Nastupile, tako, neke zimske GADOSTI, kao rezultat „općeg zatopljenja“. Ne kaže li se „radosti“ ili je ovo namjerna slovna greška (tipfeler)? Što jednima miriše, drugima smrdi, pa tako masa svijeta, koji nisu odgojili svoja „fina nepca“, s gađenjem začepljuje nos kad namirišu koji (fini!) francuski sir. Dakle, zašto bi bilo zabranjeno/nepoćudno/nemoderno ako se nekakva malenkost zgraža nad zimskim „gadostima“? Ne idem toliko daleko da bih predložio ukidanje zime, kao godišnjeg doba (premda bih rado preselio nekamo daleko, gdje je vječni Jug, samo kad bih to mogao – financijski – ostvariti), ali bih barem lijepo molio da se slavljenje/mitiziranje tih gadosti svede na (naj)manju mjeru.
Znam da nije moguće ići glavom kroza zid, a u ovom slučaju – kroz ekran, ali svejedno ostajem utopist. Što ga ima ekran sa zimskim „gadostima“, pitat će naivci koji nisu svjesni da je - televizija izmislila zimu! Jednako kao što je stvorila maniju košarkaškoga loptanja, televizija je globalnome pučanstvu otkrila zimu kao godišnje doba. Medijski je odavno proučeno i dokučeno (kao što je i moja malenkost o tome pisala u „Šoku sadašnjosti“, mojoj knjizi iz 1979. godine), ovim redoslijedom: dok je film „izmislio“ plivanje, dotle je televizija „izmislila“ skijanje.
Ono što je NON SERVIAM IGORA MANDIĆA, kao Tarzan, napravio za muško plivanje, a Esther Williams za žensko (kao i za hotelske bazene i industriju kupaćih kostima), a sve to u neko zlatno filmsko doba, to su za skijanje i klizanje na ledu napravili T. Sailer i S. Henie, u zlatnim počecima sportske televizije (tj. forsiranja televizijskih prijenosa s nekih nadmetanja). Čini se banalno, reći će se, jer svemu ima neki početak, no kad nešto ima tako dugotrajne masovne, planetarne, globalne (kulturološke/industrijsko-financijske) posljedice, kao što je „populariziranje“ zimskih gadosti, onda je to nešto neobično.
Zima je odgovor na ljeto i obratno, moglo bi se reći ukratko, kako ne bismo zapali u (školsko) poučavanje o ljetnom i zimskom solsticiju (suncostaju, dakako prividnom!). Sjećam se da sam već pisao o tome kako je ljeto „netelevizično“ (usprkos privlačnosti polunagih tijela koja se izlažu u gomilama), utoliko što je njegova aktivnost više ili manje iscrpljena, a dotle je zima jako „televizična“ (prepuna burnih događaja). No, sve to lako prelazi u mitizaciju, te troši previše televizijskog vremena, tako da umara onaj dio gledateljstva i „normalnoga“ pučanstva, koje se „gadi“ zimskih radosti.
(FOTO: Lupiga.Com)
Pa, ljudi moji, jeste li normalni: kako se može uživati u elementarnoj nepogodi? More je, kao središte ljetnih radosti, naprosto uvijek tu, dok zima – određena snijegom – samo povremeno „dolazi“. Ljeti se ne može pitati „hoće li biti mora?“, kao što se zimi pita „hoće li pasti snijeg?“ To je očita razlika između dva velika prirodna antropomorfizirana mita, od kojih mi potonji, tj. zimski, „genetski“ ide na živce.
Sada je tehnika masovnoga laganja, tj. obmanjivanja puka u profitne svrhe, došla već do toga da se zimske gadosti izmišljaju i stvaraju i onda kad ih priroda sama ne nudi. Recimo, UMJETNI SNIJEG na skijalištima, zar to nije očita pervertiranost prirodnoga slijeda događaja, pa je taj snijeg zapravo – prezervativ za zimske gadosti, pa tko voli, neka izvoli. Znam, znam toliko sam obaviješten, da se proizvode čak i umjetne morske gadosti - recimo, bazeni u kojima se raznim tehnikama propulzije stvaraju veći ili manji valovi! - ali one barem repliciraju ono što je vječno tu, dok se zimske laži proizvode unatoč logici prirode, kao neka vrsta ljudske osvete što snijeg ne pada kad je nekom palo na pamet.
(FOTO: Lupiga.Com)
Dakako, među zimske gadosti treba svrstati i onu OKOBOŽIĆNU LJIGU, koja očito pogoduje nižim strastima „normalnih“ vjernika, no koja može izluditi i one „ne-normalne“, koji su doduše rođenjem, a protiv svoje volje, upisani u crkvene matice, ali koji ne mogu slobodno živjeti, čak ni disati izvan prisile koju ta ljiga nameće. Svi su naši mediji pretovareni „darovima ljubavi“ koju se mukte dijeli (jer ionako ništa ne košta), a liferovani su im iz direkcije Kaptola zagrebačkog.
U potpunoj prosternaciji, dakle poniznome klečanju pred autoritetom Katoličke crkve u Hrvata (kako je svoju instituciju preimenovao jedan pokojni kardinal), sve hrvatske novine i sve televizijske postaje, sluganski oličene u HRT-u, ponovo su i krajem ove godine – možda više nego ikada ranije, kroz cijeli period naše današnje dvadesetipet godišnje klerofašizacije – unisono stavile sve svoje kapacitete u službu katoličke vjere (čitaj: crkve)!!! Takva totalitarna propaganda jednostavan je protudokaz onim crkvenim i klerikalnim ideolozima koji još trabunjaju o preostacima „mentalnog komunizma“ u rukovodećim našim medijskim i inim strukturama. Ma, kakva je „ideologija razvaline“ spopala našeg sadašnjeg kardinala, kad je očito da je i on sam i njegova crkva i pastva već do grla u – razvalinama ideologije, nad kojim pleše još samo DJED MRAZ (idiotska figura), prije nego što svi skupa odemo dođavola.
lupiga
