Nacionalnim planom oporavka i otpornosti Vlada planira financirati programe od kojih su mnogi poznati i već su trebali biti provedeni.
[caption id="attachment_155206" align="alignnone" width="540"] Zagreb, 01.04.2021 - Prezentacija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic, Zdravko Maric.
foto HINA/ Damir SENCAR/ ds[/caption]
Mjesecima iščekivani dokument, Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), „odgovor“ na krizu izazvanu pandemijom bolesti Covid-19 ugledao je svjetlo dana. Nakon što ga je Vlada usvojila, saborski zastupnici bi trebali sredinom travnja raspravljati o toj petogodišnjoj bazi za korištenje 6,3 milijarde eura. Toliko je, naime, sredstava na raspolaganju Hrvatskoj u sklopu europskog plana za oporavak od korona krize u periodu od 2021. do 2026. godine (1., 2.).
Europski novac Vlada namjerava uložiti u šest komponenti: gospodarstvo; javna uprava, pravosuđe i državna imovina; obrazovanje, znanost i istraživanje; tržište rada i socijalna zaštita; zdravstvo; obnova zgrada.
Za gospodarstvo će, prema Vladinoj prezentaciji, na raspolaganju biti 54 posto sredstava, 10 posto namijenjeno je javnoj upravi i pravosuđu, a obrazovanju, znanosti i istraživanju 15 posto. Za obnovu zgrada predviđeno je 12 posto sredstava iz NPOO-a, za zdravstvo pet posto te četiri posto za tržište rada i socijalnu zaštitu.
No, ni saborski zastupnici, a ni javnost neće imati priliku utjecati na sadržaj NPOO-a. Objavljen je samo njegov sažetak na 80 stranica i taj je sažetak upućen u Sabor. Cjelokupan dokument, koji bi trebao dati više odgovora i o rokovima provođenja mjera oporavka, javnost neće vidjeti dok ga Vlada ne uputi Europskoj komisiji.
„Nije ovo baš mali dokument“, odgovorio je premijer Andrej Plenković na predstavljanju NPOO-a upitan hoće li i kada Vlada ili EK objaviti cijeli dokument, a ne samo njegov sažetak.
Dokument, prema Plenkovićevim riječima, ima oko 700 strana i dobrim je dijelom tehničkog karaktera. Vlada će ga prihvatiti 29. travnja i „prije toga neće biti objavljen“.
Kraj travnja je rok u kojem NPOO treba poslati u Bruxelles, a hoće li i nakon tog roka javnost vidjeti što se nalazi na 700 stranica plana potrošnje 6,3 milijarde eura, ostalo je nejasno. Jasno je, međutim, da ni saborski zastupnici, niti javnost neće imati priliku utjecati na njegov sadržaj.
“Ne baš mali dokument“, Hrvatskoj u narednih pet godina predviđa provođenje cijelog niza projekata, iako uglavnom ne daje rokove u kojima bi oni trebali biti završeni. Doduše, neki od njih odavno su trebali biti implementirani. Osim što je primjetno ponavljanje ideja s kojima su nas ranije upoznavale kako aktualna vlada, tako i njene prethodnice, NPOO neodoljivo podsjeća na sadržaje Nacionalnih programa reformi (NPR).
Nacionalni program reformi dokument je kojeg Hrvatska u okviru Europskog semestra izrađuje od kada je postala članica Europske unije. On prikazuje reformske zahvate na nacionalnih razini u jednogodišnjem razdoblju.
Još 2014. godine, prve godine punog članstva Hrvatske u EU, tadašnja je koalicijska Vlada SDP-a imala velike planove za državne i javne službe. Tadašnjim Nacionalnim planom reformi, najavljeno je donošenje Akcijskog plana za provedbu cjelovite reforme sustava plaća. U 2015. godini trebao je biti donesen novi Zakon o plaćama koji je podrazumijevao i novu sistematizaciju radnih mjesta u javnoj upravi i javnim službama. Vlada je čak i pripremala neke zakonske prijedloge, ali oni nikada nisu ušli u proceduru donošenja.
Naravno, reforma sustava plaća u javnim i državnim službama, nastavila se protezati kroz sve NPR-e do danas. Uglavljena je i u NPOO koji govori o „novom modelu plaća i rada u državnoj i javnim službama“.
„Sigurni smo da u petogodišnjem razdoblju to možemo provesti“, ustvrdio je Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na predstavljanju NPOO-a priznajući u odgovoru novinarima da su plaće već jako dugo izazov pred svakom vladom.
I prošla Plenkovićeva Vlada planirala je provesti tu reformu pa je prije dvije godine najavljena analiza sustava koeficijenata.
„Imali smo ideju to ostvariti, ali s obzirom na pandemiju nije bilo moguće“, reći će danas Aladrović.
No, što se nije moglo provesti u sedam godina iza nas, provest će se u narednih pet. Neke će se reforme i reaktivirati.
Jedna od njih je osnivanje jedinstvenog centra za naknade (JCN). Najavljen je 2014. godine NPR-om, da bi godinu dana kasnije njegov rad u sklopu reforme sustava socijalne skrbi bio reguliran. Plan je bio staviti ga u funkciju 2016. godine.
No, Vlada HDZ-a i Mosta koju je vodio Tihomir Orešković, 2016. godine odgodila je njegovo osnivanje. Plenkovićeva Vlada u prvom mandatu 2017. godine također odgađa osnivanje JCN-a te u konačnici u potpunosti odustaje od njega (1., 2.).
Digitalizacija sustava socijalnih naknada, uskrsnula je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Njime se najavljuje i snažnije razvijanje usluga u zajednici kako bi se smanjio broj korisnika u institucionalnom obliku brige, što je također plan još od 2014. godine.
Od tog vremena govori se i o potrebi povećanja sudjelovanja u programima cjeloživotnog učenja. Svega 2,4 posto odraslih građana Hrvatske sudjelovalo je u programima cjeloživotnog učenja u 2014. godini, za razliku od 10,5 posto na razini EU (1.). Cjeloživotno učenje trebala su potaknuti i europska sredstva, ali s projektom se nije daleko stiglo, a udio odraslih građana u cjeloživotnom učenju tek je blago porastao.
Mogao bi u narednih pet godina, jer Vlada priprema i posebne vaučere za cjeloživotno učenje.
Kako se navodi u NPOO-u, udio odraslih osoba u dobi od 25 do 64 godine uključenih u cjeloživotno učenje u Hrvatskoj je u 2019. godini bio 3,5 posto, dok je EU cilj 47 posto. U narednih pet godina, udio građana koji nadograđuju svoja znanja i vještine trebao bi porasti zahvaljujući sredstvima za oporavak nakon korona krize. Predviđa se tako vaučerima „pokriti“ 30 tisuća osoba.
U naredne dvije godine, pak, ostvarit će se potpuna primjena načela „samo jednom“, odnosno „od građana i tvrtki samo će se jednom traži određeni podatak koji će se kroz središnji sustav interoperabilnosti učiniti dostupan svim tijelima javne uprave“.
To je projekt koji se proteže duže od desetljeća. Točnije, od uvođenja osobnog identifikacijskog broja (OIB). Od 2009. godine počela je dodjela OIB-a u sklopu reforme državne uprave. On je u punoj primjeni od 2011. godine, ali načelo „samo jednom“ nije ostvareno niti nakon desetljeća od početka njegove pune primjene.
Jedna od vječnih reformi koja se iz godine u godinu provlači kroz Nacionalne planove reformi je i podizanje kvalitete upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu, odnosno poduzećima od posebnog značaja. Poboljšanje korporativnog upravljanja sastavnica je i petogodišnjeg NPOO-a.
Još 2016. godine tadašnje Ministarstvo pravosuđa izradilo je analitičku podlogu za donošenje zakonskog okvira za lobiranje, ali taj zakon nije donesen. Njegovu izradu lani je najavio Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, a normativno uređenje tog područja sada se najavljuje NPOO-om.
Među investicijama koje bi se trebale financirati sredstvima za oporavak i otpornost je, primjerice, uvođenje elektroničke naplate cestarina, a to je projekt na kojem se već neko vrijeme radi. Iz NPOO-a nije vidljivo kada će biti realiziran, no prema ranijim informacijama postojeći sustav plaćanja cestarine gotovinom i ENC uređajima iduće godine bi trebao biti zamijenjen elektroničkim sustavom DSRC (Dedicated Short-Range Communications) i sustavom automatskog čitača registarskih oznaka (ALPR). Ministarstvu prometa taj je model predložila španjolska konzultantska tvrtka IDOM (1., 2.).
Ministarstvo poljoprivrede prije dvije godine obećalo je izgradnju sedam skladišno-distribucijskih centara za voće i povrće za povrće te 13 skladišnih centara za voće i povrće. Ti skladišni centri trebali su biti dovršeni do 2022. godine. No, s projektom se kasni i prema najavama resorne ministrice bit će dovršen 2023. godine (1., 2.). I to je, naravno, predviđeno za financiranje sredstvima NPOO-a.
Tim sredstvima financirat će se i jedan puno dugovječniji projekt, onaj okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, za što je još 2009. godine izrađen program za razdoblje do tekuće godine.
Nacionalnim planom oporavka i otpornosti Vlada po četvrti put najavljuje donošenje Pisma sektorske politike za željeznicu. To je, kako se objašnjava, daljnji korak na ključnim područjima reforme i modernizacije željezničkog sektora te uspostavlja provedbene planove djelovanja za Vladu i željeznička društva u sektoru. „Usto definira specifične i detaljno planirane aktivnosti na ključnim područjima: upravljanje sektorom; upravljanje željezničkim društvima i njihovo poslovanje; planiranje sektorskih ulaganja i financiranja razvoj znanja, tehnologija i vještina željezničkog sektora“.
I taj je dokument, prema ranijim tvrdnjama, odavno gotov. Dva puta je najavljivan tijekom 2018. godine, a u prosincu 2019. godine iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nam je odgovoreno da je nacrt pisma gotovo te se nalazi u fazi usuglašavanja u Ministarstvu financija nakon čega će biti prezentiran vladi.
U srpnju prošle godine, pak, njegovo je donošenje najavljeno za jesen. Sada se donošenje tog reformskog dokumenta najavljuje za iduće petogodišnje razdoblje, iako iz NOPP-a nije vidljivo u kojem bi roku mogao ugledati svjetlo dana.
A planom oporavka i otpornosti trebala bi se, među ostalim, financirati modernizacija pruge Oštarije-Knin-Split (Lička pruga) te pruge Dugo Selo-Novska (poddionica Kutina-Novska) za koju se izrađuje projektna i pripremna dokumentacija. S druge strane, za Ličku prugu još nema podloge za modernizaciju pa je i pitanje koliko će se novca za nju povući iz NPOO-a. Za tu prugu, naime, tek treba otvoriti natječaj za izradu studijske dokumentacije modernizacije, nakon što je lani poništen natječaj raspisan početkom ljeta 2019. godine.
Koncem te 2019. godine Blaženka Divjak, tadašnja ministrica obrazovanja najavila je uvođenje cjelodnevne nastave do 2027. godine, a pola godine kasnije priređen je Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave.
NPOO-om se, pak, do 2026. godine planira: osigurati normativne i infrastrukturne preduvjete za uvođenje prava na predškolski odgoj i obrazovanje za djecu u dobnoj skupini od 4 godine do godine polaska u školu; povećati minimalan broj obveznih nastavnih sati i uvesti cjelodnevnu nastavu u osnovnom obrazovanju; povećati obuhvat učenika gimnazijskim programima u odnosu na srednjoškolske strukovne programe s postojećih 30 na 40 posto; okrupniti srednjoškolske strukovne programe koncentriranim ulaganjem u programe relevantne u odnosu na tržište rada.
Među ostalim, jačat će se bolja povezanost strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih s tržištem rada „kroz daljnju modernizaciju sustava i razvoj novih kurikulumskih dokumenata s naglaskom na zelenu i digitalnu tranziciju“. Jače povezivanje obrazovnog sustava s tržištem rada, posebno kada je riječ o strukovnim zanimanjima, područje je o kojem se, također, više od desetljeća govori uz male pomake naprijed.
„Hrvatska mora izgraditi stabilnu bazu istraživača i stručnjaka, privlačiti mlade ljude u karijere u STEM-u i ICT-u, privlačiti i strane istraživače te im omogućiti uvjete za rad i inovativno poduzetništvo“, navodi se u NPOO-u, uz napomenu da je Hrvatska po broju diplomanata na STEM i ICT područjima (prirodne i tehničke znanosti) još uvijek ispod prosjeka EU. I to je jedno od područja u koje vlade još od 2014. godine najavljuju pojačana ulaganja.
Vlada je sa sindikatima i poslodavcima lani, pod utjecajem korona krize i većeg korištenja mogućnosti rada od kuće, otvorila razgovor o izmjenama Zakona o radu. No, usuglašavanje je prekinuto dok se ne steknu uvjeti za održavanje sastanaka „za stolom“. Sindikati su, naime, zastupali mišljenje da je riječ o prevažnom zakonu da bi se o njemu razgovaralo putem video linka.
Vlada NPOO-om najavljuje kreiranje jasnog i modernog zakonodavnog okvira „koji će promovirati pravedne radne uvjete“, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Istodobno, „poticat će korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti uspostavu bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života“.
Tako bi budući Zakon o radu, kako se nadaju u Vladi, izravno utjecao na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, smanjenje segmentacije na tržištu rada i odljeva radnika u druge države. U iduće tri godine cilj je stopu zaposlenosti povećati na 70 posto, sa 66,7 posto koliko je iznosila u 2019. godini.
Povećanje stope zaposlenosti i mjere za njeno postizanje također su jedno od područja koje su sve Vlade najavljivale kroz godišnje NPR-e. Baš kao i reformu mirovinskog sustava. A programom za povlačenje sredstava za oporavak i jačanje otpornosti, Vlada izražava želju za povećanjem mirovina i najavljuje da će se veća socijalna sigurnost postići redefiniranjem modela obiteljske mirovine u onim slučajevima gdje dolazi do značajnog gubitka prihoda nakon smrti bračnog druga. Novi model obiteljskih mirovina i ranije je najavljivan kao i jačanje drugog stupa obaveznog mirovinskog osiguranja (1., 2.).
faktograf
[caption id="attachment_155206" align="alignnone" width="540"] Zagreb, 01.04.2021 - Prezentacija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic, Zdravko Maric.
foto HINA/ Damir SENCAR/ ds[/caption]
Mjesecima iščekivani dokument, Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), „odgovor“ na krizu izazvanu pandemijom bolesti Covid-19 ugledao je svjetlo dana. Nakon što ga je Vlada usvojila, saborski zastupnici bi trebali sredinom travnja raspravljati o toj petogodišnjoj bazi za korištenje 6,3 milijarde eura. Toliko je, naime, sredstava na raspolaganju Hrvatskoj u sklopu europskog plana za oporavak od korona krize u periodu od 2021. do 2026. godine (1., 2.).
Europski novac Vlada namjerava uložiti u šest komponenti: gospodarstvo; javna uprava, pravosuđe i državna imovina; obrazovanje, znanost i istraživanje; tržište rada i socijalna zaštita; zdravstvo; obnova zgrada.
Za gospodarstvo će, prema Vladinoj prezentaciji, na raspolaganju biti 54 posto sredstava, 10 posto namijenjeno je javnoj upravi i pravosuđu, a obrazovanju, znanosti i istraživanju 15 posto. Za obnovu zgrada predviđeno je 12 posto sredstava iz NPOO-a, za zdravstvo pet posto te četiri posto za tržište rada i socijalnu zaštitu.
No, ni saborski zastupnici, a ni javnost neće imati priliku utjecati na sadržaj NPOO-a. Objavljen je samo njegov sažetak na 80 stranica i taj je sažetak upućen u Sabor. Cjelokupan dokument, koji bi trebao dati više odgovora i o rokovima provođenja mjera oporavka, javnost neće vidjeti dok ga Vlada ne uputi Europskoj komisiji.
„Nije ovo baš mali dokument“, odgovorio je premijer Andrej Plenković na predstavljanju NPOO-a upitan hoće li i kada Vlada ili EK objaviti cijeli dokument, a ne samo njegov sažetak.
Dokument, prema Plenkovićevim riječima, ima oko 700 strana i dobrim je dijelom tehničkog karaktera. Vlada će ga prihvatiti 29. travnja i „prije toga neće biti objavljen“.
Kraj travnja je rok u kojem NPOO treba poslati u Bruxelles, a hoće li i nakon tog roka javnost vidjeti što se nalazi na 700 stranica plana potrošnje 6,3 milijarde eura, ostalo je nejasno. Jasno je, međutim, da ni saborski zastupnici, niti javnost neće imati priliku utjecati na njegov sadržaj.
NPOO neodoljivo podsjeća na Nacionalni program reformi
“Ne baš mali dokument“, Hrvatskoj u narednih pet godina predviđa provođenje cijelog niza projekata, iako uglavnom ne daje rokove u kojima bi oni trebali biti završeni. Doduše, neki od njih odavno su trebali biti implementirani. Osim što je primjetno ponavljanje ideja s kojima su nas ranije upoznavale kako aktualna vlada, tako i njene prethodnice, NPOO neodoljivo podsjeća na sadržaje Nacionalnih programa reformi (NPR).
Nacionalni program reformi dokument je kojeg Hrvatska u okviru Europskog semestra izrađuje od kada je postala članica Europske unije. On prikazuje reformske zahvate na nacionalnih razini u jednogodišnjem razdoblju.
Još 2014. godine, prve godine punog članstva Hrvatske u EU, tadašnja je koalicijska Vlada SDP-a imala velike planove za državne i javne službe. Tadašnjim Nacionalnim planom reformi, najavljeno je donošenje Akcijskog plana za provedbu cjelovite reforme sustava plaća. U 2015. godini trebao je biti donesen novi Zakon o plaćama koji je podrazumijevao i novu sistematizaciju radnih mjesta u javnoj upravi i javnim službama. Vlada je čak i pripremala neke zakonske prijedloge, ali oni nikada nisu ušli u proceduru donošenja.
Naravno, reforma sustava plaća u javnim i državnim službama, nastavila se protezati kroz sve NPR-e do danas. Uglavljena je i u NPOO koji govori o „novom modelu plaća i rada u državnoj i javnim službama“.
„Sigurni smo da u petogodišnjem razdoblju to možemo provesti“, ustvrdio je Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na predstavljanju NPOO-a priznajući u odgovoru novinarima da su plaće već jako dugo izazov pred svakom vladom.
I prošla Plenkovićeva Vlada planirala je provesti tu reformu pa je prije dvije godine najavljena analiza sustava koeficijenata.
„Imali smo ideju to ostvariti, ali s obzirom na pandemiju nije bilo moguće“, reći će danas Aladrović.
No, što se nije moglo provesti u sedam godina iza nas, provest će se u narednih pet. Neke će se reforme i reaktivirati.
Digitalizacija socijalnih usluga – od 2014.
Jedna od njih je osnivanje jedinstvenog centra za naknade (JCN). Najavljen je 2014. godine NPR-om, da bi godinu dana kasnije njegov rad u sklopu reforme sustava socijalne skrbi bio reguliran. Plan je bio staviti ga u funkciju 2016. godine.
No, Vlada HDZ-a i Mosta koju je vodio Tihomir Orešković, 2016. godine odgodila je njegovo osnivanje. Plenkovićeva Vlada u prvom mandatu 2017. godine također odgađa osnivanje JCN-a te u konačnici u potpunosti odustaje od njega (1., 2.).
Digitalizacija sustava socijalnih naknada, uskrsnula je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Njime se najavljuje i snažnije razvijanje usluga u zajednici kako bi se smanjio broj korisnika u institucionalnom obliku brige, što je također plan još od 2014. godine.
Od tog vremena govori se i o potrebi povećanja sudjelovanja u programima cjeloživotnog učenja. Svega 2,4 posto odraslih građana Hrvatske sudjelovalo je u programima cjeloživotnog učenja u 2014. godini, za razliku od 10,5 posto na razini EU (1.). Cjeloživotno učenje trebala su potaknuti i europska sredstva, ali s projektom se nije daleko stiglo, a udio odraslih građana u cjeloživotnom učenju tek je blago porastao.
Mogao bi u narednih pet godina, jer Vlada priprema i posebne vaučere za cjeloživotno učenje.
Kako se navodi u NPOO-u, udio odraslih osoba u dobi od 25 do 64 godine uključenih u cjeloživotno učenje u Hrvatskoj je u 2019. godini bio 3,5 posto, dok je EU cilj 47 posto. U narednih pet godina, udio građana koji nadograđuju svoja znanja i vještine trebao bi porasti zahvaljujući sredstvima za oporavak nakon korona krize. Predviđa se tako vaučerima „pokriti“ 30 tisuća osoba.
“Samo jednom” se pokušava više od desetljeća
U naredne dvije godine, pak, ostvarit će se potpuna primjena načela „samo jednom“, odnosno „od građana i tvrtki samo će se jednom traži određeni podatak koji će se kroz središnji sustav interoperabilnosti učiniti dostupan svim tijelima javne uprave“.
To je projekt koji se proteže duže od desetljeća. Točnije, od uvođenja osobnog identifikacijskog broja (OIB). Od 2009. godine počela je dodjela OIB-a u sklopu reforme državne uprave. On je u punoj primjeni od 2011. godine, ali načelo „samo jednom“ nije ostvareno niti nakon desetljeća od početka njegove pune primjene.
Jedna od vječnih reformi koja se iz godine u godinu provlači kroz Nacionalne planove reformi je i podizanje kvalitete upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu, odnosno poduzećima od posebnog značaja. Poboljšanje korporativnog upravljanja sastavnica je i petogodišnjeg NPOO-a.
Još 2016. godine tadašnje Ministarstvo pravosuđa izradilo je analitičku podlogu za donošenje zakonskog okvira za lobiranje, ali taj zakon nije donesen. Njegovu izradu lani je najavio Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, a normativno uređenje tog područja sada se najavljuje NPOO-om.
Među investicijama koje bi se trebale financirati sredstvima za oporavak i otpornost je, primjerice, uvođenje elektroničke naplate cestarina, a to je projekt na kojem se već neko vrijeme radi. Iz NPOO-a nije vidljivo kada će biti realiziran, no prema ranijim informacijama postojeći sustav plaćanja cestarine gotovinom i ENC uređajima iduće godine bi trebao biti zamijenjen elektroničkim sustavom DSRC (Dedicated Short-Range Communications) i sustavom automatskog čitača registarskih oznaka (ALPR). Ministarstvu prometa taj je model predložila španjolska konzultantska tvrtka IDOM (1., 2.).
Ministarstvo poljoprivrede prije dvije godine obećalo je izgradnju sedam skladišno-distribucijskih centara za voće i povrće za povrće te 13 skladišnih centara za voće i povrće. Ti skladišni centri trebali su biti dovršeni do 2022. godine. No, s projektom se kasni i prema najavama resorne ministrice bit će dovršen 2023. godine (1., 2.). I to je, naravno, predviđeno za financiranje sredstvima NPOO-a.
Tim sredstvima financirat će se i jedan puno dugovječniji projekt, onaj okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, za što je još 2009. godine izrađen program za razdoblje do tekuće godine.
Pismo sektorske politike za željeznicu po četvrti put
Nacionalnim planom oporavka i otpornosti Vlada po četvrti put najavljuje donošenje Pisma sektorske politike za željeznicu. To je, kako se objašnjava, daljnji korak na ključnim područjima reforme i modernizacije željezničkog sektora te uspostavlja provedbene planove djelovanja za Vladu i željeznička društva u sektoru. „Usto definira specifične i detaljno planirane aktivnosti na ključnim područjima: upravljanje sektorom; upravljanje željezničkim društvima i njihovo poslovanje; planiranje sektorskih ulaganja i financiranja razvoj znanja, tehnologija i vještina željezničkog sektora“.
I taj je dokument, prema ranijim tvrdnjama, odavno gotov. Dva puta je najavljivan tijekom 2018. godine, a u prosincu 2019. godine iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nam je odgovoreno da je nacrt pisma gotovo te se nalazi u fazi usuglašavanja u Ministarstvu financija nakon čega će biti prezentiran vladi.
U srpnju prošle godine, pak, njegovo je donošenje najavljeno za jesen. Sada se donošenje tog reformskog dokumenta najavljuje za iduće petogodišnje razdoblje, iako iz NOPP-a nije vidljivo u kojem bi roku mogao ugledati svjetlo dana.
A planom oporavka i otpornosti trebala bi se, među ostalim, financirati modernizacija pruge Oštarije-Knin-Split (Lička pruga) te pruge Dugo Selo-Novska (poddionica Kutina-Novska) za koju se izrađuje projektna i pripremna dokumentacija. S druge strane, za Ličku prugu još nema podloge za modernizaciju pa je i pitanje koliko će se novca za nju povući iz NPOO-a. Za tu prugu, naime, tek treba otvoriti natječaj za izradu studijske dokumentacije modernizacije, nakon što je lani poništen natječaj raspisan početkom ljeta 2019. godine.
Koncem te 2019. godine Blaženka Divjak, tadašnja ministrica obrazovanja najavila je uvođenje cjelodnevne nastave do 2027. godine, a pola godine kasnije priređen je Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave.
Cjelodnevna nastava
NPOO-om se, pak, do 2026. godine planira: osigurati normativne i infrastrukturne preduvjete za uvođenje prava na predškolski odgoj i obrazovanje za djecu u dobnoj skupini od 4 godine do godine polaska u školu; povećati minimalan broj obveznih nastavnih sati i uvesti cjelodnevnu nastavu u osnovnom obrazovanju; povećati obuhvat učenika gimnazijskim programima u odnosu na srednjoškolske strukovne programe s postojećih 30 na 40 posto; okrupniti srednjoškolske strukovne programe koncentriranim ulaganjem u programe relevantne u odnosu na tržište rada.
Među ostalim, jačat će se bolja povezanost strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih s tržištem rada „kroz daljnju modernizaciju sustava i razvoj novih kurikulumskih dokumenata s naglaskom na zelenu i digitalnu tranziciju“. Jače povezivanje obrazovnog sustava s tržištem rada, posebno kada je riječ o strukovnim zanimanjima, područje je o kojem se, također, više od desetljeća govori uz male pomake naprijed.
„Hrvatska mora izgraditi stabilnu bazu istraživača i stručnjaka, privlačiti mlade ljude u karijere u STEM-u i ICT-u, privlačiti i strane istraživače te im omogućiti uvjete za rad i inovativno poduzetništvo“, navodi se u NPOO-u, uz napomenu da je Hrvatska po broju diplomanata na STEM i ICT područjima (prirodne i tehničke znanosti) još uvijek ispod prosjeka EU. I to je jedno od područja u koje vlade još od 2014. godine najavljuju pojačana ulaganja.
Vlada je sa sindikatima i poslodavcima lani, pod utjecajem korona krize i većeg korištenja mogućnosti rada od kuće, otvorila razgovor o izmjenama Zakona o radu. No, usuglašavanje je prekinuto dok se ne steknu uvjeti za održavanje sastanaka „za stolom“. Sindikati su, naime, zastupali mišljenje da je riječ o prevažnom zakonu da bi se o njemu razgovaralo putem video linka.
Novi Zakon o radu
Vlada NPOO-om najavljuje kreiranje jasnog i modernog zakonodavnog okvira „koji će promovirati pravedne radne uvjete“, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Istodobno, „poticat će korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti uspostavu bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života“.
Tako bi budući Zakon o radu, kako se nadaju u Vladi, izravno utjecao na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, smanjenje segmentacije na tržištu rada i odljeva radnika u druge države. U iduće tri godine cilj je stopu zaposlenosti povećati na 70 posto, sa 66,7 posto koliko je iznosila u 2019. godini.
Povećanje stope zaposlenosti i mjere za njeno postizanje također su jedno od područja koje su sve Vlade najavljivale kroz godišnje NPR-e. Baš kao i reformu mirovinskog sustava. A programom za povlačenje sredstava za oporavak i jačanje otpornosti, Vlada izražava želju za povećanjem mirovina i najavljuje da će se veća socijalna sigurnost postići redefiniranjem modela obiteljske mirovine u onim slučajevima gdje dolazi do značajnog gubitka prihoda nakon smrti bračnog druga. Novi model obiteljskih mirovina i ranije je najavljivan kao i jačanje drugog stupa obaveznog mirovinskog osiguranja (1., 2.).
faktograf
