima nakon puštanja iz haškog pritvora, on doživljava da se njegovo „nanošenje štete“ uspoređuje sa Šešeljevim ratnim djelovanjem devedesetih.
Svoju povrijeđenost svjedočeći je ovako opisao: „Imao sam osjećaj ogorčenosti, bijesa, potištenosti, a primarni osjećaj ojađenosti jer nisam mogao hodati i nositi natpis da ja nisam Šešelj“. Dodao je da su isto proživljavali njegova supruga i sin te da ima poteškoća u sudnici jer misli da je svaka stranka pročitala taj tekst o njemu. Na pitanje odvjetnika je li zbog svojih duševnih boli potražio medicinsku pomoć, odnosno psihološku terapiju, odgovorio je da nije.
S druge strane Ciglenečki je na sudu ocijenio da je kritiku Turudića temeljio na stavu da nije moguće malo se baviti pravom, a malo politikom, iznoseći tvrdnju da je predsjednik Županijskog suda politički opredijeljena osoba i to često javno pokazuje. U sudskom postupku nisu saslušani nikakvi drugi svjedoci, te je sutkinja presudila slučaj, i to u Turudićevu korist.
„Po pravnom stavu ovog suda već rečeni naslov predstavlja difamirajuću informaciju, koja kod svake prosječne treće osobe (čitatelja) izaziva da na temelju nje o tužitelju zauzme negativan stav, smatra ga osobom koju je potrebno prezirati i moralno osuditi odnosno na temelju koje se položaj tužitelja u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini umanjuje upravo zbog objavljene informacije“, obrazložila je sutkinja Norac-Kevo, tvrdeći u nastavku obrazloženja da je novinar imao namjeru naškoditi Turudićevom ugledu i časti. Sutkinja, također Šešelja naziva ratnim zločincem, iako mu se za ratni zločin tek sudi, te da je tom usporedbom Turudić „obezvrijeđen i ponižen“, ocjenjujući da sudac nije zaslužio tu usporedbu. Na koncu sutkinja zaključuje da se novinar trebao kloniti usporedbi, već „iznijeti svoj kritički stav o radu i djelovanju tužitelja“.
Inače, Novi list je još u lipnju prošle godine podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, a u listopadu iste godine dobio je rješenje o otvaranju redovnog postupka predstečajne nagodbe, što Turudiću može bitno otežati naplatu, ukoliko ova presuda uopće postane pravomoćna, s obzirom da će se, kako doznajemo, i Novi list i Ciglenečki žaliti.
lupiga
